Vapaj za spas kestenovih šuma u USK-a

stav.ba

Na području Unsko-sanskog kantona, tačnije u općinama Cazin, Bužim i Velika Kladuša, nalaze se najveća šumska područja pitomog kestena u Bosni i Hercegovini. To su autohtone šume veoma značajne za ekologiju i habitus ovog područja. Nažalost, dosadašnja evaluacija i valorizacija bila je skromna. Nije se ovom prirodnom faktoru i resursu posvećivala odgovarajuća i dovoljna pažnja. Čak se jedno vrijeme razmišljalo i o potpunoj sječi i zamjeni ovih šuma bijelim i crnim borom, što je, nasreću, u naučnim krugovima brzo napušteno, ali osmišljena valorizacija kvaliteta pitomog kestena nikada nije urađena. Nikada u javnom i privatnom sektoru nije urađen cjelovit pristup uzgoju, razvoju i eksploataciji kestena. Dugo se pothranjivala i dilema o pristupu kestenu kao šumskoj vrsti ili kao voćki, jer se dobivao skroman plod, a drvna masa nepodesna i za loženje i za daljnju preradu.

POTREBNA ZAJEDNIČKA AKCIJA

Usamljeni vapaji pojedinih udruženja nisu dovoljni da se loše stanje u kestenovim šumama popravi prije nego što ih izgubimo. Lokalni borci za zaštitu kestena u Bosanskoj krajini ističu da je za to neophodna pomoć države i viših nivoa vlasti u čijoj se nadležnosti nalaze i šume.

“Općinska udruženja pčelara koja su udružena u kantonalni savez, s predstavnicima iz svake općine, tretiraju teme koje se tiču pčelarstva, među kojima je i kesten kao plemenita biljka na kojoj se temelji proizvodnja meda u Unsko-sanskom kantonu. Kesten je važan dio prošlosti Krajine, a i isto tako ima važnu ulogu za njenu budućnost. Krajina se još naziva i ‘zemljom kestena’ upravo zbog rasprostranjenosti ove biljke na njenom području. Osim za pčelarstvo, kestenov plod vrlo je značajan za Krajinu i njene građane jer mnogi ostvaruju prihode od njegove prodaje. U posljednje vrijeme suočavamo se s institucionalnom nebrigom prema kestenu na području Unsko-sanskog kantona. Apeliramo na sve institucije da učine napor kako bi se taj odnos popravio. Ohrabruju određeni projekti, kao što je projekt prekogranične saradnje ‘Milion stabala kestena’, u kojem učestvuju Poljoprivredni zavod Unsko-sanskog kantona, općine Velika Kladuša i Bužim, a iz Hrvatske učestvuju općine koje se nalaze u ovom pograničnom prostoru. Ovaj projekt može biti primjer kako u budućnosti tretirati kesten od zaštite, komercionalnog uzgoja do eksploatacije i korištenja u privredne svrhe”, kaže Nisvet Jusić, predsjednik Skupštine Saveza pčelara Unsko-sanskog kantona

U borbu za očuvanje kestena u Krajini uključili su se i akademski krugovi kako bi na stručan način i putem istraživanja ukazali na moguća rješenja.

