Džanan Musa: Ne postoji način da se odužim svojim roditeljima

avaz.ba
34

Bosna i Hercegovina iznjedrila je još jedan neprikosnoveni talent, o kojem već nekoliko godina bruji ne samo region.

Bišćanina Džanana Musu sportska javnost Starog kontinenta upoznala je kada je proglašen najkorisnijim igračem Evropskog prvenstva za kadete 2015. godine u Litvaniji, na kojem je reprezentacija Bosne i Hercegovine ostvarila historijski zlatni uspjeh. Upriličen je tada u Sarajevu i najmasovniji doček zlatnim momcima, izuzmemo li one koji su se dešavali u čast uspjeha nogometne reprezentacije BiH.

Maksimalno profesionalno igrač zagrebačke Cedevite nastavio je pružati sjajne klupske, ali i reprezentativne partije. Tako je već u debiju za seniorsku reprezentaciju u avgustu prošle godine selekciji Belgije ubacio 16 koševa, uz 3 skoka i 4 asistencije. Inače, prve košarkaške korake napravio je u KK Bosna XXL u svom rodnom gradu da bi već sa 12 godina dobio poziv KK Koš iz Sarajeva, odakle je 2014. otišao u Zagreb.

Sa mladićem koji će 8. maja proslaviti 18. rođendan i koji se sa svojim klubom takmiči u Euroligi, ABA ligi i 1. HNK ligi, a pri tome pohađa i treći razred Ekonomske škole, razgovarli smo o njegovoj svakodnevici, životu u Zagrebu, porodici u Bihaću i djevojci u Sarajevu. U ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” otkrio je i gdje bi usmjerio novac da potpiše milionski ugovor te kako se nosi sa svim epitetima koji ga prate.

Košarkaška prvenstva su u završnici, ima li umora?

– Veoma je teško igrati u ovako zgusnutom tempu. Mnogo je utakmica, treninga, a malo vremena za odmor. Sada, zapravo, fizička sprema dolazi do izražaja i veoma je bitno živjeti sportski da bi se sve podnijelo.

Osvrnimo se na to da je Crvena zvezda nadigrala Cedevitu za naslov ABA lige. Jeste li zadovoljni svojim učinkom u tim mečevima?

– Kada izgubite na takav način, niko ne bi trebao biti zadovoljan. Izvlačim pouke, kao i moj tim, i idemo dalje. Nismo imali dobru seriju i to je sad iza nas.

Kako uspijevate uskladiti klupske i školske obaveze?

– Imam sreću da imam veliko razumijevanje svojih profesora iz škole “Benedikt Kotruljević” u Zagrebu. Trudim se da uskladim sve i da stignem gradivo. Ogromnu podršku imam od svojih profesora te od direktorice, kojoj sam veoma zahvalan. 

Uskoro ćete postati punoljetni, a toliko je uspjeha iza Vas. Živite drugačije od svojih vršnjaka.

– Sigurno se moj život mnogo razlikuje. Bukvalno ne znam šta znači biti slobodan, šta su izlasci, društvo i tako dalje. Moj život se svodi na dvoranu, kuću i povremene odmore.

Kako, onda, izgleda Vaš jedan prosječan dan?
 
– Budim se rano i nakon doručka sam u dvorani sat, sat i pol prije treninga. Prvi dnevni trening završavam i nakon njega dodatno radim individualno. Zatim mi slijedi ručak te nekoliko sati sna i odmora, a nakon toga poslijepodnevni trening.

Novac i mogućnost

Osjećate li pritisak od riječi koje idu uz Vaše ime – najbolji, najperspektivniji, najagilniji…

– Dok sam bio kadet svi su epiteti utjecali na mene. No, mnogo toga mi se desilo u dvije godine u Zagrebu. Sad se ne obazirem, jer znam da sve to treba pokazati na parketu. Lijepo ih je čuti, ali su samo obaveza da ne posustajete.

Nakon 8. maja, stječete pravo potpisivanja profesionalnog ugovora. Hoće li to biti za Cedevitu ili je ovo prilika da objavimo ekskluzivnu vijest?

– Ne bih o tome. Sve će se informacije znati u dogledno vrijeme. 

