Velika Kladuša: “Abdić nas je odveo u izolaciju”

aljazeera.com
4
Godinu dana ću raditi ovako, pa ću onda obavijestiti javnost’, kazao je Fikret Abdić prilikom preuzimanja dužnosti općinskog načelnika. Godina je prošla…

Piše: Mirza Sadiković

U najkraćem: godinu dana načelnikovanja Velikom Kladušom, krajnjom općinom na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine uz granicu s Republikom Hrvatskom, presuđenog za ratne zločine, Fikreta Abdića, svodi se na jedno – krajiški “babo”, kako ga njegove pristalice zovu, niti kome ide niti mu ko dolazi.

Vrijeme je uglavnom proveo i provodi u uredu, u kojem nerijetko svjetla gore i do kasnih sati. Da li zbog toga ili ne, ali Velika Kladuša kao da je zaboravljena, nestala je s listi posjeta, obilazaka, saradnje s bilo kime mimo općinskih međa.

Abdić je ostao vjeran najavljenoj praksi na načelničkoj inauguraciji – nije ga bilo ni u medijima. Nijednoj medijskoj kući nije uspjelo da zabilježi ni kadar kladuškog načelnika, snimiti ijednu njegovu riječ… Doduše, dozvoljeno je to potkraj prošlog decembra, kad je promovisao svoju knjigu Od idola do ratnog zločinca, kojom je najavljivao “svu istinu i sve razvojne programe i razvoj Velike Kladuše”.

Jedino gdje se Abdić pojavio bila je sjednica Općinskog vijeća ili “kladuškog senata”, kad je namirivao godinu načelnikovanja. Tada je građanima poručio da je u Velikoj Kladuši vanredno stanje:

“Vanredno je stanje u općini, a kada je vanredno stanje, treba vanredno i raditi i zato imam veliki broj savjetnika. Da podsjetimo: devet ih je, iako je tek trećina statutom Općine predviđena i dozvoljena. Ono što radimo od jutra do večeri svaki dan neću vam reći danas. Svako ima pravo na svoj program, pa i ja. Godinu dana ću raditi ovako, pa ću onda obavijestiti javnost.”

Podsjetio je na to i nastavio:

“Nijedan načelnik nije izložen kritici koliko ja, a nijedan ne radi ovoliko. Najbliži mi je Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, jer on otvara objekte, a ja ću to tek činiti. Mi smo tek na četvrtini puta. Imam puno savjetnika, jer imam program, koji još nisam izložio, a toliki broj savjetnika je upravo zbog teškog stanja u općini. Istina, ljudi teško žive i to je problem. Hodam sigurno po ekonomiji i zato trebam pratnju i sa timom tražim izlaz iz ove teške situacije. Vrijeme je da se spašava Velika Kladuša. Autoritet se krvavo stiče, a ne nabrzinu.”

Abdić jedno, činjenice drugo

Govorio je, jer je Općinsko vijeće trebalo izglasati povećanje troškova za Kabinet, za plaće savjetnika za blizu 100.000 eura, kad je tražio da se prihvati njegova koncepcija razvoja posredstvom javnih preduzeća. Tražio je i dobio milion eura u budžetu za otvaranje novih radnih mjesta, upravo u javnim preduzećima, koja su, kako sada stvari stoje, mjesta stranačkog zapošljavanja.

Ipak, činjenice govore o nečemu drugom.

Dugo u Velikoj Kladuši čekaju da predoči viziju kako će podići ovaj grad iz socijalno-ekonomskog mrtvila u kojem se  nalazi. Za godinu dana uspio ju je, kažu, samo odvesti u gotovo potpunu izolaciju.

Abdić još nije učestvovao ni na kakvim skupovima, dogovorima na nivou kantona ni entiteta, a kamoli na državnom. A ni bilo ko od zvaničnika ne navraća u Veliku Kladušu.

