FOTO: Porodice krajiških heroja žive od sjećanja


Dan Armije RBiH priča je o nepokolebljivoj volji, hiljadama heroja, šehidima, djeci koja su odrastala bez očeva, roditeljima uskraćenim za unučad, suprugama koje su nosile dvostruki teret života bez muževa boreći se za sigurnost i egzistenciju svoje djece.

Supruge heroja bosanskog rata, majke i djeca, pojačanih emocija i pažnje dočekuju 15. april.

Kroz njihove sudbine priča se priča i o poratnoj Bosni, suočavanju s prizorima i vrijednostima za koje se njihovi muževi nisu borili i o njima nisu sanjali. Reći će da se mnogi dive nekim drugim vrijednostima, žive u nekim svojim svjetovima, ali dišu slobodu punim plućima. Tu slobodu izvojevali su heroji, najbolji sinovi Bosne. Živi i mrtvi.

Želje i planovi

Senka Crnkić, supruga rahmetli Mirsada Crnkića, komandanta 511. slavne brdske brigade koji je poginuo 13. juna 1994. na području Todorova u borbi protiv „autonomije“, kazala nam je da se ona i Safija Nanić, supruga rahmetli Izeta Nanića, slavnog komandanta 505. viteške bužimske brigade i posthumno generala, kao komšinice u Bihaću, obično odazovu na svečanosti obilježavanja Dana Armije. Pozivnice im, kaže, sada uredno stižu, za razliku od nekih ranijih godina.

rr

Ne samo tog dana nego veoma često, a već su, evo, 22 godine kako je moj Mirsad poginuo, vraćaju mi se sjećanja na naš kratki zajednički život, rađanje djece, na želje i planove koje smo kovali – priča Mirsada.

Bol je još jača sada kada su obje kćerke udate i nisu više s njom, a sin, koji izgledom veoma podsjeća na oca, otišao je na studij u Sarajevo. Senka Crnkić ipak je sretna što je uspjela izvesti djecu na pravi put, ali i beskrajno tužna što su odrasla bez oca. Ona i Safija Nanić u danima obilježavanja Dana Armije RBiH u Bihaću posjetile su kasarnu „Adil Bešić“, gdje su s učenicima osnovnih i srednjih škola i studentima razgledale ratne eksponate.

Safija Nanić kaže da se svaki put odazove kada dobije pozivnicu za Dan Armije RBiH.

– To je, valjda, znak da cijene život i djelo rahmetli Izeta, da to nekome još vrijedi – kaže ona.

r1

Troje djece već je na putu do svog kruha, a Safijino stalno „društvo“ je visok krvni pritisak. Ne žali se mnogo, štaviše, sretna je, dane provodi u pripremama za vjenčanje kćerke Izete 23. aprila. Izeta je do očeve smrti nosila drugo ime, a onda je odlučila da se zove po slavnom ocu. Nevzet je završio Pravni fakultet i traži posao, a najmlađi Izet studira u Gracu.

– Znam ko mog Mehmeda cijeni i voli, tamo samo išla – kazala nam je Ziska Alagić, supruga rahmetli generala Mehmeda Alagića, legendarnog komandanta Sedmog korpusa Armije RBiH i jednog od najslavnijih vojskovođa proteklog rata.

Fatiha i cvijeće

Ona je godišnjicu Sedmog korpusa i Dan Armije RBiH obilježila u Travniku, gradu koji je vječito zahvalan Krajišnicima. Ziska nam je jučer u telefonskom razgovoru kazala da nije bila pozvana na centralnu proslavu povodom Dana Armije RBiH koja je održana u Sanskom Mostu. Nije bila ni na turbetu generala Alagića u Fajtovcima, gdje su svi učili Fatihu i polagali cvijeće.

– Nisu me zvali, ali to je tako, morate to prihvatiti, htjeli – ne htjeli. Da je moj Meho živ, utrkivali bi se da ga zovu – govori Ziska Alagić.

r2

Ko je posjekao Mehmedove platane

– Ja nosim sudbinu udovice generala koji je nekada, kada se pucalo, značio mnogo. Iskrena da budem, ne znam ni kako bih išla kada je u središtu Fajtovaca, Mehmedovog rodnog mjesta, nekolicina mještana posjekla platane koje je moj suprug sadio i njegovao i koje je mnogo volio – otvorila je kroz suze još jednu tužnu priču Ziska Alagić.

 

 

IZVOR: Avaz.ba


0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...