MUŽ ME JE SLIKAO I REKAO DA JE OVO POSLJEDNJA NOĆ MOG ŽIVOTA: Bilo je to 1992. godine, a evo gdje sam danas!

Kurir
Prvog februara 1992. godine ova žena je pobjegla iz nasilnog braka, a sada je dio te paklene priče podijeljen sa javnosti. Ova slika nastala je noć prije nego što sam pobjegla. Ne znam kako sam preživjela tu noć. Muž me je fotografisao i rekao da mi je ovo posljednja noć koju ću doživjeti, pa je napravio neku uspomenu na majku za naše sinove.

Stariji sin je tada imao 4 godine, dok je mlađi imao samo 2. Jedan od njih je danas australijski umjetnik i baš on je podijelio ovu priču svoje majke na društvenim mrežama.

Iskreno govoreći, nisam se brinula za sebe. Bila sam previše iznurena i umorna od svega kroz šta sam prošla. Pobjegla sam zbog sinova. Nisam vjerovala da imamo bilo kakvu budućnost i nadu, i nisam vjerovala da mi uopšte možemo to da uradimo. Ali morala sam da probam – zbog njih. Morala sam da dam sve od sebe da ih sklonim i sakrijem od zla.

Prvo vrijeme živjeli smo od danas do sutra i vodila sam računa samo o najosnovnijim stvarima poput hrane i vode. Uz to, Tim boluje od autizma, i svakog dana sam pokušavala da nađem zračak sunca za njega. Smislila sam par pravila za samu sebe i pratim ih i danas.

1. Uvijek prvo plati račune. Ljudi će vas uvijek radije nahraniti nego vam platiti račune. I tako je i bilo.

2. U nabavku idi samo jednom nedjeljno i tako će možda biti malo sitniša da odete recimo zajedno do obale rijeke i pojedete kesicu pomfrita na obali.

3. Koliko god da je teško da tražite ono što vam treba, kada zatražite, većina ljudi će pokušati da pomogne. Ali ljudi ne čitaju misli, morate da tražite. I uvijek tražite samo ono što vam je neophodno.

4. Uvijek budi zahvalna za svaki i najmanji znak pažnje.

5. Jedan je najusamljeniji broj, ali makar imaš cijeli krevet za sebe. Ti si jedna i jedini kapetan ovog broda.

6. Prijateljičin muž mi je rekao da treba će svakog dana situacija postajati bolja. Na mikro planu, ali postajaće bolja. Nisam mu vjerovala. Nisam mislila da je to moguće. Ali ipak sam svakog dana zapisivala jednu dobru stvar koja se desila, to je bio njegov savjet. Nekih dana bilo mi je teško da se prisjetim šta je to danas bolje nego juče, ali nijedan list papira nije ostao prazan.

7. Bez obzira na prihode, svakoj porodici treba pas. Niko drugi vam se neće tako obradovati, tako vas nesebično nasmijati i razveseliti i navesti vas da zaboravite na trenutak na sve.

8. Samohrane majke od početka vremena odgajaju nevjerovatna bića. Ja sam jaka, ja sam nepobjediva i mogu sve. Ja sam žena! Ja sam majka!

9. Rijetko kad samo jedna stvar krene po zlu. Nekada ih ima tri, nekad više. Uhvati se u koštac sa svakom pojedinačno i daj sve od sebe. Neće ti djelovati da je život fer, ali to je život.

10. Jedino što je važno je porodica. To je jedina stvar za koju se vrijedi boriti. A kada imate dijete sa autizmom, borba je još teža i duža, ali vi ste jedini ekspert, stručnjak i podrška vašoj porodici. Vjerujte u sebe i vidjećete, uskoro ćete prestati da se borite već će sve teći prirodno. Postaćete glava porodice.

11. Šta god da se desi, život ide dalje. Možete ili da ga posmatrate kako prolazi ili da i vi uhvatite korak. Krenite, korak po korak.

12. Sve je bolje kada plutate po vodi.

13. Dugo mi je trebalo da u ovo povjerujem… Nisam ja kriva. Nisam zaslužila sve to. Niko to ne zaslužuje. Zaslužujem bolje i na meni je da to i obezbijedim.

Ako ste u sličnoj situaciji u kakvoj sam ja bila prije toliko godina, zakoračite, recite nekom kroz šta prolazite, zamolite za pomoć. Ako ne zbog vas, uradite to zbog djece. Porodično nasilje je neprihvatljivo i ne čekajte da stane jer nikad neće stati. U ono vrijeme nisam smjela ni da pomislim da ću ikada imati ovako divan život, dvoje zdrave i srećne djece, dva psa, dobre prijatelje, kuću i baštu i da ću biti ovako istinski srećna. Ožiljci neće nestati ali ne moram da ih gledam svakog dana. Želim vam istu sreću kao i sebi, i vjerujte mi, svi oko vas vam to žele. Samo napravite taj prvi korak.


0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...