Agresivnost kod djece uzrokuju strahovi


Na agresivno ponašanje djeteta treba reagirati. Ali, roditelji često ne znaju kako. Svakako ne novom agresijom, bilo verbalnom, bilo fizičkom.

Agresivnost kao način reagiranja djelimično se nasljeđuje, a djelimično uči. Agresivni roditelji u pravilu imaju agresivno dijete jer agresivno dijete obično odrasta uz agresivnog roditelja. Agresivnost je vrlo stabilna osobina koja se učvršćuje već u predškolskoj dobi, a u dječaka je češća i postojanija. Djeca reagiraju agresivno kad su frustrirana, odnosno kad ne mogu zadovoljiti svoje potrebe i želje, kad ih sprečavamo u nekom naumu, kad osjećaju nemoć, neuspjeh ili tjeskobu i posebno zbog osjećaja ljutnje i bijesa. Najveći bijes i agresiju izaziva namjerna akcija drugih (“On mi je oteo igračku!”). Agresivnost uzrokuje i strah jer u djetetu stvara osjećaj da ne može učiniti nešto protiv onoga koga se boji.

Pomoći djetetu

Kako kao roditelj možete pomoći djetetu? Otkrijte pravi uzrok agresije. Kada saznate zašto vaše dijete udara, moći ćete mu pomoći. Pomozite djetetu u verbalizaciji. Kada bolje usvoji jezične vještine, moći će vam reći što ga muči te na miroljubiviji način iskazati svoje potrebe. Budite mirni i dosljedni u svojim postupcima. Odmaknite dijete od djeteta s kojim je ušlo u sukob, objasnite mu kratko i jasno da ne prihvatate takav oblik ponašanja, vodeći računa o njegovom uzrastu i sposobnosti razumijevanja. Nemojte kažnjavati, gristi ili čupati dijete kako bi shvatilo da to boli, nego ga usmjerite na “žrtvu” i uključite u pomaganje u smislu maženja i tješenja. Tako će dijete uvidjeti da ono što je napravilo drugu osobu boli. Nemojte od djeteta tražiti objašnjenje svog ponašanja, vjerovatno ga ne zna. Usmjerite se na rješavanje problema i učenje poželjnog ponašanja koje ćete nagraditi. Vlastitim primjerom pokažite poželjan način rješavanja problema. Pokušajte predvidjeti i izbjeći situacije u kojima bi se agresija mogla pojaviti. Ponudite djeci dovoljno različitih aktivnosti i igračaka kako se ne bi sukobljavala oko njih. Osigurajte djetetu dovoljno prostora i aktivnosti za “pražnjenje” energije.

Pružajte svom djetetu ljubav svaki dan i u dovoljnoj količini jer će samo tako dijete osjećati sigurnost i povjerenje. Ne kažnjavajte dijete uskraćivanjem svoje ljubavi i brige jer su ljubav i briga osnova zdravog razvoja naših mališana. I kada ste ljutiti, recite djetetu da ga volite, ali da ne dopuštate njegovo agresivno ponašanje. Red i dosljednost u svakodnevnom životu kod djeteta smanjuju neizvjesnost, nervozu i stvaraju osjećaj sigurnosti. Organizirajte dječiju svakodnevicu tako da bude predvidiva: sve u svoje vrijeme, na svome mjestu, na jednak način (što djetetu daje osjećaj sigurnosti); sport, rekreacija, opuštanje (što utječe na smanjivanje napetosti); postavljanje granica i pravila prihvatljivog ponašanja (što djetetu pruža predvidivost i sigurnost).

Vaši postupci

Uvijek imajte na umu da ste vi najvažnija osoba u djetetovu životu i da ono uči iz vaših postupaka. Učite svoje dijete da dobrovoljno pomaže i dijeli s drugima, da bude velikodušno, da prepoznaje osjećaje drugih ljudi i uživljava se u njih. Dijete koje u obitelji svjedoči rješavanju problema na konstruktivan način, razgovorom i pronalaženjem načina koji najbolje odgovara svima, naučit će i samo uspješno rješavati svoje probleme. Nećete uvijek moći biti prisutni i pomoći djetetu da riješi problem, ali zahvaljujući takvom odgoju i primjeru koji djetetu pružate, ono će se i bez vas vrlo dobro snaći.

Kako reagirati na dječiju agresivnost? Neki oblici agresivnog ponašanja kod djece pojavljuju se u predškolskoj dobi i u određenoj se mjeri smatraju normalnim dijelom razvoja. Fizički agresivno ponašanje češće je kod djece jasličke dobi, dok se verbalno i neprijateljsko nepoželjno ponašanje smatra karakterističnim za predškolsku dob. Često se roditelji iznenade kada primijete da njihovo dijete pokazuje nasilno ponašanje poput griženja druge djece, udaranja, čupanja, potezanja ili pak verbalno zadirkivanje. Neki oblici agresivnog ponašanja kod djece, a koja su prethodno navedena, pojavljuju se u predškolskoj dobi i u određenoj mjeri su smatrana normalnim dijelom razvoja.

Različiti tipovi agresivnog ponašanja u različitim su proporcijama zastupljeni kod djece različite dobi i spola. Pretpostavlja se da je instrumentalno (ponašanje kojim se ostvaruje neki cilj – dobivanje igračke…) i fizički agresivno ponašanje češće u mlađe djece. Dijete, dakle, instrumentalnom agresivnošću brani samo sebe te od napada brani djecu koja su mu bliska, da bi sačuvalo integritet, da mu se ne nanese šteta i da se ne ograniče njegova prava.

Predškolsko doba

Verbalno i neprijateljsko nepoželjno ponašanje smatra se karakterističnim za predškolsku dob. Svaka dob nosi svoje izazove i načine kako se nositi s njima. Dijete u dobi od jedne do dvije godine promjenjivog je i burnog raspoloženja, a osim toga, javlja se i prvi negativizam kada dijete na sve odgovara sa “ne”. Govor u toj dobi još nije razvijen do razine da dijete može izreći frustracije te pokazuje ispade bijesa, koji se manifestiraju bacanjem po podu, vrištanjem, čak i udarcem ili ugrizom drugog djeteta ako se radi o, naprimjer, otimanju igračke i sl. Oko treće godine dijete ulazi u doba prkosa i otpora, pri čemu želi sve samo i ne želi da drugi rade umjesto njega, dok s druge strane ima potrebu za uživanjem u zajedništvu s drugima, što često rezultira sukobima s drugom djecom. Dijete u dobi od četiri do pet godina prolazi burno razdoblje i u procesu je utvrđivanja tuđih i svojih granica.

/oslobodjenje.ba



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...