Malinjaci u Bosanskoj krajini bi mogli ostati pusti

stav
Uzgoj maline na području Bosanske krajine, započet prije desetak godina, mnogim porodicama ulijevao je nadu da će od ovog posla moći živjeti, a cijela lokalna zajednica ekonomski napredovati. Međutim, nepostojanje kvalitetnih mehanizama koji bi štitili proizvođače maline doveli su ovaj sektor poljoprivrede na početak kraja. Od nekada najperspektivnijeg biznisa, malinarstvo je spalo na niske grane i posao kojim gotovo da više niko neće i ne smije se baviti. Krajiški malinari, ono malo što ih je ostalo, sve više sumnjaju da strani lobi želi potpuno ugasiti ovu granu poljoprivrede u Krajini, a kao glavni razlog navode strah od konkurencije jer je krajiška malina postala prepoznatljiva na evropskom tržištu.

Uzgoj maline na području Bosanske krajine, započet prije desetak godina, mnogim porodicama ulijevao je nadu da će od ovog posla moći živjeti, a cijela lokalna zajednica ekonomski napredovati. Međutim, nepostojanje kvalitetnih mehanizama koji bi štitili proizvođače maline doveli su ovaj sektor poljoprivrede na početak kraja. Od nekada najperspektivnijeg biznisa, malinarstvo je spalo na niske grane i posao kojim gotovo da više niko neće i ne smije se baviti. Krajiški malinari, ono malo što ih je ostalo, sve više sumnjaju da strani lobi želi potpuno ugasiti ovu granu poljoprivrede u Krajini, a kao glavni razlog navode strah od konkurencije jer je krajiška malina postala prepoznatljiva na evropskom tržištu.

PRIČA JE KRENULA IZ BUŽIMA

Sulejman Kišmetović iz Bužima 2006. godine zasadio je s Amirom Porićem prvi malinjak u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Uradio je to na prijedlog Amira Makića, vlasnika firme “Vrganj Promet”, koji je tada dovozio maline s područja Donjeg Vakufa i Bugojna. Očekivanja su bila velika, a trud koji je uložen u tu priču ogroman. Isprva je sve išlo kako treba, poticaj od Vlade bio je redovan i konkretan, što je Sulejmanu omogućilo da ozbiljno krene u posao.

“Zasadio sam odmah tri dunuma, tako je i Amir Porić uradio, a ‘Vrganj Promet’ još veće količine na području Radoča. Nakon toga, 2008. godine su ljudi u to krenuli masovno i sve je dobro išlo do 2012. godine. Povećavali smo zasade, pa smo imali i do šest puta veće zasade malina od početnih. Iznajmljivao sam zemljište od komšija koje žive i rade vani, tako da danas imam dvadeset dunuma malina. Federalno ministarstvo poljoprivrede je prvih nekoliko godina redovno davalo poticaj od 1.000 maraka po dunumu i plus premija koju je Kanton davao, u visini od 40 feninga po kilogramu. Na dunumu, u prosjeku, možete imati više od tonu malina, nekad i manje od toga, ovisno o tome kakva je godina”, priča Sulejman Kišmetović.

Samir Kišmetović i njegova supruga Sebiha, oboje zaposleni u prosvjeti, u uzgoju malina vidjeli su dobru priliku da sebi osiguraju kvalitetan godišnji odmor. Maline su počeli uzgajati 2010. godine tako što im je Samirov otac Sulejman poklonio dva dunuma već zasađene maline, koju je trebalo samo održavati i koristiti njene benefite.

“Supruga i ja smo, iako imamo posao i obaveza u školi, mogli stići obraditi ta dva dunuma. Nekad uz pomoć dva-tri radnika koje smo po potrebi unajmljivali. S benefitima ta dva dunuma malina mi smo mogli sve one naše izdatke, kao što je nabavka ogrjeva, registracija vozila i odlazak na more, uredno da pokrijemo. Prednost maline ‘Vilamet’ koju uzgajamo jeste u tome što je to organski proizvedena malina, koja u Evropskoj uniji sve više postaje tražena. To je vrlo pozitivna priča i svi koji se bave uzgojem maline trebali bi preći na ovu vrstu uzgoja jer je ona prirodnija i čistija. Problem maline koja nije organski proizvedena jeste u tome što malinari koriste razne pesticide koji nisu dovoljno ispitani, a neki su i zabranjeni u Evropskoj uniji. Ovaj dio Bosanske krajine je vodozaštitna zona, a ovdje ima i mnogo pčelara. Sve to stvara ogroman rizik od nezdrave ishrane, ne samo malinom već i problem zdravog meda i pitke vode. Mi sarađujemo s firmom iz Mostara koja prodaje organski proizvedene pesticide i sredstva za suzbijanje štetočina koja mi koristimo, jer poslije njihove upotrebe možete odmah konzumirati malinu”, objašnjava Samir.

NISKE OTKUPNE CIJENE I SLABI POTICAJI

Uzgoj malina u Bosanskoj krajini, kako trenutno stvari stoje, ipak neće dovesti do snažnog privrednog zamaha kako se na početku očekivalo. Razloga je više, a glavni su, tvrdi Sulejman Kišmetović, slaba otkupna cijena i neredovni poticaji od države. U posljednje vrijeme javlja se i problem naplativosti novca od otkupljivača koje malinari čekaju i po godinu kako bi dobili svoj pošteno zarađeni novac, a sada se i nedostatak radne snage nameće kao glavni problem.

