Kad bi nekom ko vas ne poznaje dovoljno dugo, željeli reći svojim riječima ko je Adnan Habibija, šta bi stavili na prvo mjesto?
– Hvala na interesovanju i naravno prilici da odgovorim na ovaj set pitanja, ali ako mogu, pokušao bih u ovom trenutku pred izbore govoriti ljudski, onako iz srca, koliko god mogu biti ono što jesam.
Rekao bih da je ovo jedno od najtežih pitanja, jer kad misliš o sebi, tad nezaobilazno i propituješ svoju savjest o onom šta si i odakle počinje tvoje pamćenje šta si radio, ali ne za sebe već za druge ljude. Uvijek, ali zaista uvijek na ovo pitanje odem mislima na najljepše i najsigurnije mjesto na svijetu – ono kad te roditelji zagrle, kad si s njima uz kafu i razgovor. Taj sam Adnan Habibija, sin mame Jasminke i oca Ferida, ljudi sa životnim ali i društvenim integritetom. Bio sam i ostao voljeno dijete, što smatram nečim veoma važnim u životu, ne samo zbog odgoja i obrazovanja, već i zbog stabilnosti, sigurnosti i spremnosti da se žrtvuješ za ono što ti je važno. Ima trenutaka u životu koji se, kako narod kaže, ne mogu suhim zlatom platiti. Takve trenutke čine dobronamjerni roditelji, ali ne „neumjerenim pohvalama i lijepim riječima“ već pitanjima koje bi inače mnogi rijetko postavljali i drugima i sami sebi. To su moji roditelji i njihova najteža pitanja ili savjeti su moj životni putokaz. Prenijeli su mi empatiju za ljude, da ih vidim, slušam i budem dostupan, što je ponekad veoma teško, ali da se čovjeku suočiti i sa takvim pitanjima, i ne žalim za tim. Roditelji su me opremili za život karakterom i ne daj Bože da sam čekao da me politika oblikuje. Ušao sam u prostor politike s karakterom i s tim ću jednog dana i izaći. Neću dozvoliti sebi eskapade, kojim se neki diče, a ima ih.
Da li vam je bilo teško ili lako odlučiti da se politički angažirate i uključite u ovaj izborni ciklus statusom kandidata SDP-a BiH za Skupštinu USK?
– Boli me nepravda koju često vidim, nepravda prema radnicima, građanima, penzionerima, mladima i svima koje uzimam zaozbiljno. Tu sam, kako sam sebi kažem, i po vertikali i po horizontali osjetljiv. Ne mogu to prihvatiti normalnim i neumitno u meni se javlja pobuna. Valjda tako reaguje svaki normalan i neiskvaren čovjek. Po onoj šekspirovskoj „nešto je trulo u državi Danskoj“, puno toga je oko nas baš trulo i zaudara. Valja to očistiti, jer ovo što nam se dešava nije normalno i nije podnošljivo. Baš nedavno, negdje sredinom ljeta sreo sam jednog od starih poznanika. Nisam ga vidio prilično dugo, jer je i on jedan od onih koji su prije desetak godina napustili zemlju, koju i danas osjeća svojom domovinom, ali, moralo se, jer u svoj toj priči o domovini, priči zbog koje je i otišao, bilo je malo slova o životu i dostojanstvu. U razgovoru uz kafu rekao mi je da vidi i danas moj bunt protiv zla raznih veličina i formi. Imam i nosim u sebi revolt, a u ovakvom vremenu imam i zbog čega.
Kako vidite SDP BiH Bihać prije deceniju ili dvije i danas. Gdje je SDP u svim ovim decenijama i ciklusima?