Azra Skender, profesorica na Biotehničkom fakultetu u Bihaću, posvetila je godine svog života istražujući načine i mogućnosti uzgoja ove biljke: “Kesten se kod nas još posmatra kao šumska vrsta. Sve su druge voćke oplemenjene, izvađene iz šume i uzgajaju se u plantažnim zasadima. Istraživala sam kako proizvesti sadnice kestena i kako se on može uzgajati. To bi bilo od velikog značaja za uzgajivače kestena koji ga uzgajaju zbog ploda. Velika korist od toga bila bi i za pčelare koji od njega proizvode izuzetno kvalitetan med koji je poznat i na evropskom tržištu. Riječ je o tome da putem sadnje i intenzivnog oplemenjivanja možemo povećati proizvodnju meda od kestena. Ako je riječ o generativnom razmnožavanju, opet ćemo dobiti neke greške u samom uzgoju jer se za takav kesten, koji se razmnožava iz sjemena, mora čekati da prvi put prorodi. Zatim, on je velikih dimenzija i jako je teško manipulirati tehničkim radnjama jer je riječ o veoma visokim stablima. Ako bismo radili sistematski da se uvoze sorte kao što su španske, francuske i italijanske, onda bismo radili na oplemenjivanju kestena u širim razmjerama, a to ne može raditi pojedinac. Mora se šira društvena zajednica pozabaviti tim problemom jer je pitanje kestena bogatstvo svih nas i, kad bismo ozbiljno pristupili ovom problemu i prestali ga posmatrati kao šumsko stablo i šumsko drvo, a preveli ga u oplemenjeni kesten i uzgajali ga kao voćku, onda bismo imali dvostruku korist koja bi se ogledala u plodovima i cvjetovima.”

Prema riječima Melise Oraščanin, krajiški med od kestena posebni je med te vrste, što govori u prilog tome da kestenove šume trebaju zaštitu kako bi ovaj brend bio sačuvan.

“Analizirajući sve parametre i obuhvativši sve podatke do kojih sam došla tokom izrade moje doktorske disertacije koja je tretirala karakterizaciju meda s ovog područja, došla sam do zaključka da je kestenov med s ovog područja izuzetno dobrog kvaliteta. Posebno treba naglasiti specifičnosti tog meda koje se ne mogu ponoviti na drugim područjima: električna provodljivost, koja je dobar parametar kvaliteta, vrlo visok udio enzima, udio aminokiselina koje su pokazatelji svježine i autentičnosti meda. Ovi parametri ne mogu se naknadno dodati u med. Udruženje pčelara je već brendiralo krajiški kestenov med, a ono što bi trebalo uraditi u narednom periodu jeste dobijanje oznake izvornosti po kojoj bi određene specifičnosti ovog meda bile prepoznatljive i, kao takve, neponovljive na bilo kom drugom području. Potrebno je uložiti više truda radi očuvanja kestenovih šuma kako bi se med dobiven od kestena iz ovog dijela Bosne i Hercegovine proizvodio i u budućnosti”, kaže doc. dr. Melisa Oraščanin.

RAK KESTENA I NEPLANSKA SJEČA

Nije dovoljno samo zaustaviti neplansku sječu kestenove šume, potrebno je ići korak dalje i poduzeti konkretne aktivnosti u smjeru uspostave monitoringa nad kestenovim šumama u Krajini, koji sada gotovo da i ne postoji.

Stanje u kestenovim šumama nije dobro i naučnim istraživanjima utvrđeno je da su kestenove šume oboljele od različitih bolesti. Zna se da se kestenove šume iskorištavaju i krađom i neplanskom sječom. U suštini, niko ne upravlja tim šumama, a trebalo bi da njima upravljaju Unsko-sanske šume i njihove podružnice iz lokalnih zajednica. Nama nije poznato da je to tako u praksi. S obzirom na to da od tih šuma koristi imaju ne samo pčelari, da ovdje postoji tradicija života uz kesten i da se prave razne manifestacije i sajmovi, te da je kestenov med jedini zaštićeni proizvod u Bosni i Hercegovini i da su kestenove šume obilježje ovog područja, smatram da trebamo pokrenuti proceduru zaštite kestenovih šuma. U kakvom će obliku ta zaštita biti, to moraju istraživanja utvrditi. Veoma je važno da počnemo da se brinemo o njima i njegujemo ih, jer ne moramo ih izgubiti za deset ili dvadeset godina, ali su te kestenove šume nestale u cijeloj Evropi, pa će tako nestati i kod nas, prije ili kasnije”, smatra prof. dr. Vildana Alibabić.