“Sve je išlo fino do pretprošle godine, kada su otkupljivači počeli snižavati cijene. Neke su firme snižavale na otkupnim blokovima, gdje su ljudima skidali po pola marke na kilogramu. Državni poticaji kasne puno i ljudi sami moraju izdvajati svoja sredstva na početku sezone, kada kreću radovi oko maline. Ogromna su sredstva koja mi izdvajamo u proljeće. Ima tu posla, treba platiti radnike koji šišaju malinu, okopavaju, stavljaju gnojivo i vežu je. Mi ovih dana stalno imamo po šest-sedam radnika jer ima tu posla mnogo. Kada je sezona berbe, koja traje mjesec, nama su potrebna četiri berača na jedan dunum, i to svaki dan da beru, a imamo dvadeset dunuma. Eto, pa vi sad izračunajte koliko je tu potrebno radnika. U posljednjih nekoliko godina, kako ljudi masovno odlaze iz Bosne i Hercegovine, sve je manje radne snage i sve je teže pronaći berače. To bi mogao biti glavni problem malinara u Bosanskoj krajini. Možda čak i do te mjere da ugrozi ovaj posao u potpunosti. Ako nemate berače, ne možete se ni baviti ovim poslom naveliko”, ističe Sulejman Kišmetović.

Ranije, dok je sve bilo kako treba, od maline je, kaže Sulejman, četveročlana porodica s tri dunuma maline mogla zaraditi prosječnu mjesečnu plaću koju bi imala tokom cijele godine. Ali, uslijed djelovanja različitih negativnih faktora, danas ovaj posao ima sve manje perspektive.

“Na početku je na tri dunuma u jednom danu znalo biti samo po 600 kilograma maline. Ako je normalan rod, četiri berača po dunumu su idealna. Sad je glavni problem radne snage. Nemamo mi ljudi ovdje više. Evo, samo iz ovog dijela Krajine, iz bužimskog sela Konjodor, u posljednjoj godini otišlo je 200 ljudi vani. Ako se taj trend nastavi, stvarno ne znamo kako ćemo pronaći adekvatnu radnu snagu. Uz radnu snagu, koja je glavni problem, velik problem predstavljaju domaći otkupljivači, koji nisu ispoštovali svoje obaveze prema proizvođačima maline. Ima ljudi koji po tri godine nisu dobili niti marke za malinu koju su prodali. Tome treba stati ukraj što prije, jer imamo situaciju da svako otkupljuje malinu, a malo njih plaća redovno i uredno. Što se tiče cijena, smatram da će se one ponovo vratiti na zadovoljavajući nivo jer je naša malina kvalitetnija od ovih nekih koje se pojavljuju na evropskom tržištu, a koje su jeftinije. Imamo ukrajinsku i poljsku malinu, koja se bere putem strojeva i vrlo je jefitina. Smatram da će naša malina opet biti konkurentna jer se ne može porediti s tim malinama. Evropski otkupljivači uvjerili su se da je bosanska malina, ubrana rukom, bolja od tih koje strojevi beru i uvuku s malinom insekte i lišće”, uvjeren je Sulejman.

Tvrdi da su malinari nemoćni riješiti ove probleme i smatra da je potrebno da se vlasti aktivnije uključe jer je uzgoj malina velika šansa za krajišku poljoprivredu.

ODGOVORNIJI PRISTUP I UČINKOVITIJI MEHANIZMI

Područje Bosanske krajine ima vrlo povoljne klimatske uvjete za uzgoj ove vrste jagodičastog voća. Sulejman Kišmetović i njegov sin Samir dvije godine uspješno su izvozili organski uzgojenu malinu.

“Firma s kojom smo radili slala nam je svake godine inspektore koji su uzimali uzorak lista i ploda naše maline, te ga slali u Hamburg na analizu. Nakon toga dobijemo potvrdu da li smo prošli. Ima više sorti maline, a na području Bosanske krajine popularne su sorte ‘Vilament’, ‘Tulamin’ i ‘Polka’, koja je više stolna malina i servira se svježa jer nije pogodna za duboko zamrzavanje. Još imamo ponuda za otkup maline iz inostranstva. Naš čovjek koji živi u Holandiji ponudio nam je otkup, pa ćemo vidjeti”, kaže Sulejman.

Ljudi su uvidjeli dobru perspektivu u malinarstvu i trend sadnje maline na području Bužima brzo se širio. Međutim, kako stvari trenutno stoje, malinarstvo u cijeloj Bosanskoj krajini u dobroj je mjeri ugroženo i pitanje je koliko će moći održati.

“Mi, za sada, imamo dobru saradnju s otkupljivačem iz Laktaša koji nam je osigurao hladnjaču i za njega radimo usluge otkupa na ovom području. Vlasnik je Slovenac i do sada je uredno izmirivao sve obaveze prema malinarima od kojih otkupljuje maline. Ove je godine malo i on popustio s plaćanjem, vjerovatno kada je vidio šta rade ovi naši otkupljivači, pa ga je to malo ohrabrilo. Prošle je godine preko mene ova firma odavde otkupila više od 200 tona maline. Općenito gledano, još se isplati baviti malinarstvom, ali, ako se ovako nastavi u narednom periodu, to neće biti više isplativ posao”, dodao je Sulejman.

Krajiška malina još posjeduje veliki potencijal da pruži dobru privrednu perspektivu ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Možda i da djelomično oslabi trend migracija koji je pogodio Bosansku krajinu, a koji sa sobom nosi nesagledive posljedice. Proizvođači kažu da je potrebno više osjećaja vladajućih struktura prema ovom problemu i snažniji mehanizmi protiv neodgovornih otkupljivača koji ne plaćaju malinu.


0

Anketa

Koju aplikaciju za dopisivanje najčešće koristite?

Pogledaj rezultat

Loading ... Loading ...