Govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića na komemoraciji povodom 23. godišnjice genocida u Srebrenici

bakirizetbegovic.ba

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović prisustvovao je obilježavanju 23. godišnjice genocida nad Bošnjacima „Sigurne zone UN Srebrenica“ i ukopu identificiranih žrtava iz jula 1995. godine. U nastavku obraćanje predsjedavajućeg Izetbegovića na komemorativnom skupu u Potočarima:

Poštovane majke Srebrenice, poštovane porodice žrtava genocida,

dragi prijatelji iz Bosne i Hercegovine i svijeta koji s nama dijelite tugu i saosjećanje za nevine žrtve srebreničkog genocida!

Danas ćemo u potočarsku zemlju, u ovoj dolini tuge i svetom mjestu za svakog Bošnjaka, u kaborove spustiti posmrtne ostatke 35 nevino ubijenih ljudi. Ubijenih samo zato što su bili Bošnjaci, muslimani.

Ukopaćemo danas Vesida Ibrića, koji je u vrijeme ubistva imao nepunih 16 godina, i još tri maloljetne žrtve. Ukopaćemo Šahina Halilovića, kojeg su ubili u  71. godini. Danas ćemo jedno pored drugoga u zemlju spustiti i bračni par Nijaziju i Remziju Dudić. Njemu su bile 22, njoj 20 godina. Ubijena je u šestom mjesecu trudnoće.

I sada, 23 godine poslije, pitamo se kakva je to količina mržnje i zla bila bila potrebna da se na pravdi Boga ubiju – dječak, starac, trudnica… Da se u samo nekoliko julskih dana pobije i u masovne grobnice zatrpa više od 8.000 dječaka, muškaraca, staraca, žena, djece… Da se njihova tijela, s namjerom da se strašni zločin prikrije, potom premještaju iz grobnice u grobnicu, sa jedne na drugu lokaciju, planski i organizovano, jednako kako su vršene i ekzekucije. Danas ukopavamo i Kadriju Musića, čiji su dijelovi tijela pronađeni u četiri različite masovne grobnice.

Normalnom ljudskom biću teško  je pojmiti da se zločin takvih razmjera mogao desiti u Evropi na kraju 20. stoljeća. Ali, desio se.

Karadžićevi i Mladićevi zločinački eskadroni smrti, potpomognuti paravojnim jedinicama iz Srbije, sistematska i organizovana masovna ubistva su činili naočigled cijelog svijeta. O razmjerama zla govori neupitna i strašna statistika da je u tim danima pakla svake minute ubijan po jedan srebrenički muškarac. Nisu pri tome pošteđeni ni dječaci od 12 godina, niti starci od 80 godina, ali, kako i danas svjedočimo, ni žene. Ubijeni su svi – do posljednjeg zarobljenika. Njihova tijela, u danima, mjesecima i godinama koje su uslijedile, su skrnavljena i prenošena kroz stotine masovnih grobnica na teritoriji 13 podrinjskih općina i pet općina u Srbiji.

Ujedinjene nacije, koje su Srebrenicu proglasile svojom zaštićenom zonom, nisu poduzele neophodne korake na koje su se obavezale vlastitom rezolucijom i nisu spriječile masovne pokolje podrinjskih Bošnjaka. Srebrenica će zauvijek ostati tamna mrlja na obrazu svih onih koji su mogli, a nisu spriječili genocid.

Savjest civiliziranog svijeta, nakon svega, ipak se probudila. Međunarodni sudovi, suočeni da užasima brutalnih ubistava, masovnim grobnicama, ali i izopačenošću ideologije koja je to naredila, donijeli su presude i ovaj zločin nazvali jedinim mogućim imenom – genocidom. Glavni kreatori i i izvršioci genocida u Hagu su osuđeni na doživotne ili višegodišnje zatvorske kazne.

Za sve ove godine, savjest zločinaca se nikada nije probudila. I 23 godine nakon genocida tragamo za još oko 1.000 tijela žrtava. Oni koji znaju lokacije masovnih grobnica – šute. S ovog mjesta ih još jednom pozivam: recite nam gdje su lokacije masovnih grobnica, olakšajte i sebi i nama, probudite ponovo bar nešto ljudsko u sebi i omogućite smiraj dušama žrtava i njihovim porodicama.

Ideologija mržnje koja je bila pokretač za počinjenje genocida, iako osuđena, nažalost, i dalje je prisutna. I njeni sljedbenici su sve glasniji.