Izjavili ste da želite zaigrati u NBA, što bi značilo i milionski ugovor?

– Inače ne razmišljam o pobjedama, uživam u igri, takvog sam mentaliteta. Volim da igram košarku i igram je iz ljubavi. Naravno da to ide jedno s drugim. Svi igrači u NBA imaju milionske ugovore pa i većina igrača u ozbiljnijim evropskim klubovima. Meni to predstavlja sigurnost za moj život i mogućnost da pomognem nekim talentima i osobama u mojoj Bosni i Hercegovini.

Ponos ste nacije, ali prije svega Vaših roditelja i brata Džennisa. Koliko ste često skupa, posjećuju li Vas, prate li Vas u dovrani?

Radne dane provodim sam, ali sam sa porodicom svakog vikenda kada nisam na gostovanju. Imao sam teških perioda, kada sam samo s njima mogao ostati pribran. Sve je to iza mene. Oni su tu i najljepše trenutke provodim s njima.

Malo je onih koji znaju da ste tene često “naručivali” od tetke Sabine, slala Vam ih je iz Amerike dok ste nastupali za KK Koš. Koliko Vam je značila podrška bližnjih u počecima?

– Moja porodica je jedina koja je sve vrijeme bila uz mene. Uvijek sam imao njihovu podršku. Upravo su tetka Sabina i tetak Nedim znali prelaziti po 300 kilometara po Americi da bi našli patike za mene. O mojim roditeljima Rusmiru i Saudini, da i ne govorim. Većina kućnog budžeta bila je usmjerena na mene. Godinama. Ne postoji način da im se odužim. U tim odnosima novac je marginalan. Porodica je nešto što je najvrednije za mene.

Pravi odmor

Zanimljivo je da ste PR prepustili bratu, kako se uopće nosite sa popularnošću, godi li Vam? 

– Smatram se normalnom osobom. Fokusiran sam većinom na rad, a svi ljudi oko mene su zaduženi za tekuće stvari. Inače, moj brat je završio Fakultet tjelesnog odgoja i sporta, s usmjerenjem u sportski menadžment, i to kao student generacije i apsurd bi bio davati povjerenje nekome drugom. Najbolje me poznaje i uvijek je u dogovoru sa mnom. Također, treba naglasiti da je tu i nekolicina osoba koja je uključena u sve to te, naravno, PR tim Cedevite. Brat radi vrhunski posao sa svojim timom, ne samo za mene, već za sve osobe i pravna lica s kojima sarađuje, i drago mi je da smo vezani i na taj način. 

Je li istina da Sarajevo često posjećujete zbog djevojke?

– Radi porodice i nje. Kad me stigne umor i imam nekoliko dana slobodno, sa porodicom odem u Sarajevo i onda smo svi na okupu. Tu je pravi odmor. Nekad je taj sastanak i u rodnom Bihaću, ovisno o dužini dopusta.

Film i večera

Sviđa li Vam se život u Zagrebu?

Nemam slobodnog vremena i uopće nisam upoznao život u Zagrebu. Kad provodite sedam sati dnevno u dvorani, veoma malo vremena vam ostane da spavate, a o nekom životu da ne pričam. Kad sam sa porodicom, zna se desiti neki film ili večera i to je sve. 

Velika stvar

Seniorskoj reprezentaciji ovih dana se, kao pomoćnik Duška Vujoševića, pridružio Josip Pandža, trener s kojim ste ostvarili najveći uspjeh do sada.

– Velika je to stvar i za nas i za trenera Pandžu. On je to zaslužio, a i meni je čast da je tu.

Blic-pitanja

Kako ćete proslaviti 18. rođendan?

– To je iznenađenje koje mi spremaju porodica i prijatelji, to je sve što znam.

Hoćete li uskoro polagati vozački ispit?

– Da.

Vaš recept za uspjeh?

– Rad iznad svojih mogućnosti. 

Najljepši kompliment koji ste dobili?

– Da sam ponos svoje porodice i države.

Imate li ritual prije izlaska na teren? 

– Pomolim se Bogu.

Kakvo je sjećanje na doček zlatnih momaka ispred Vječne vatre?

– Veliki broj ljudi i sva ta emocija.