Arijana Jašarević-Vojić (37) osnovnu i srednju školu završila je u rodnom Bihaću, a 2005. godine, diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Bihaću. Iste godine zaposlila se u Turističkoj zajednici Unsko-sanskog kantona, kao samostalni stručni saradnik za promociju i izradu projekata u turizmu. Od malih nogu se bavi sportom, a rukomet je njena prva ljubav.

„Na rukometni teren prvi put sam ušla 1991. godine. Bio je to moj prvi trening u sportskoj dvorani Luke u Bihaću. Bila je to ljubav na prvi pogled, jer sam od tog dana sve do danas u kontinuitetu na rukometnom terenu. Mogu slobodno kazati da mi je sportska dvorana Luke postala druga kuća, na tom sportskom terenu ostavila sam puno znoja, ponekad i krvi, pretrpjela puno udaraca, povreda, ali i slavila jako puno pobjeda i doživjela pravu sportsku radost i euforiju, koja je vrlo brzo svaki put potisnula sve ono prethodno pomenuto“, započinje Arijana svoju priču.

Od igrača do sudije

Rukometnu karijeru je započela u ŽRK Bihać, koji se nekad takmičio u Premijer ligi BiH, a nekad u Prvoj ligi Federacije BIH. Tokom svoga postojanja ŽRK Bihać je prolazio kroz različite probleme, opstrukcije i uticaje kojima se nekad mogao oduprijeti, a nekad to nije bilo moguće.

Njena generacija na svojim leđima je nosila teško breme ratnog i poratnog vremena, prilika i okolnosti koje su tada vladale u domaćem sportu. Svako od njih je, kaže Arijana, davao svoj maksimum i nikad nisu poklekli niti izdali boje svog kluba.

„Radili smo to za buduće generacije rukometašica koje dolaze. Posebno nas raduje činjenica da naš ŽRK Bihać, u koji je svaka od nas utkala dio sebe, i dalje postoji, i takmiči se u najvišem rangu takmičenja u BiH. U ŽRK Bihać sam nastupala sve do 2005. godine. Igrala sam na poziciji lijevog vanjskog beka, a u odbrani na poziciji jednog od dva srednja beka, gdje sam rame uz rame sa sestrom i još jednom kolegicom otprilike iste visine (185 cm) stvarala teško premostiv zid za protivnika.“

Paralelno sa igračkom karijerom započela je i Arijanina karijera rukometnog sudije. Negdje krajem 2002. godine, tadašnji trener ŽRK Bihać, pokojni Rade Popović, koji je bio poznat po svojoj strogoći, ali izuzetnim pedagoškim i psihološkim vještinama, pozvao je Arijanu i njenu suigračicu Mirelu, na razgovor. Kada su sutradan otišle na razgovor, trener im je predložio da se okušaju u sudijskim vodama.

„Nakon obuke i gledanja većeg broja utakmica uz analizu sudijskih odluka, tokom juna 2003. godine, izlazimo na ispit, polažemo i stičemo zvanje rukometnih sudija. Kada smo se počeli baviti ovim, znali smo da će nam trebati mnogo hrabrosti i odvažnosti da se upustimo u ‘mušku’ igru, zato smo naoružane strpljenjem radile, trudile se i napredovale do najvišeg ranga takmičenja u BIH, a to je Premijer liga BiH. Vremenom smo stekle određeni autoritet i postale prihvaćene od igrača i igračica, kao i od publike. Mogu kazati da je vrlo malo bilo ružnih situacija tokom naše sudijske karijere.”, kaže Arijana.

Sa smijehom se prisjeća jedne simpatične situacije kada je poslije dosuđenog faula, neko iz publike dobacio „Šta si došla ovdje pametovati, što nisi ostala kod kuće da razvijaš pitu!“

S obzirom na visoko obrazovanje, izuzetno poznavanje engleskog jezika, igračku i sudijsku karijeru, te ostale predispozicije koje su imale, Arijanu i Mirelu, nacionalni rukometni savez razmatra kao prijedlog kandidata za polaganje i sticanje međunarodne kategorije rukometnog sudije EHF (Europska rukometna federacija).

Međutim, sudbina se malo ispriječila i Arijanu usmjerila u drugom pravcu. Nakon razgovora sa njenim kolegama i prijateljima sudijama, odlazi na polaganje ispita za rukometnog delegata i od 2012. godine, započinje svoju delegatsku karijeru.

„Tokom 2014. godine, EHF je raspisao javni poziv za prijavu i polaganje ispita za sticanje zvanja EHF delegata, i ja sam se prijavila. Nakon analize pristiglih aplikacija iz cijele Europe, obaviještena sam da sam u ušla u uži izbor i da dođem u Beč, sjedište EHF-a na testiranje. Nakon dvodnevnog testiranja, uspješno sam položila testove i stekla zvanje EHF delegata. Time sam postala prva žena EHF delegat u BiH“, ističe Arijana.

Historijski trenuci

U decembru 2016. godine, dešava se pomalo i historijska stvar, Bosna i Hercegovina je prvi put imala svog predstavnika na najprestižnijem rukometnom takmičenju kada je Europa u pitanju. Zastava Bosne i Hercegovine se viorila se na najvišoj i najvećoj završnici Europskog rukometa za žene, jer je Arijana Jašarević-Vojić iz Bihaća, bila delegat na Europskom rukometnom prvenstvu EURO 2016, održanom u Švedskoj tokom decembra 2016. godine.

„Tokom 2017. godine, u Sloveniji sam bila delegat na Europskom rukometnom prvenstvu za žene U19 i imala čast i privilegiju da pored jako puno utakmica u preliminarnim rundama, zajedno sa kolegicom iz Španije budem delegat na finalnoj utakmici ‘Euro 2017 U19’ – Francuska-Rusija“, kaže Arijana, koja je u jesen 2017. godine, imenovana za komesara takmičenja Premijer rukometne lige za žene.

Pored sportske karijere i funkcije koju obnaša u Turističkoj zajednici Unsko-sanskog kantona, Arijana nastupa u lokalnom ženskom horu ‘Bišćanke’ sve do 2008. godine, kada postaje član sekcije hora BZK Preporod. Od 2013. godine do danas je aktivna članica gradskog ženskog hora ‘Bihać’, koji bilježi brojne nastupe i učešća na smotrama i takmičenjima horova. Uprkos tome, Arijana je uzorita supruga i dobra majka sinu Faruku kojem, kaže, uvijek nadoknadi sve trenutke odsustva.

„Sve je isključivo stvar dobre organizacije, ako ste dobro organizirani onda za sve obaveze imate vremena. Kako kažu da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena, rekla bih da to važi i u obrnutom slučaju. S obzirom da mi je i suprug u sportskim vodama, trener je u košarkaškom klubu, ima jako puno razumijevanja za ovo čime se ja bavim i izuzetno mi je velika podrška.“, kaže Arijana na kraju razgovora.