SEHUR JE, A KAO DA NIJE: Devet Bošnjaka doslovno na zemlji u Maljevcu kraj granice spava


I jučer je došlo do pada sistema na GP Maljevac u Velikoj Kladuši. Na visokim ljetnim temperaturama veliki broj državljana Bosne i Hercegovine ostao je s one strane granice, a fotografije koje se počinju širiti društvenim mrežama samo su dokaz velike sramote koja se dešava baš na ovom graničnom prijelazu. Admir Muhić i ovaj put se našao u žiži događaja, pa je i ovaj put odlučio podijeliti sa svima nama svakodnevne sramotne priče sa najgoreg GP.

Devet Bošnjaka i šest traktora punih bala (baliranog sijena) parkiranih 100 metara od granice u Hrvatskoj, u EU. Radili su danas kao konji (što kaže jedan od njih). Umorni, iscrpljeni, prljavi. Krenuli su kući, u svoju BiH, ali pad sistema ih je onemogućio da pređu granicu. Ostali su u Hrvatskoj, na ledini, tu da noće, kraj svog rezultata cjelodnevnog rada od granice udaljeni svega 100 metara.

Nekoliko vozila parkiranih kraj ceste. Ne mogu za Bosnu zbog pada sistema. Svi drugi mogu, ali s bosanskim pasošem niko ne može. Jedan je čuvši ezan došao na teraviju u džamiju. Nakon teravije priđoše još trojica momaka. Gladni, ali sramežljivi. Ponudim im džamiju da uđu. Otišao sam u Kladušu jer ja mogu s hrvatskom osobnom preći granicu, oni ne mogu. U dvije pekare kupih sve što su bureka i pizza imali, jogurte, sokove. Baš tada naiđe jedan prijatelj u pekaru pa mi je pomogao. S omladincima prođosmo kroz sve putnike da im ponudimo smještaj (i džamiju u svoju kuću) i barem malo hrane i pića da im omogućimo. Ponoć. Par djece na cesti. Vani su jer su otac i mati premoreni od puta zaspali u autu. Nudim im smještaj, ali oni se nadaju da će profunkcionirati granica. Ona trojica su jeli. Zahvalni momci. Otišli su preko Izačića. Deseci vozila je parkirano. Preko trideset ljudi, žena, djece kraj ceste, u vozilima.

Da, danas u povratku, kako imam poseban tretman i status na granici, desno me parkiraju. Više mi je postalo neobično kad to ne učine. A 100 metara dalje, u EU, moji sunarodnjaci leže na livadi, na čistoj tek pokošenoj zemlji, u sistemu (getu) zvanom “pao sistem”. Razmišljam, odavno nisam ništa pisao. Šutim da ne kompliciram drugim ljudima, ali ovo prešutjeti ne mogu. Ovo je zaista poniženje. Sistem pao i svijet stao. Bolji tretman na granici imaju oni psi kojih ima desetak nego ovi Bošnjaci. Psi se kreću i tamo i ovamo, Bošnjacima je to onemogućeno. Psima niko ništa ne smije, tu su k'o kod kuće, ali samo Bošnjacima je uskraćen prelazak granice. Ramazan je. Razmišljam da je i to iskušenje za vjernika pa treba biti saburli, treba se strpiti, ali i istinu kazati. Sram me je leći u svoj krevet kad znam da moji Bošnjaci u Maljevcu, ‘centru svijeta’, na zemlji leže, u Hrvatskoj, 100 metara u Europskoj uniji. To je činjenica. I nije mi to svejedno, zaista. Boli me to poniženje. Nikada nije zabilježeno da je sistem pao na bosanskoj strani. A subota je, vikend. Morebit slučajno, ali garant nije. Sramim se jer više učinit ne mogu. Činim to što je u mojoj moći.

Devetorica Bošnjaka su legli na neki najlon između traktora. Oni ne mogu traktorima preko Izačića, a svoje kuće vide u Bosni. Nudim im da idu kod mene kući, ali neće. Nudim im džamiju. Odbijaju. Donijeli smo im tepihe iz džamije da ne leže na zemlji. Nisu ni gladni ni žedni. Veseljaci su, ali razočarani kao i svi normalni ljudi kada vide taj prizor. Poznajem ih, neke dobro, a neke iz viđenja. Svi su iz Velike Kladuše. Svakodnevno prelaze granicu, rade, privređuju, hrane svoje obitelji. Čestiti insani. Imaju zemlju u Hrvatskoj još od prije rata kad je sve bilo jedna država. Od kuće sam donio deke i pokrio ih. Najstarijem sam donio i spužvu. Stariji čovjek, drag insan. Znam ga dosta dugo. Veseljak. Malo su jeli i sad spavaju. Spavaju na zemlji 100 metara u Hrvatskoj, u unutrašnjosti EU, u Maljevcu kojeg nazivam ‘centar svijeta’. On to sada zapravo i jeste jer na zemlji njegovoj, bukvalno na zemlji spava devet Bošnjaka, vrijednih insana.

Sehur je, a kao da nije. Ptice pjevaju svanuće zore. Horozi najavljuju zoru. Ezani se čuju iz Bosne. Ni softa nije mogao ići kući nazad u Kladušu. Kod mene je na sehuru i konaku. Svi su mi budni ukućani osim onog malenog. Signala za mobitel nema nitko u Maljevcu tko god ima hrvatski broj. Upravo koristim bosanski i broj i mrežu. Da nekome ovdje zatreba hitna, ne bi je mogli pozvati jer je to rezultat puknuća sistema. Danas (jučer) je Dan hrvatske državnosti (25.6). Neka nam je sretan ovaj dan subotnji, Gospodnji!

Nakon sabaha učim dovu Gospodaru Milostivom da nam svima bude u pomoći po ovoj ljetnoj toploj noći. Amin! Gospodaru, ne dopusti poniženje ljudske vrste, ne dozvoli da ovo potraje. Amin! Pomozi nama ljudima na zemlji da se razumijemo, da se nikome hinla ne čini, da se fitneluk iskorijeni, a fesad prekine. Amin! Gospodaru, pomozi oko uspostave sistema na granici u Maljevcu. Amin! Allahu veliki, molim Te ove zore svim atributima Tvojim, učini da se Bošnjaci ne ponižavaju, da svaki čovjek ima dostojanstven trenutak i život bez obzira na bilo koju različitost. Amin!

/cazin.net


36

Anketa

Koju aplikaciju za dopisivanje najčešće koristite?

Pogledaj rezultat

Loading ... Loading ...