Velagići to jeste mjestu koje je udaljeno od grada Ključ oko 6,6 kilometara i nalazi se na putu AVNOJA od Ključa prema Bosanskom Petrovcu i na samom izlazu iz Velegića na lijevoj strani nalazi se šehidsko mezarje.Današnja priča jeste priča 87. godišnje nane Ajše Bajrić (koja je umrla 2019) imala želju da sazna ko joj je krajem maja i početka juna 1992. godine ubio sinove Huseina, Fehima, Mustafu i Muharema, čiji se mezari nalaze u šehidskom mezarju u Velagićima, nekoliko kilometara udaljenim od Ključa.

Uz njihove, tu su mezari 121 šehida, među kojima je njih 86 ubijeno na lokalitetu stare osnovne škole u Velagićima. Brojni Velagićani ubijeni su u školi u kojoj su sticali svoja prva znanja.

Njihovi egzekutori su tijela odvukli u šest kilometara udaljenu šumu, gdje je pronađena masovna grobnica sa 77 posmrtnih ostataka. Ekipa Anadolu Agency (AA) bila je na lokalitetu masovne grobnice Lanište II gdje je postavljena spomen ploča ubijenim Velagićanima.

“Dobro sam izdržala”, kaže nana Ajša Bajrić koja se nalazi u JU Centar za osobe treće životne dobi “Ključ sreće” u Ključu.

Za Anadolu Agency prisjetila se, kako veli, najstrašnijeg detalja u njenom životu, a to je momenat identifikacije tijela njene ubijene četvero djece.

Kada je ušla u halu gdje su bila izložena tijela, nana Ajša je sina Huseina prepoznala po odjeći koju je nosio kada je odveden.

“Rukom sam ga pomilovala. Rekli su mi, nemoj ga dirati rukom. Uzvratila sam im ‘ova ruka ga je othranila i ima pravo da ga dira’. Doktor je rekao, pustite je, smije ga dirati”, priča nana Ajša.

Zločin u Velagićima dešavao se 31. maja na 1. juni 1992. godine. Tada je posljednji put nana Ajša vidjela žive svoje četvero djece. Poslije ih je, kaže, samo još vidjela ubijene, odnosno nakon ekshumacije. Pokopala sam ih, veli nana Ajša, i – gotovo.

“Jesam, izgubila sam četiri sina. Kako je sve bilo? Došli sve pokupili, tako i njih otjerali. Kako su ih otjerali više ih nisam ni vidjela. Kada su ih dovukli, kada smo ih kopali onda sam ih opet vidjela. Žive nisam nikada. Težak je život, živjeti bez djece, bez svoga. Ja sam ostala gotovo siroče. Nemam nikoga osim svog Ibrahima (sina) od roda. Ženske otišle put svijeta, svaka svojim putem. A, ja ostala i evo gdje sam došla”, priča nana Ajša.

– Nana Ajša voljela bi sresti ubice svoje djece-

Slaba je, veli nana Ajša, pravda na ovom svijetu. Ne bi li išlo bolje, nadati se, ali, veli, teško. Kada nije do sada bilo pravde, kaže nana Ajša, teško da će je biti u budućnosti.

“Protjerani smo. Istjerali su nas iz svojih kuća. Hodali smo po svijetu. Bili u Travniku. Patili se. Pobili nam najmilije. Nikada to neće izaći na pravdu. Karadžić je trebalo davno da odgovara kada je to pobijeno i za sve šta je bilo. Da mi znamo ko je to i šta uradio, ali ništa. Pobili ih, mi ih pokopali i hajde nema, gotovo. Plači danas, plači sutra. Pamet se gubi, godine idu. Volila bih znati ko je to i zašto uradio. Ali, džabe, nema od toga ništa. Niko se ne pojavljuje ko je ubio, ko ih je otjerao u smrt”, kaže nana Ajša.

Nana Ajša, veli, voljela bi da sretne ubice svoje djece, da ih pita, zašto, šta su njena djeca ikome kriva.