Zbog svega što se događa, kaže većina Kladušana, u proteklih godinu dana ravnodušnost im se uvukla u kosti. Ali, ima i onih koji misle drugačije.

Tako aktuelna predsjedavajuća Općinskog vijeća Elvira Abdić-Jelenović kaže: “Još ništa ne dobijamo niti smo dobili od viših razina vlasti, kantona, Federacije BiH. Ovdje je na djelu praksa da jedni danonoćno rade da nam bude bolje, dok drugi danonoćno rade da to obezvrijede.”

Senata Galijašević, vijećnica Laburističke stranke Bosne i Hercegovine u Općinskom vijeću, ocjenjuje stanje dobrim i kaže da ova vlast radi bolje od prethodne. Sličnog je razmišljanja i Emina Ćehić, također vijećnica Laburističke stranke u Općinskom vijeću: “Laburisti i Fikret Abdić napravili su velike rezultate, pa su svi troškovi i izdaci i povećanja za plaće savjetnika i drugi opravdani.”

Slatka obećanja

Drukčijeg je stava Ibrahim Kajtezović iz Kladuške stranke privrednog prosperiteta (KSPP): “Povećanje izdvajanja za plaće nije malo. Javna preduzeća ne bi trebala raditi ovako, da ih podržavamo iz budžeta, već moraju biti samoodrživa. Dalje, socijalna izdvajanja su minimalna…”

Šefik Pehlić iz opozicijskog bloka u Općinskom vijeću za stanje nakon godinu dana kaže: “Od svoje dvadesete godine čekam neko bolje stanje. Danas mi je 40 godina i šta sam dočekao? Pretekla nas je svaka općina u Bosni i Hercegovini. I katkad mi je neugodno što sam vijećnik. Pitam se – kakvo je stanje među vijećnicima? Kakvo među građanima? Ima li mogućnosti da se družimo, razgovaramo, razmjenjujemo mišljenje, stavove? U Općinskom vijeću atmosfera je stalno napeta, osjeća se međusobna mržnja. Pita se nekoliko ljudi, dok su ostali ukras, ikebane. I kome ovo više odgovara?”

I uspješni kladuški privrednik, danas čelnik Udruženja građana “Unaprijedimo Kladušu zajedno”, Ramo Hirkić kaže: “Eto, vidiš u ovom gradu ne ide ništa kako treba. Abdić nas je odveo u izolaciju. A zajedno s njim samozadovoljavajuće lokalne kvazielite sataniziraju više razine vlasti, Kanton, Federaciju BiH. Nazadovanje Velike Kladuše u odnosu na bh. prosjek je izraženo.”

A članovi Udruženja “Unaprijedimo Kladušu zajedno” i dalje pitaju Abdića, ali i Općinsko vijeće – zašto Vijeće ne stavi na dnevni red deklaraciju, koju je uputilo još prije godinu dana, o poboljšanju općeg ambijenta, pa o okolnostima, uzrocima i posljedicama međusobnog oružanog ratnog sukoba i pomirenja, konsenzusu o revitalizaciji Agrokomerca i osudi svih nečasnih radnji?

“Nažalost, brojni građani i dalje slušajući ‘svoga babu’, kolebljivi su u vezi s modernim percepcijama temeljnih vrijednosti, povodljivi su prema slatkim obećanjima, uglavnom svoje glasove pogrešno investiraju i bježe od građanskog aktivizma. I zato još nema kritične mase i volje da se ponuđene verzije primjerenom procedurom postave na dnevni red kladuškog senata”, kažu u Udruženju.

A umjesto toga Fikret Abdić i dalje priča o programima koje će tek raditi, godinu dana, kako kaže, pa tek onda o njima govoriti građanima, svojim biračima. “Ja tim ljudima izlazim ususret”, kazao je.

Nejasno je, zapravo, kome izlazi ususret, kada će govoriti, odnosno o čemu i s kime?