Davne 1978.godine MZ Kamenica, naselje udaljeno 4 kilometra od Bihaća bilo je sjedište mladosti, dječije igre i prijateljstva. Mještani su počeli sa izgradnjom nogometnog terena i osnovali su nogometni klub „Kamenica“. Urije kako se od davnina zove mjesto gdje je započela ova priča, koja traje preko četrdeset godina.

U izgradnju su bili uključeni svi kako stari tako i mladi. Svakodnevno tu ste mogli sresti nekoliko generacija kako igraju nogomet, košarku ali i tradicionalne igre za to vrijeme. Graničara, klisače, klikera, žmire i najpopularnija igra „partizana i švaba“. Nije bilo mobitela, interneta niti pametnih telefona. Samo igra, zabava i prijateljstvo.

Prisustvo na desetine dječaka i djevojčica neposredno pored magistralnog puta jednog dana je privuklo pogled znatiželjnom putniku, novinaru „Sportskih novosti“ koji je napravio fotografiju i priču o mladosti Kamenice.

Bila su to lijepa vremena koja su trajala na žalost do 1992. godine kad je prokleti rat sve snove i želje uništio. Jedni su otišli u svijet trbuhom za kruhom ,a drugi su ostali u Bihaću i priključili se u odbrani od agresije. Bila su to teška vremena za sviju, ali prijateljstvo je ostalo do danas.

Danas nakon četrdeset godina ostvarila se želja mladića i dječaka sa fotografije koja je napravljena daleke 1978. godine. Prvi put nakon agresije uspjeli smo se okupiti i napraviti fotografiju za istoriju i sjećanje. Prisjetili smo se tih vremena družili se i naravno napravili fotografiju. Sreću nismo mogli sakriti jer smo još uvijek svi živi i zdravi. Jeste da su neki ostarili, sijedi, debeli, ali najvažnije je da smo opet svi na okupu. Danas smo većina porodični ljudi, neki su zaposleni dok neki ubijaju vrijeme ispijajući kafu i sjećajući se boljih vremena.

Stoje sa lijeva na desno:

Ibrahim Čavkić, Bekir Halilagić, Zijad Goretić, Zarif Felić, Ekrem Okić i Safet Mašić.

Čuće sa lijeva na desno.

Ervin Pajazetović, Kenedi Goretić, Ekrem Halilagić, Mersad Dedić i Samir Alagić.

Mještani Kamenice su poznati po održavanju tradicije i sjećanja na događaje bitne za naše mještane kako iz rata tako i događaja koji su obilježili našu mladost.

Prijateljstvo koje je nastalo davne 1978. godine još traje i zbog godina pokušat ćemo se opet okupiti za deset godina, nadam se u istom broju, piše petikorpus.ba