Željko Mirković, poslanik USK-a i Federacije: Građani su u BiH na zadnjem mjestu

oslobodjenje.ba
0

Željko Mirković, poslanik USK-a i Federacije, najavljuje petu rekonstrukciju kantonalne Vlade, a isključenje Murića iz SDP-a smatra opravdanim

Poslanik u Parlamentu Federacije i u Skupštini Unsko-sanskog kantona te politički sekretar krajiškog SDP-a Željko Mirković našao se usamljen u opoziciji nasuprot manjinske Vlade ovog kantona, sačinjene od krnjih stranačkih klubova. Za Oslobođenje tvrdi da budućnost Kantona nije ružičasta što zbog lošeg Izbornog zakona, što zbog ličnih interesa pojedinaca, dok na federalnom nivou caruju samo interesni lobiji. Ovaj nekadašnji ronilac, fotograf i ekolog zbog politike propušta najljepše doba godine u svom rodnom gradu.

Gospodine Mirkoviću, proljeće je u Bihaću i Nacionalnom parku Una, a Vas nema na tim promotivnim projektima ili se više ne bavite tim aktivnostima?

– Godinama se smanjio obim tih aktivnosti, ali ću i dalje sve to da radim, i ronjenje i dokumentaristiku, koliko stignem.

Nigdje koncesija

Ovo je jedinstveno mjesto na svijetu, sa očuvanim prirodnim ljepotama u kojima treba uživati i maksimalno sve to promovisati da se vidi u svijetu.

Da očuvamo, ali dokle, jer čini nam se da smo nemoćni pred velikim interesnim lobijima?

– Istina je to, ali ovdje u Bihaću javnost je senzibilirana već za ekologiju. Recimo, Unski smaragdi već pola vijeka stvaraju tu kulturu čuvanja prirode. A kada se od djece krene, onda se i može nešto graditi za budućnost.

U Parlamentu ste često govorili o koncesijama. Šta je potrebno učiniti da se one sve naplaćuju po propisima?

– Ja sam dobio procjene koncesionih mogućnosti Federacije. Prvo mi je rečeno da je to 200 miliona maraka, a u dokumentu kojeg sam kasnije dobio da je to oko 140 miliona maraka godišnje. To je trebalo biti naplaćeno, a nije i mnogo pitanja bi se moglo riješiti da je taj novac završio u budžetu. Zapravo, u novom budžetu uopšte nema stavke prihodi od koncesija, ta je stavka skinuta. Ovim parlamentom, ja sam svjedok tome, očito upravljaju lobiji. Benzinske pumpe ne plaćaju koncesiju, od kladionica plaća porez svega 5 posto, a vi kada kupite kruh u prodavnici, plaćate 17 posto. A izlaz iz finansijske krize se traži kroz kreditna zaduženja, a zadužujemo se da ti interesni lobiji ne bi morali plaćati koncesije državi. Kredite će neko vratiti, djeca običnih građana i njihova unučad.

Idemo li mi to u dužničko ropstvo?

– Ta omča dužničkog ropstva polako nam se namiče na vrat i samo je pitanje vremena kada ćemo izgubiti svaki uticaj na zbivanja u ovoj državi. Prema Agenciji za bankarstvo, imamo oko osam milijardi na štednji građana, u Federaciji postoji 600 milionera, a radnici nam rade za 500-600 maraka. Velika je razlika, enormna, između profitera i građanstva. Ima onih koji su došli do bogatstva na legalan način, ali više je onih drugih, a država im je omogućila da se bogate bez da plate ono što državi pripada.

A ko onda upravlja Skupštinom Unsko-sanskog kantona, jesu li i tu lobiji na nižem nivou?

– I tu imaju uticaja određeni lobiji, ali ne u toj mjeri kao u Federaciji, jer tamo je veći novac i tamo se određuje smjer svih tih tokova kroz donošenje zakona i propisa. U Skupštini USK-a 30 poslanika predstavlja određene političke partije, ali i sami sebe jer mnogo odlazi u nezavisne poslanike. Njima je Izborni zakon omogućio da mogu manipulisati svojim mandatima, da ne kažem da mandat postane predmet trgovine i stranke ne mogu voditi koegzistentnu politiku. U USK-u je na sceni sukob politika koje ne mogu naći zajednički jezik i to je posljedica dugogodišnjih loših odnosa između stranaka, ali i lobija, tako da su i ovdje građani na zadnjem mjestu.

Vašeg kolegu Amira Murića (poslanik u Skupštini USK-a) Predsjedništvo SDP-a je isključilo iz članstva. Jeste li očekivali tako rigoroznu kaznu?

– Predsjedništvo je taj slučaj pravedno razriješilo u svojoj nadležnosti. Nisam iznenađen rigoroznošću kazne, jer kolega ne samo da je jednom glasao u Skupštini suprotno stavovima partije, nego je to nastavio činiti u kontinuitetu sve i do zadnje sjednice Skupštine.

Da li to lični interesi prevladavaju nad interesima stranaka u Skupštini?

– Ovdje je potpuno jasno da više nema jedne opcije koja može obezbijediti većinu, a kada imate više aktera, onda imate sukobe interesa. Za mene i SDP interes je poboljšati položaj radnika i građana, ali dodajte tu da ima mnogo i sujete kod pojedinaca koja zna biti jača i od svake logike, suradnje i dogovora. Ta se praksa mora ostaviti da bi bilo drugačije.

Hoćemo li dočekati i petu rekonstrukciju Vlade USK-a u ovom mandatu?

– Mi nismo zadovoljni radom ove vlade, odnosno nekim njenim rješenjima, neki rezovi bi bili nužni da se poduzmu. Međutim, načinom na koji oni rade, sigurno će vrlo brzo doći i do pete rekonstrukcije Vlade koja je posljedica sklapanja te interesne većine zbog usvajanja budžeta za 2017.

Bihać je u deficitu oko 50 miliona, Kanton 170 miliona, kako dalje?

– Mogu samo iz opozicije to prokomentarisati, jer meni smeta što nije izvršen budžet za 2016. niti nam je podnesen izvještaj.

Gotov novac

Nije izvršen ni rebalans kada je gotov novac iz USK šuma (2,3 miliona) dalje raspoređen po projektima tipa operacionih sala u Kantonalnoj bolnici. Sve to nije izvršeno. Ne može se to prenositi iz budžeta u budžet, zašto to nije izvršeno? To je bio gotov novac, a ne znamo gdje je utrošen. Ne mogu tvrditi da je potrošen nenamjenski, jer nismo vidjeli izvršenje budžeta. Nije izvršen ni regres za prošlu godinu.

Uz ovakve politike, nije ni čudo što veliki broj građana odlazi u inostranstvo?!

– Ta priča ima duboke korijene. U Bihaću je upisano 410 prvačića, u Kantonu je to 2.200 djece. To je u odnosu na osamdesete i devedesete godine jako malo, kada je u Bihaću bilo 1.300 prvačića u godini. Tako je i po drugim općinama u Kantonu. Da, bio je rat, ljudi su raseljeni, imali smo i tradiciju odlaska ljudi na rad u inostranstvo, ali ne u ovom obimu. Prema posljednjem popisu,

Bihaću nedostaje 10.000 stanovnika, u Kantonu i više od 20.000 stanovnika. Ne zaboravimo da je i u ratu poginulo 1.206 mladih ljudi, boraca, koji bi danas stvarali familije i djecu, sve su to faktori zbog kojih imamo bijelu kugu. Mi smo u jednoj velikoj depopulaciji bili i bez odlazaka u inostranstvo, a sada pogotovo.