Mjesto u kojem nikada nije bilo rata: Il’ si čovjek il’ nisi


Nekome će zvučati nevjerovatno – neki će to shvatiti kao normalnu pojavu, a neko će ove navode htjeti provjeriti. U ovom tekstu nećemo koristiti termine suživot, zajednički život ili tolerancija, jer apsolutno nisu potrebni.

Malo mjesto nadomak Mrkonjić Grada je možda i jedinstveno na svijetu. Među mještanima bošnjačke i srpske etničke pripadnosti nikada nije zabilježeni niti jedan sudski spor, incident, a o ratnim dejstvima tokom II svjetskog rata ili onog minulog prije 21. godinu da ni ne govorimo.

Mještani Baljvina su smješteni između Jajca i Mrkonjić Grada, dakle dva historijska grada. Uprkos ratovima i ratnoj propagandi – intenzitet života među njima se nikada nije mijenjao.

Selo je geografski podijeljeno na Donje Baljvine i Gornje Baljvine. Etnički Srbi su smješteni u Donjim, a etnički Bošnjaci u Donjim Baljvinama.

“Ja razumijem, može biti mržnje, možda, ali ako smo ljudi mi svi i idemo da nam je bolje, ali ići ugnjetaviti nekoga, to ne mogu razumjeti. I to svoj čovjek. Tako nisi musliman ako možeš zaspati a znaš da ti komšija nema šta jesti, nisi čovjek. Sa njim moraš podijeliti“, izjavio je jednom Šefko Čaušević, nezvanični lider Bošnjaka.

Miroslav Tešanović iz Gornjih Baljivna je u jednoj rečenici rekao sve:”Kad su ljudi pametni i misle dobro, onda nema prijekorke ili nešto da ti mene mrziš i ja tebe. Gdje mrze jedan drugoga, tu nema života. Mi smo za vrijeme onog rata, ja njega pamtim, ja sam imao 15 godina, sad mi je osamedest peta…“

Ovo selo mora i treba poslužiti kao primjer drugima. “Mi u BiH trebamo da smo najprvi, do nebesa kako se kaže. Jerbo to nema sad. Da ja tebe mrzim, a ti mene – ušao đavo u narod”, kazao je Tešanović za RSE.

Ne kriju mještani da su Bošnjaci od devdedestih bili u goroj situaciji, jer se nisu mogli kretati. Mještani i Gornjih i Donjih Baljvina se nerado sjećaju toga – iako ovdje nikada niti jedan metak nije proletio.

Srbi su pomagali Bpšnjacima, jer kako kažu “tada je svaka budala nosala pušku”. Oni znaju da rat nikada nikome nije donio ništa dobro, samo loše i da uvijek neko nekoga treba pomagati i spasiti u kriznim momentima.

Ovo selo je sačuvano i u II svjetskom ratu, i to kako kažu samo “mozgom naroda”, jer u najtežim vremenima su imali mudrih ljudi na pretek.

“Možda nemamo žive vode, pa smo malo drugačiji od ostalih, pa smo malo pametniji, da tako kažem, od drugih“, kazao je za RSE Marko Vučinović koji u Baljvine odlazi vikendom.

“Nikome nije stalo da Srbin i musliman sarađuju”

U Baljvinama je četvrtak neradni dan, jer nemaju prirodni izvor vode – te se tako nadaju da će obezbijediti pitku. Oni od davnina vjeruju da ne valja raditi četvrtkom.

Upravo zbog njihovog načina života – jedinog ispravnog – neki smatraju da vlasti ne žele osposobiti ovo mjesto za “normalan” život. Putevi su loši, vodu smo već pomenuli, a Šefko je za RSE kazao da “nikome nije stalo da Srbin i musliman sarađuju”.

Po popisu 1991. godine Baljvine su imale 1.140 stanovnika. Nalazi se ispod planine Čemernice, iznad kanjona Vrbasa na visini od 543 metra. Udaljeno je 15 kilometara od Mrkonjić Grada. Ovo mjesto je i dom nacionalnim spomenikom BiH, jer je u zaoseoku Kocelji pronađen stećak iz perioda 14 vijeka u maju 2003. godine.

U Baljvinama ne znaju šta znači “zavadi pa vladaj”, a iako djeluje kao priča o “iza sedam mora i iza sedam gora”, ovo je priča o bosanskohercegovačkom selu koje ne bi trebalo skidati sa naslovnih stranica. U 21. vijeku.

Najstariji stanovnici se sjećaju vremena kada su džamija i crkva paralelno obnavljane.

U Baljvinama je uvijek bilo samo važno da si čovjek. Ništa izuzev toga.

Pronašli smo i svjedočanstvo Šabana Habibovića, koji je stajao oči u oči sa Momirom Talićem, generalnom Vojske RS. Talić je sazvao sastanak sa Bošnjacima iz Baljvina.

Dio teksta vam prenosimo sa IWPR.net:

“Uvjeravam Vas da mi možemo nastaviti da živimo sa našim srpskim susjedima.“

“Kad je tako, da li biste se usudili da sada prođete srpskim dijelom sela?“, uzvratio mu je Talić pitanjem. “Proći ću cijelim selom ako treba – ja se nikog ne plašim“, saopštio je Habibović, i potom se okrenuo i otišao pravo u pomenuti dio.

A kada je zastao ispred jedne srpske kuće i po imenu pozvao njenog vlasnika, komšija nije počeo da puca, niti da ga vrijeđa – što je očekivao Talić. Umjesto toga, on je pogledao kroz prozor i rekao:

“Šabane, šta se dešava? Treba li ti pomoć? Čekaj me, dolazim, samo da se obučem!“

Nakon što je bio očevidac tog prijateljskog razgovora, Talić je – vjerovatno gnjevan na stanovnike Baljvina koji nisu željeli da ratuju jedni protiv drugih – uzviknuo: „Niti ste vi muslimani pravi muslimani, nisti ste vi Srbi pravi Srbi – vi ste neki vrlo čudan narod!“

/N1


114

Anketa

Koju aplikaciju za dopisivanje najčešće koristite?

Pogledaj rezultat

Loading ... Loading ...