Zagovornici te ideologije, od kojih neki i danas upravljaju političkim tokovima, odbijaju priznati genocid i suočiti se s istinom. Odbija vlastiti narod suočiti sa istinom povesti putem pomirenja. Umjesto toga, ne samo da nastavljaju sa negiranjem genocida, nego ga i glorifikuju. Osuđene ratne zločince promovišu u heroje, po njima nazivaju studentske domove, dodjeljuju im nagrade i priznanja.

– Govor gospodina Valentina Inzka i moj su vrlo slični. Govorimo o istim temama  i na isti način ih vidimo, samo što ja neke stvari ne mogu da uklonim rukom a g. Incko i međunarodna zajednica može da ih ukloni rukom.

Bošnjaci su izdani od međunarodne zajednice kada im je nametnut embargo na oružje. Dobro su znali da mi jedini ne možemo bez oružja, da svi ostali imaju dovoljno. Izdani su kada je poklana zaštićena UN zona ovdje u Srebrenici. Dakle, te stvari se ne mogu više popraviti ali poruka da je Radovan Karadžić junak, da zaslužuje odlikovanje – strašna je poruka! Ona ne može ostati, mi s tim ne možemo da živimo i to se da ispraviti jednom vašom odlukom i odlukom ljudi koji stoje uz vas. Ja vas pozivam pred ovim ljudima, pred svim žrtvama Srebrenice, da makar tu stvar uradite.

Negiranjem genocida, odbijanjem da priznaju zločin, oni čine dodatni zločin nad žrtvama i njihovim porodicama, vrijeđaju sve nas, guraju prst u oko civiliziranom svijetu, ali u suštini najviše štete nanose upravo svom narodu.

Šta god da činili, mora im biti jasno da istinu o genocidu neće moći nadvladati. Ona je potvrđena presudama međunarodnih i domaćih sudova, a biće sačuvana i u našoj kolektinoj svijesti.

Tu istinu čuvaće u svojoj svijeti i cijeli civilizirani svijet, koji se ovih dana zajedno s nama, od Evrope, preko Azije i Amerike, do Australije, u gotovo svim dijelovima planete, prigodnim događajima prisjeća srebreničkog genocida. Potvrđuje to i da se svake godine koloni Marša mira, koja prolazi putem golgote srebreničkih Bošnjaka, nalaze ljudi svih vjera, nacija i boje kože.

Vječno će tu istinu svjedočiti i bijeli potočarski nišani, ovdje u Memorijalnom centru.

Dragi prijatelji,

valja nam živjeti u uvjerenju da će to shvatiti kad-tad i naše komšije, i da će kod njih nadvladati snage spremne na suočavanje s istinom, koja je neophidna da bi se završio proces pomirenja i izgradnje društva u kojem će svi dobronamjerni ljudi vidjeti bolju budućnost za sebe i svoju djecu.

Dok čekamo taj dan, neka naš odgovor bude izgradnja i razvitak demokratske, multietničke i prosperitetne Bosnu i Hercegovinu, komotne za sve poštene i dobronamjerne ljude koji žele u njoj da žive. Države koja će svojom snagom i organizovanošću garantovati da se zločin nikada i nikome više neće ponoviti.

Odgovorimo tako što ćemo svi zajedno od Bosne i Hercegovine napraviti zemlju koju žele da posjete i upoznaju se s njenim ljepotama ljudi iz cijelog svijeta, tako što ćemo izgraditi zemlju u kojoj ljudi mogu da rade i žive od svog rada, koja će biti dijelom evropske porodice okupljene u Evropskoj uniji.

Neka se taj naš odgovor najviše vidi ovdje, u i oko Srebrenice, na mjestima gdje je počinjen genocid u Podrinju. Učinom dodatni napor da ovo bude mjesto održivog povratka, u kojem će ljudi moći živjeti mirno, od svog rada, maksimalno iskoristivši prirodne potencijale i kulturno – historijsko naslijeđe kojima je ovaj kraj izuzetno bogat. Savladajmo lekcije iz prošlosti, historiju pamtimo, i okrenimo se budućnosti.

Učinimo sve da duše ubijenih nađu svoj smiraj, da se genocid nikada ne zaboravi, ali dajmo svi doprinos da ovo ne bude samo mjesto smrti, nego i mjesto života.

To je naš dug i prema nevinim srebreničkim žrtvama, koje danas i ovdje, u Potočarskoj dolini, na mjestu koje treba biti važan simbol memorije cijelog svijeta, ispraćamo uz molitvu „da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica“.

Hvala vam!


0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...