– SDP BiH, a samim tim i SDP Bihaća prošao je kroz brojne i teške turbulencije u proteklih 20 godina, kako na liniji opozicije tako i u periodu kada smo bili pozicija. Bilo je to vrijeme borbe protiv svih negativnih trendova, baš kao i danas, ali i traženje odgovarajuće pozicije i statusa u svijetu koji se drastično promijenio. Nije nas zaobišla kriza identiteta, s obzirom da je to zaista jedan planetarni trend kada su u pitanju lijeve opcije koje nastoje u novim okolnostima baštiniti socijaldemokratsku misao i praksu.
Bilo je i grešaka koje smo platili u protekloj deceniji u drastičnom smanjenju podrške birača, ali mislim da smo se u dovoljnoj mjeri stabilizirali kako bi mogli graditi bolji svijet od ovog u kojem živimo. Znam i osjećam da možemo uz podršku članstva, simpatizera i građana učiniti nešto važno i vrijedno za iste te građane. Ono što mora shvatiti i prihvatiti svaki član SDP-a jeste da moramo biti spremni da tri puta više radimo i uradimo, kako bi postepeno zaustavili negativne trendove, a onda prešli u jednu aktivnu situaciju u kojoj bi novim idejama dali zamah i energiju društvu u jačanju životnog standarda građana. Prijeti nam siromaštvo, odlazak ljudi, pad u svim ekonomskim i socijalnim sferama, i tu je sve manje vremena za priču. Svijet potresaju sve verzije energetske krize. Zima će, treba se čovjek nečim grijati, a od čega da kupi, da plati račun. Treba nam rad i reforme onih sistema koji ne funkcioniraju. Treba nam uređeno pravosuđe kao zaštita jednakopravnosti, jer neko je odgovoran za kriminal i korupciju i taj mora odgovarati za učinjena djela. Mnogo je posla.
Ukoliko budete podržani od birača i budete u novom sazivu kantonalne Skupštine, šta Bihać i USK mogu očekivati od vas lično i SDP-a?
– Prvo, očekujem da se Skupština USK konstutira u datom zadatom roku, kako bi se brzo ušlo u proces stvaranja nove parlamentarne većine. Zalagaću se za izbor nove Vlade USK koja će svojim ministarskim sazivom moći odgovoriti ovim jasno vidljivim izazovima. Siguran sam da imamo ljude koji će znati raditi povjereni posao. Kada su u pitanju lične a političke aspiracije, smatram u prioritetu dostupnost za građane, rad na društvenim devijacijama, problemima i rješenjima, imati sluh za obespravljene i ponižene, podršku za dobre ideje i projekte, itd. Kad živiš u svijetu u kojem je mnogo problema, šta možeš uraditi, tome se i posvetiš. Očekujem da će SDP biti dio nove kompozicije zakonodavne i izvršne vlasti u našoj Krajini, ali i po vertikali, što cijenim realnim u trenutnoj konstelaciji političkih snaga. Kada je u pitanju Bihać i USK, u tom okviru nastavit ćemo i ubrzati započete a otvoriti i nove reformske aktivnosti u sistemu. Odgovorno i racionalno upravljati, i što je najvažnije, odgovorno i domaćinski raspolagati sa novcem, jer to je novac građana i mora biti trošen za građane. Sve, dakle, apsolutno sve funkcije zakonodavne i izvrsne vlasti posložiti uz mišljenje struke i zakona. Vjerujem u takav razvoj prilika, jer sve drugo već ionako živimo svaki dan.
Ima li još nešto što bi mogao poručiti biračima što smatraš bitnim?
– Nadam se da će drugi oktobar biti prekretnica. Nadam se da će izlaznost građana na izbore biti veća nego što je bila u minulim izbornim ciklusima. Neko kaže da je izborni dan festival demokratije a neko drugi da je radni dan demokratije. I jeste i prvo i drugo, ali šalu na stranu, jer ovo nisu izbori nekih tamo, već naši, a možda i rijetka prilika da napravimo prvi korak ka boljim danima za sve građane USK-a i BiH. Svjestan sam da je ljudima ponuđeno svašta, i da se teško razlučuje dobro od lošeg, ali glasajte po savjesti.
Da svane dan…
