BOSANSKI PETROVAC Nemaju sud, notara, advokata, zakidaju ih za šumu, ali domaćini svoju varoš vide kao idilično mjesto za život


Bosanski Petrovac, krajiški gradić ušuškan “starinom” Grmečom, Klekovačom, Oštreljom i Osječenicom, u rimsko doba raskrsnica puteva koju spominje Konstantin Porfirogenet 950. godine pod nazivom Pset, u osmanlijski vakat kadiluk i kapetanija, u Drugom svjetskom Titova baza i mjesto održavanja prvog “a-fe-žea” (Prve zemaljske konferencije Antifašističkog vijeća žena), a u posljednjem ratu mjesto stradanja civila, danas je varošica sa tek jedva 8.000 duša, iako je zvanični popis od prije 24 godine “brojao” njih 15.621 u 35 naselja.

No, “višak” historije na ovim prostorima u kojima su dominirali ratovi, a posebno posljednja agresija na našu zemlju, rasuli su Petrovčane kao pljevu na vjetru. Oni koji su ostali, a preliminarni rezultati popisa iz 2013. kažu da ih ima 7.946, nose i dalje u sebi prepoznatljivo gostoprimstvo i osvježavajuću ljubaznost.

Ne gubi nadu

Ovdje ljudi cijene gosta, pa tako najpoznatiji petrovački ugostitelj Tahir Jaganjac uvijek pita “šta'š pojesti, šta'š popiti”. Jaganjac, prije rata robusni nogometaš Rijeke i drugih klubova, nakon rata multifunkcionalni ugostitelj i turistički radnik, osim “tranzitnog” motela Nr.9, privatizirao je te drži i hotel “Stari grad”, dok hotel “Silver” sa 32 prvoklasne sobe pretvara u starački dom. Neostvarena želja mu je skijaški centar na Oštrelju, petrovačkoj zračnoj banji, gdje je već 74 godine parkiran Titov voz “Proleterka”, inače zaštićeni spomenik kulture, na komadu pružnih šina, ostatku kolosijeka od Ličke Kaldrme do Srnetice.

– Prijatelju, Oštrelj na 1.040 metara nadmorske visine bio je pripremljena rezervna varijanta za stazu u vrijeme Zimske olimpijade u Sarajevu 1984. godine. Izgradio sam objekt, postavio ski-liftove, staze su tu, ali nisam do danas imao podršku da se na Oštrelju, gdje ima nekih 70 privatnih vikendica, dovede struja. Svih ovih godina radio sam na agregate, ali “skuplja pita od tepsije”. Ovakva lijepa brdovita Krajina “ubila se” za zimski sport, a da nema svoj skijaški centar – žalostan je Jaganjac, ali još ne gubi nadu. Pred zgradom Općine dočekuju nas biste tri Titova heroja – Radivoja Rodića, Mahmuta Ibrahimpašića i Zdravka Čelara. Dio općinske zgrade odnedavno je iznajmljen BBI banci, jer je ovaj gradić skoro bio ostao bez ijedne banke nakon uvođenja stečaja u “Banku Srpske”, koja je ovdje imala svoju filijalu. Bosanski Petrovac nema ni notara, ni advokata, jer je reformom sudskog sistema u BiH ukinut ovdašnji općinski sud. – Zakon o notarima odredio je cenzus od 20 hiljada stanovnika za ustanovljavanje notara, a ovdje živi oko 7.500 stanovnika – kaže nam općinski načelnik Zlatko Hujić. Traže 10 posto Pritišću ga i drugi problemi, ali mu je ovih dana malo laknulo kada je Ustavni sud FBiH presudio u korist Općine Bosanski Petrovac koja zbog nepoštivanja Zakona o lokalnoj samoupravi od Unsko-sanskog kantona (USK) svake godine gubi milionske sume. Naime, s područja ove općine Šumsko-privredno društvo (ŠPD) “Unsko-sanske šume” siječe najviše drvne mase, gotovo 50 posto od ukupne mase, a zauzvrat Općina dobiva tek jedan posto naknade od ovog državnog preduzeća. – Od 35 miliona KM godišnje, koliko iznose fakture za šumu, 15 miliona je s područja naše općine, a mi od toga dobijemo 350.000 KM. Smiješno!? Tražimo 10 posto – kaže Hujić očekujući da Skupština USK provede odluku Ustavnog suda FBiH. Kako je ova 2016. godina izborna, petrovački načelnik, koji inače ne pripada nijednoj stranci, kaže da se neće posebno pripremati za novi mandat, već će, samouvjereno kaže, narodu pokazati statistiku šta je uradio.

