RADOST POSTAČA: Otočki ramazanski top označava kraj posta i početak iftara

E. Hasanagić / biscani.net

Dok mrak polahko prekriva Bosansku Otoku, pucanj ispred gradske džamije ove godine je radost Otočana, posebno postača, jer označava kraj posta za taj dan, te početak iftara.

Jedina džamija u Evropi koja se nalazi na riječnom otoku i rijeka Una dodatno doprinose atmosferi, pa je svakog dana sve više onih koji dolaze i iščekuju pucanj ramazanskog topa. Najveća radost je kod onih najmanjih.

Iako je ovo prva godina da ramazanski top najavljuje iftar Otočanima, pucanj topa datira još iz vremena Osmanlija, te predstavlja ramazanske tradicionalne običaje kod Bošnjaka.

Tradicija pucanja iz topa

Top ili velika prangija bilo je komunikacijsko sred­stvo koje se upotrebljavalo ne samo uz ramazan nego i u drugim značajnijim prilikama. Kada Mlečani navale na Ljubuški top je upozoravao svijet na opasnost, ili kada vojnici odlaze u rat, njima u čast oglasio bi se top sa grad­skih zidina. Kada je ramazan u pitanju, top se oglašavao u nekoliko navrata. Prvi, kao najava ramazana i muka­bele na ikindiji uoči ramazana. Kasnije svakog dana top se oglašavao zavisno od običaja, najmanje dva, u nekim mjestima kao naprimjer u Ljubuškom, tri puta, i to: ujutro za ustajanje na ručak, kada nastupi vrijeme početka posta (zora) i vrijeme završetka posta, akšama, odnosno iftara. Ne zna se tačno od kada datira tradicija najave značajnih događaja u jednome mjestu pucanjem topa sa gradskih zi­dina. Usmena kazivanja i sjećanja starijih ne dosežu dalje od 19. stoljeća.

Tradicija pucanja topova u većini mjesta utihla je kra­jem Drugog svjetskog rata. Samo u nekim mjestima održala se i kasnije, kao npr. u Ljubuškom gdje je top najavljavao vrijeme iftara sve do 1979. godine, kada je, nakon greške u pripremanju baruta, teško povrijeđen posljednji tobdžija Hasan Korjenić Dedo, čime se ova tradicija ugasila. Deve­desetih godina prošlog stoljeća topovi su ponovo oživjeli, najavljujući sehure i iftare u više bosanskohercegovačkih gradova.

Uporedo s pucnjem topova vrijeme završetka posta – iftara najavljivano je i paljenjem kandilja na munari džamije.

Ramazanski topovi su, prema nekim autorima, treba­li imati još dublju poruku. Tako Ibrahim Hakki Čokić, govoreći o simbolici topova, piše:
„Mnogi misle da je ramazanskim topovima jedina svrha oglasiti islamskom svijetu nastupanje ramazana, te oglašavati vrijeme iftara i kada treba ručati u vakti sehuru (predzorju) i imsakj učiniti (zapostiti) i onda tude metnuti tačku. A bajramskim, oglašenje bajrama, njegovo trajanje i da se na svršetku rekne: Top puče, bajram prođe… No, to­povi, vršeći sve te zadaće, imadu u svom gromkom odjeku i još jedno veoma veliko značenje… Stog ramazanski i baj­ramski topovi govore… Muslimane! Nastupa ti tvoj veseli ramazan, idi na teravih-namaz, uči salavate, ručaj, imsakj čini, posti i iftaruj se, budi zadovoljan dok svoju vjersku dužnost vršiš, a još više na bajram, kada joj udovoljiš, jer ko bi ti pri tom ma samo i pokušao smetati, udario bi ga na onu silu i onu ruku, u kojoj su strašni topovi.“

Iščekivanje kandilja

Otočki topdžija, hadžija Hasan Burzić, pola sahata ranije stiže pred Gradsku džamiju, gdje počinju pripreme za topovski pucanj, kojeg iščekuju svi postači. Nakon što je sve spremno, hadžija iščekuje paljenje kandilja sa Gradske džamije. Nastupanjem akšamskog vremena, paljenjem kandilja, Otokom odjekuje pucanj topa te akšamski ezani sa otočkih džamija. Hadžija se pozdravlja sa prisutnima, koji su se okupili da vide pucanj, kako bi stigao na iftar.

Otočki ramazanski top zajedno sa džamijom postaje dio tradicije. Iako je ovo prva godina da najavljuje iftare, pucanj ispred gradske džamije treba očuvati kao dio islamske tradicije.

 


0

Anketa

Koju aplikaciju za dopisivanje najčešće koristite?

Pogledaj rezultat

Loading ... Loading ...