ŠEHERZADA DŽAFIĆ: Smisao jednoga grada, jednoga naroda, društva, a onda i svijeta uopće zavisi od pročitanoga

E. Hasanagić / biscani.net

Danas je Svjetski dan knjige. 23.aprila u cijelome svijetu ovaj dan se obilježava u znak podsjećanja koliko je važna knjiga, kao i koliko su važna autorska prava.

Tim povodom razgovarali smo s Šeherzadom Džafić, docenticom na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću koja nam je inače poznata po nastojanju da u našoj sredini poveća i pojača kulturu čitanja.

  • Za portal biscani.net govori: doc. dr. Šeherzada Džafić, razgovarao: Elvedin Hasanagić

Poštovanje Šeherzada. Hvala Vam što ste izdvojili vrijeme za portal biscani.net. S Vama sam danas povodom Svjetskog dana knjige htio pričati o knjigama – stvari koja je možda danas najviše zanemarena i kod mladih, ali i onih starijih. Po Vašem mišljenju, koliko mladi danas vole čitati?

Hvala vama na pozivu. Drago mi je da na ovaj (kao i na bilo koji) način govorimo o čitanju. Razlog se upravo krije i u pitanju. Da, evidentno je da “danas” mladi sve manje čitaju. Vjerujte, i ja kao neko ko se profesionalno bavi književnošću, čitam manje, kao i moje kolege. Što vam ovim hoću reći? Glavni krivac je vrijeme u kojem živimo, odnosno: turbulentnost, brzina, borba za egzistenciju, preokupacija onog drugog, virtualnog svijeta.. Dakle, i sama sve manje vremena nalazim za ono pravo, čitanje s užitkom jer sam tempirana rokovima, knjigama koje “se moraju” čitati, promocijama, konkursima, pripremama za nastavu… da budem iskrena, vremena za istinsko čitanje je sve manje. Ali, dolazi nam ljeto, neki “mirniji” dani pa se nadam da ćemo se svi vratiti policama na koje smo odložili knjige “za kada budemo imali vremena”. Još bih istakla važnost kvalitete i kvantitete onoga što čitamo, s tim upozorenje i za ovaj intervju – da bi bio čitan trebamo biti kratki, a jasni:).

Najviše vremena provodite sa studentima. Kakva je njihova zainteresiranost za neko književno djelo, da li pokušavaju pronaći vremena među svim stvarima u životu da pročitaju nešto?

Upravo danas sam imala predavanja kod studenata III godine Odsjeka za bosanski jezik i književnost. Vrijedni studenti – od njih 16 prisutnih polovina je pročitala sve što su imali za ta predavanja, polovina nije uz obećanje da će pročitati do sljedećeg puta uz nove zadatke. Hoće li sad stići i ovo novo uz staro, vidjet ćemo. Što hoću reći – čitanje, kao i sve drugo, zahtijeva vrijeme i ako ga nećemo naći “na vrijeme” za ono što je predviđeno, dosta toga ćemo propustiti. Što se tiče zainteresiranosti za djela to je individualno. Tako je ustvari generalno sa svima. Kako bi to francuski filozof i teoretičar književnosti Jacques Derrida rekao: ovisno od toga koliko se prepoznajemo u onome što čitamo. Dodala bih: prepoznavanje i zavisi od toga koliko čitamo. Ako nemamo iza sebe historiju vlastitoga čitanja, teško da ćemo (se) prepoznati u novijim djelima koji su svojevrsna igra tekstova i razumijevanje zavisi od toga koliko u novome štivu prepoznajemo ono staro.

Angažirani ste na drugim univerzitetima, kao što su Filozofski fakultet u Zenici i Filozofski fakultet u Zagrebu. Postoji li razlika između studenata tamo i ovdje?