Na sve ovo nadovezao se i problem zaraze kestenovih šuma tzv. “rakom kestena”, o čemu šira javnost nije dovoljno upoznata. Riječ je o bolesti koja napada kestenovo stablo i zahvata sve njegove pore, uslijed čega dolazi do njegovog sušenja. To je pandemska gljiva (Endotia parazitica) koja je desetkovala kestenove šume širom svijeta.

Ekonomista Omer Đug smatra da je veoma važno da se oblast uzgoja i eksploatacije šuma pitomog kestena objedini i posmatra jedinstveno, te organizira na najpogodniji način s tehnološkog, ekonomskog, vlasničkog i ekološkog aspekta ne zanemarujući specifičnost kraja i ukupne interese javnog i privatnog sektora.

“Najbolji oblik poslovne organizacije bio bi formiranje dioničkog društva s javno-privatnim partnerstvom i korporativnim upravljanjem. U želji da se zaštita, uzgoj i eksploatacija šuma pitomog kestena sagledava i tretira u cjelini, a imajući u vidu potrebe za dinamičnijim razvojem lokalne zajednice i šireg okruženja, poslovni centar u startu bi obuhvatio tri područja djelatnosti: uzgoj šuma pitomog kestena s pristupom da se siječe samo ono što pospješuje njihov kvalitet, razvoj i prirast, što veća vlastita prerada drveta i plodova kestena, te naučno-istraživački rad i razvoj na zaštiti šuma od raka kestena i drugih bolesti”, pojašnjava Đug.

Pored okruglih stolova koje, uglavnom, organiziraju krajiški pčelari i podizanja svijesti od strane akademske zajednice i lokalnih medija, gotovo da nema konkretnih mjera zaštite i unapređenja trenutnog stanja u krajiškim kestenovim šumama. Jusuf Bajrektarević, savjetnik načelnika Cazina, smatra da je razlog to što lokalne zajednice nemaju zakonsku mogućnost da upravljaju šumskim gazdinstvom koje je u nadležnosti federalnih institucija.

“Kesten i kestenova šuma su Božiji dar koji je dat Bosni i Hercegovini kao prirodni resurs koji se slabo koristi, a šansa je za naš razvoj i nova zapošljavanja. Ovdje u Cazinu često imamo okrugle stolove koje organiziraju cazinski pčelari, na kojima izlažu eminentni stručnjaci u cilju podizanja svijesti u pogledu zaštite i unapređenja kestenovih šuma. Potreban je sistemski pristup kako bi se kesten zaštitio i proširila njegova proizvodnja. Uprkos teškom stanju u kestenovim šumama i bolestima s kojima se ova plemenita biljka suočava, kesten se sam obnavlja tako što iz njegovih panjeva rastu mladice i to ga je spasilo od potpunog izumiranja na ovim prostorima. Ali vrijeme je da ozbiljno pristupimo rješavanju ovog problema. Trebalo bi raditi na projektima izgradnje plantaža kestena kako bi se on izvukao iz šume, jer su plodovi šumskog kestena sitniji od onog njivskog. Kesten je otporna šumska zajednica i pretrpio je mnoge napade među kojima je glavni onaj čovjekov koji ga nekontrolirano siječe, zatim rak kestena i osa šiškarica koja se pojavila u posljednje vrijeme. Grad Cazin podržava pčelare i njihove napore koje ulažu u pogledu zaštite kestenovih šuma. Međutim, lokalne zajednice Cazin, Bužim i Velika Kladuša nisu u mogućnosti sami zaštititi kestenove šume, niti intervenirati u smislu novih zasada kestenovih sadnica, jer su te šume u isključivoj nadležnosti Federalne uprave za šumarstvo”, kaže Bajrektarević.

Stručnjaci ističu da je upravo ovo sad vrijeme najbolje da se krene u proces zaštite i unapređenja kestenovih šuma. Kada šuma počne listati i davati plodove, nemogući su ozbiljniji radovi na čišćenju njenih bolesnih stabala i zasađivanje novih.


0

Anketa

Koju aplikaciju za dopisivanje najčešće koristite?

Pogledaj rezultat

Loading ... Loading ...