“Kako i zašto su oni našu djecu poništili. I oni tako trebaju biti poništeni. Ali, neće nikada. Oni ostaju. Oni će i dalje živjeti, a mi čija su srca obolila patimo danas i uvijek”, kaže nana Ajša.

Nana poručuje mlađim generacijama da ne zaborave.

“Nemam više nikoga osim sina Ibrahima. Ako Bog da, da odem prije njega. Niti imam koga pratiti, niti bilo šta”, veli nana Ajša.

Kaže kako je svakim danom, kako vrijeme prolazi, sve teže.

“Kako neće biti. Ja odoh, a njih nema. Teško je i dan i noć. Mislim stalno o tome. Tako sam dobila i nesvjesticu. Samo da se pronađe ko je to radio, ko je to pravio, ko ih je pobio. Ali, neće niko. To nikada neće izači na vidjelo, bojim se. Ja dočekati neću. Pri kraju je život. Godine su otišle”, navodi nana Ajša.

O zločinima u Velagićima svjedoči i bivši logoraš Fahrudin Ćemal, koji je prošao kroz čak četiri logora.

“Koliki su zločini najbolje svjedoči šehidsko mezarje na područje mjesne zajednice Velegaći gdje je ukopan 121 šehid. Nisu svi isti dan 31. maja na 1. juni streljani. Njih 86 je streljano u školi. Ona se nalazila na području, na prostorima gdje su oni sada ukopani. To je mjesto gdje su u staroj školi Velagićani mučeni, potom ubijeni. Ostali koji su ukopani na šehidskom mezarju u Velagićima su iz pojedinačnih i primarnih grobnica sa područja mjesne zajednice Velagići, ukupno 121. Tu su i tri tijela koja nisu identifikovana, ali su ovdje pronađena, a jedan je mezar od zajedničkih dijelova kostiju za koje također nije došlo do identifikacije. Cijelo šehidsko mezarje je tako na autentičnom mjestu gdje je prije bila Osnovna škola Velagići, stara škola, njen prostor”, navodi Ćemal.

– Knjiga sa istrgnutim listovima-

On kaže, da su ubijeni Velagićani, 31. maja, nakon mučenja i strijeljanja utovareni bagerom, a potom prebačeni, za što se kasnije saznalo, tokom ekshumacije i identifikacije žrtava, na lokalitet gdje je stvorena masovna grobnica Lanište II.

“Tako su u grobnici Lanište II bili Velagićani, a u onoj Lanište I mještani iz Biljana i okolice. Šehidsko mezarje je ovdje, ali egzekutori još nisu pronađeni iako je pokrenuto dosta krivičnih prijava. Ali, ovo naše tužilaštvo i sve relevantne institucije koje se bave ovim ide ne sporo nego presporo. Tako se desilo da u staroj školi gdje su učili egzekutori su ih poubijali. Ovdje na ovom lokalitetu su učili sve nas i ove koje su poubijali. I desilo se da gdje su ih učili tu su i ubijeni. Potom su ih odvezli i bacili u grobnicu. Mi smo odlučili da ih ovdje ukopamo. To je bila prva masovna dženaza u BiH, ovdje na području MZ Velagići”, navodi Ćemal.

Upravo iz razloga što su Velagićani ubijeni na mjestu škole gdje su sticali znanja, unutar šehidskog mezarja je postavljeno i posebno obilježje.

“Obilježje unutar šehidskog mezarja je knjiga s istrgnutim listovima koji predstavlja poginule, odnosno šehide sa ovog našeg kraja. Tu gdje su naučeni prvom znanju od onih koji su ih učili tu su i ubijeni. Izvor gdje je počeo život tu se i završava.

A, o ključkim žrtvama svjedoči samo jedna brojka – njih 1.370 koji su prošli brojne logore u kojim su boravili.

Svim ubijenim Ključanima neka im je lahka zemlja Bosanska.

Izvor: Anadolu Agency

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
  • Ukoliko neki drugi medij želi preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor portal Biscani.net, dužan je navesti portal Biscani.net kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na foto i video materijale kojima je autor portal Biscani.net, ili fotografije koje su portalu date na korištenje.
  • U skladu sa Članom 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH napominjemo: Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.