Da postoji razlika, ali sve opet na individualnoj osnovi. Nikako ne znači što je Bihać manja sredina u odnosu na Zenicu ili Zagreb da studenti manje čitaju. Čak sam primijetila da će studenti u Bihaću prije pročitati zadanu lektiru nego studenti u većim centrima kojima su knjige dostupne. Razlog vidim upravo u nastojanju da se uspije, da se pronađe/nadoknadi to što se nema. Naš problem je što sve manje imamo studenata književnosti, nesvjesni činjenice koliko je ona važna i da stari Sumeri nisu učili djecu niti jednom drugom poslu nego da “čitaju” (dokaz je prva pronađena ploča na kojoj stari Sumer uči sina kako da čita).

Da li je kad na našim prostorima organizovana npr. razmjena ili poklanjanje knjiga? Da li je uopšte na bilo kakav način obilježen Svjetski dan knjige?

Naravno da jeste. Kantonalna i univerzitetska biblioteka je prije dvije godine, ali i ranije, organizirala razmjenu knjiga na Gradskome trgu, ali i svake godine u saradnji s Književnom sekcijom Pedagoškog fakulteta organiziraju radionice. Mislim da građani grada Bihaća trebaju biti zadovoljni, ali i sami (pa makar i svojim dolaskom) zahtijevati, i na koncu, kreirati takve događaje.

I sami u Bihaću organizirate određeno vrijeme za čitanje, da to tako nazovem, gdje su trebali prisustvovati i mladi i stari. Kakav je bio odaziv? Da li je koristilo, i da li je bilo onih koji su možda po prvi put sjeli i uzeli čitati neko književno djelo?

Da. U okviru Književne sekcije Pedagoškog fakulteta imamo program “Bihać čita od 9 do 99”. Trenutno je pauza, ali uskoro kreće nova sezona (ako to tako možemo nazvati) – sezonski program je upravo iz razloga što nekad imamo publiku, a nekad i ne. Oni koji su dolazili na te “sesije” jako su zadovoljni.

Da li se danas isplati štampati knjige i provoditi vrijeme pišući iste, kada je sve manji broj onih koji će ih čitati?

Naravno da se isplati. O ovome pitanju bi se doista moglo dosta toga reći, a da bi ovaj intervju uopće bio čitan važno je da budemo kratki, pokušat ću to sažeti u jednoj rečenici o kojoj trebamo razmišljati: smisao jednoga grada, jednoga, naroda, društva, a onda i svijeta uopće zavisi od pročitanoga. Na tu temu su napisane knjige i knjige. Ja uopće nemam neki strah da bi knjiga i književnost mogle “propasti” jer njihov propast vodi u propast društvo u cjelini. Toga su svjesni oni koji imaju znanje i društvo koje je razvijeno, tako da u takvim društvima do toga nikada neće doći. Nažalost, postoji jedna druga bojazan – društvo koje ne zna tu činjenicu može otići, i odlazi u propast.

Da ste u stanju uraditi nešto što bi povećalo broj ljubitelja knjiga, šta bi to bilo?

Edukacija (što i radim gdje god da stignem) o značaju čitanja. Uskoro izlazi tekst o kulturi čitanja u gradu Bihaću (u novoj bihaćkoj publikaciji), a želja mi je napisati knjigu o tome. Mišljenja sam da ovaj grad, gradovi u okolici kao i gradovi u Bosni i Hercegovini, a samim time i ova naša divna zemlja ima/ju šansu za bolji status (pa skoro na svim poljima) kroz čitanje odnosno obrazovanje uopće.

Da li imate nekih planova u budućnosti, kojima ćete pokušati pokrenuti mlade i potaknuti ih na čitanje?

Naravno. Nastavljamo s promoviranjem knjiga, kako domaće tako i strane produkcije. Kažem “nastavljamo” jer studenti koji odu iz Književne sekcije i sami formiraju sekcije u svojim gradovima tako da u tome vidim svijetlu tačku, onu koja pokazuje kamo trebamo ići. Alberto Manguel je rekao da se identitet jednog grada ogleda u biblioteci. Bihać ima krasnu Biblioteku, u srcu grada, bit će to najljepši grad kada bude i srcu čitatelja.

Hvala Vam što ste izdvojili vremena za intervju.


212

Anketa

Koju aplikaciju za dopisivanje najčešće koristite?

Pogledaj rezultat

Loading ... Loading ...