Ljutočka dolina: Svjedoci napravli presjek Ćurguzovih zločinačkih pothvata


Podsjećamo, u bihaćkim naseljima Kulen-Vakuf, Orašac, Klisa, Ćukovi i Ripač tokom 1992. ubijeno je više od 300 Bošnjaka. Ekshumirani su nakon rata u masovnim grobnicama Tihotina, Bezdan i Hrgari. Osim Saše Ćurguza, za brojne zločine nad civilima Ljutoča pred Sudom BiH odgovarat će i drugi ekstremisti iz 15. lake bihaćke brigade VRS, ali i vojni policajci i milicija tzv. srpske opštine Bihać.

Osuđeni pokajnici

Za sada je izvjesno da će uz Ćurguza odgovarati i Željko Stanarević, koji je uhapšen prije godinu i po, dok će srbijansko pravosuđe suditi Draganu Dopuđi zvanom Pirgo u Beogradu, jer ima njihovo državljanstvo. Stanarević je optužen da je, kao vojni policajac 15. lake pješadijske brigade VRS, u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije na mjesta Ripač, Ćukovi, Orašac, Klisa i Kulen-Vakuf učestvovao u progonu bošnjačkih civila. Na teret mu je stavljeno da je u junu i julu 1992. učestvovao u ubistvu 11 zatočenika iz objekta u Ripču, koje je s drugim pripadnicima VRS odvezao do jame Bezdan.

Lista osumnjičenih za ratne zločine u dolini Ljutoča je nevjerovatno duga. Podsjećamo da je krajiško pravosuđe prije nekoliko godina izreklo 56,5 godina zatvora ubicama pokajnicima Jovici i Zoranu Tadiću, Miloradu i Zoranu Bergi, Željku Babiću, a na desetine ubica i mučitelja bošnjačkih civila u dolini Une u ljeto i jesen 1992. već četvrt stoljeća bježe od ruke pravde. Puna ih je RS i Srbija, a zbog njih danas 208 djece iz pitome doline Une raste bez očeva.

Sada 44-godišnji Saša Ćurguz do sada se krio u “mišijim rupama”, a 1992. je kao pripadnik Izviđačkog voda 15. lake bihaćke brigade VRS važio za najozloglašenijeg i njemu se stavlja na teret smaknuće velikog broja bošnjačkih civila. Do hapšenja, relativno mirno, živio je u Beogradu u ulici Ilije Đurišića 49, te na još jednoj adresi u Sremskoj Mitrovici.

Brojni svjedoci, kako s bošnjačke tako i sa srpske strane, svojim su iskazima, kako saznajemo, napravili presjek Ćurguzovih zločinačkih pothvata. Optužen je da je u ljeto 1992. u krugu Traktorskog servisa u Ripču, gdje su bili zatvoreni bošnjački civili, zajedno s drugim “junacima” svog izviđačkog voda, odveo oko 10 zatvorenika kamionom na lokalitet Hrgar kod prirodne jame zvane Bezdana, gdje su nenaoružani i vezani civili strijeljani, a njihova tijela bačena u jamu. Sumnjiči se i za mučenja, zlostavljanja i premlaćivanja zarobljenih civila u Ripču. Iz jame Bezdane nakon rata ekshumirani su ostaci 83 osobe, od kojih je 41 žrtva identificirana.

Supruga pobjegla

Ćurguz je nakon rata fiktivno prijavio boravište u Banjoj Luci, a krio se u Srbiji, gdje je uhapšen krajem 2014. godine. Prije izručenja državnim organima BiH proveo je u ekstradicijskom pritvoru oko 14 mjeseci.

No, on je samo dio velikog zločinačkog “orkestra” koji je šervanio po nezaštićenim selima Ljutočke doline. Iz dokumentacije o zločinima počinjenim na ovim prostorima poznato je da je Boro Malešić iz Praščijaka kod Ripča svjedočio kako je svojim plavim kombijem TAM vozio zarobljene civile do lokacije Slovenski majdan kod jame Tihotina, a da su u likvidaciji učestvovali i Saša Ćurguz, Nenad Marjanović i Mile Kalinić. Ćurguz je civile ubijao iz pištolja Magnum kalibra 3,57 milimetara.