Nabraja da je to 18 kilometara kanalizacije vrijednosti 3,7 miliona KM, dolazak “Binga”, koji je kupio objekt “Noviteta” i skoro zapošljavanje 50 ljudi, zatim bosansko-norveškog stočara Arifagića sa stotinama grla krava, pilane, pa slovenskog “Pirnara” sa 70 radnika… Hujić ističe i kako nije zaboravio ni spomenik u bronzi petrovačkim velikanima kulture, književnicima Skenderu Kulenoviću i Ahmetu Hromadžiću, te slikarima Mersadu Berberu i Jovanu Bijeliću pa je u budžetu za ovu godinu pripremio 60.000 KM. – To će na javni tender, a da se ja pitam, dao bih da spomenik radi kipar Zlatko Dizdarević iz Velike Kladuše, onaj što je uradio monumentalni kip junaka Muje Hrnjice na konju – kaže otvoreno. Kladuški umjetnik već je Petrovčanima predstavio skicu ideje spomenika od polirane bronze velikoj četvorki čija djela su zadivila svijet. Nije zaboravio u njega utkati i runolist, simbol ovog gradića. Kompleks bi bio visine oko dva metra, širine oko 4,5 metara, s postamentom od 6,5 metara. Petrovčani su zaista ponosni na Skendera, Ahmeta, Mersada i Jovana, a imaju i na koga biti. Ni manjeg mjesta ni više umjetnika svjetskog kalibra! Dok šetamo po simpatičnom gradiću ljudi malo u šali, malo u zbilji pokazuju na narandžastu fasadu u centru s komentarom: “I ovo je Zlatko (Hujić, op. a.) sredio”. Saznajemo da se radi o načelnikovom lokalu, kao i da je ovaj dio bio zapušten sve dok se Hujić nije “uhvatio mandata”. Na trgu smijeh “lokalaca” i neuobičajena vedrina ljudi. Najstariji među njima Ibrahim Hadžić zbija šegu sa svima, a svoju grupu “čaršanlija” naziva starijim maloljetnicima. Ogromni potencijali – Ljudi, pare su problem jedino kad ih nema – objašnjava lukavo svoju filozofiju finansija, a “Avazovog” reportera upozorava da petrovački policajci brzo škljocaju fotoaparatom kod nepropisno parkiranih vozila. Pored njih s kantama za smeće prolazi Jasminko Delimehić, komunalni redar. Rođen u Prnjavoru, nikada nije ni slutio da će penziju dočekati u krajiškom gradiću za koji prije rata teško da je i čuo. – Od sudbine se ne bježi. U Prnjavoru sam preživio rat na radnoj obavezi, a onda zamijenio kuću i tu sam sa ženom, djece nemamo. Prnjavor je za mene završena priča – kaže Delimehić. Zanimljiva su, svakako i zapažanja općinskog vijećnika i ratnog vojnog invalida Admira Spahića (SBB), koji se, i pored visokog procenta invalidnosti, uspješno bavi pčelarstvom, voćarstvom i plasteničkom proizvodnjom. Voli svoj grad i smatra da je glavni problem iseljavanje. Navodi kako su ovdje u prošloj godini umrle 123 osobe, a rodile se svege 32 bebe uz zanemariv broj sklopljenih brakova. – Ipak, nekih pomaka ima, pa su, osim domaćih farmera, počeli dolaziti poljoprivrednici iz drugih općina, Cazina i Bihaća, u mjesto Skakavac, a Jusuf Arifagić u Prkose i Oraško brdo. Bosanski Petrovac ima ogromne potencijale za poljoprivredni razvoj – ističe Spahić, koji svoj grad vidi u budućnosti kao idilično mjesto za život.

Petrovački nacionalni spomenici su Ostaci srednjovjekovne crkve i nekropola sa stećcima na lokalitetu Crkvina u Koluniću (arheološko područje), Partizanski – Titov voz na Oštrelju, (historijski spomenik), Stari grad Bjelaj (Bilaj) u Bjelaju (historijska cjelina) i Zbirka umjetničkih djela i ličnih predmeta Jovana Bijelića (pokretno dobro).

Bez rijeke, ali s “predizbornim” bazenom

Bosanski Petrovac nema ni rijeke ni potoka, a u sablasni gradski bazen godinama se izlijevaju fekalije. Ove godine, navodno, mogao bi, ipak, proraditi, jer su u budžetu osigurana sredstva za njegovu rekonstrukciju. Petrovčani zbog godine u kojoj su lokalni izbori zovu ga “predizbornim” bazenom.


0

Anketa

Koju aplikaciju za dopisivanje najčešće koristite?

Pogledaj rezultat

Loading ... Loading ...