Iz logora Račić pretučene bošnjačke civile prevozili su do jame Bezdana otac Saše Ćurguza Zdravko (nakon rata izvršio samoubistvo u Prijedoru) i Pero Vukmirica (vozio kombi TAM), a tu ih je dokrajčila ista grupa.

Saša Ćurguz bivšoj supruzi Biljani Pepić ispričao je da je nad Bezdanom lično ubio 25 ljudi, a da su ostale poubijali njegovi ljudi. Inače, Ćurguzova bivša supruga pobjegla je glavom bez obzira od njega, prvo u Bihać, gdje je bila kod sestre duže od godinu, a onda je otišla u Njemačku.

Zaklao borca ARBiH

Preživjeli Bošnjaci Ljutoča sumnjiče Sašu Ćurguza, Predraga Spasojevića, Đuru Grbića i druge za smaknuće i oko 30 zarobljenika na Bisovačkom mostu u blizini Štrbačkog buka, kao i za ubistva 10 pripadnika Teritorijalne odbrane (TO), zarobljenih oktobra 1992. u Golubiću kod Bihaća. Postoje svjedoci (Srbi iz Krnjeuše, općina Bosanski Petrovac) mučkog ubistva borca Armije RBiH Saliha Badnjevića.

Njega je Saša Ćurguz, prema navodima iz informacije Saveza demobilisanih boraca Unsko-sanskog kantona (USK), u novembru 1992., nakon zarobljavanja i mučenja, zaklao!? Izvor iz Drugog krajiškog korpusa Vojske RS potvrdio je da je Ćurguz na Gorjevcu kod Bihaća ubio i zarobljenog pripadnika ARBiH Samira Burzića.

Zločinački “opus” Saše Ćurguza tokom rata na bihaćkom džepu vjerovatno nije zaokružen do sada poznatim krvavim bahanalijama nad golorukim civilima.

A Ćurguza je, nažalost, bilo još.

Školski, hajde i ti

Bećo Pehlivanović (41), logoraš u srpskom logoru Ripač, danas doktor prirodnih nauka na Pedagoškom fakultetu u Bihaću, ispričao je novinaru “Avaza” kako je Saša Ćurguz odveo Ekrema Vojića iz Orašca, a Nenad Marjanović zvani Nešo Bokser Hajrudina Behrema.

– Meni je tada u logoru pokušao pomoći moj školski drug Mladen Pešić, koji je bio stražar, donio mi je hranu. Rahmetli Hajrudin Behrem javio se svom školskom drugu Neši Bokseru i on ga je odveo. Saša Ćurguz, dobro ga znam, pozvao je visokog, plavog krupnog momka iz Duvljaka Ekrema Vojića i kazao mu: “Školski, hajde i ti” – sjeća se Pehlivanović.

Vojić je ekshumiran iz jame Tihotina 2002. godine.

Beba u naručju

Jasminka Demirović (46) iz Klise i Hatidža Eminović (45) iz Orašca, naselja u Ljutočkoj dolini, posmrtne ostatke svojih muževa Muje i Huseina pronašle su 1997. u masovnoj grobnici Bezdana na Hrgaru 85 metara ispod zemlje. Mujo i Husein, kao i mnogi drugi muškarci, brutalno su odvojeni od žena i djece, odvedeni su u logor Ripač kod Bihaća. Sudbine koje su tih ljetnih dana 1992. u dolini Une krojile srpske vojske i paravojske namijenile su im užasan kraj.

Hatidža Eminović i Jasminka Demirović: Posmrtne ostatke svojih muževa Muje i Huseina pronašle su 1997.

– Držala sam kćerku u naručju, moju Miralemu, koja se rodila 5. aprila 1992. Imala je dva i po mjeseca. Kada smo se nakon desetak dana lutanja probili do Bihaća, saznala sam gdje mi je suprug – priča Jasminka Demirović.

Dvije godine nakon rata započela je ekshumacija jame Bezdana. Među 81 kosturom bio je i Jasminkin Mujo. U gomili kostiju prepoznala je njegovu jaknu, a njena zaova Hata, Mujina sestra, prepoznala je vilicu i zube. DNK analiza potvrdila je identitet.

//avaz.ba


0

Anketa

Koju aplikaciju za dopisivanje najčešće koristite?

Pogledaj rezultat

Loading ... Loading ...