Nije zapisao jednu jedinu rečenicu, ali Sokratove mudrosti se i danas – više od 2000 godina kasnije – prenose i uče s pažnjom i poštovanjem.

Nije bio zgodan ni bogat, nije imao plemićko porijeklo a ni vrhunsko obrazovanje pa ipak, i danas se njegovo ime prva asocijacija na mudrost. Sokratova mudrost često se naziva “mudrošću skromnosti”, a prva lekcija jasno pokazuje i zašto.

Prava mudrost je znati da ne znate ništa.

Ja sam najmudriji čovjek jer znam da ništa ne znam. Znati znači znati da ne znate ništa. To je istinsko znanje. Znam da sam inteligentan, jer znam da ništa ne znam. Spoznat ćemo istinsku mudrost onda kada shvatimo koliko malo razumijemo o životu, jedni drugima, svijetu oko sebe.

Budite onakvi kakve želite da vas drugi vide.

Najkraći i najsigurniji put do časnog življenja sastoji se u tome da u stvarnosti budemo ono što želimo biti; i ako promatramo, pronaći ćemo da se sve ljudske vrijednosti jačaju vježbom.

Ništa se neće promijeniti dok se sami ne promijenite.

Neka onaj koji želi promijeniti svijet prvo promijeni sebe samog. Zapamtite, ne postoji ništa stabilno u ljudskim odnosima; zato izbjegavajte nepotrebno ushićenje u času blagostanja i neopravdanu tugu u času nevolje.

Novac nije vrlina, već iz vrlina dolazi novac i svako drugo dobro u čovjeka, bilo ono javno ili privatno.

Ne radim ništa, samo vas potičem, mlade i stare, nemojte trčati za materijalnim, brinite o svojoj duši. Kažem vam, novac nije vrlina, već iz vrlina dolazi novac i svako drugo dobro u čovjeka, bilo ono javno ili privatno. Ovo je moje učenje, a ako ono kvari omladinu, onda me smatrajte bezobraznim.

Uložite vrijeme u vlastito poboljšanje kroz tuđe spise.

Uložite vrijeme u vlastito poboljšanje kroz tuđe spise, učite s lakoćom ono što je netko mukotrpno učio.

Oni koji shvate da imaju dovoljno, istinski su bogati.

Najbogatiji je onaj koji je zadovoljan malim stvarima, jer je zadovoljstvo bogatstvo prirode. Zadovoljstvo je prirodno bogatstvo, a luksuz umjetno siromaštvo.

Čovjek bi trebao jesti da bi živio, ne živjeti da bi jeo.

Bezvrijedni ljudi žive samo da bi jeli i pili; oni koji vrijede jedu i piju da bi živjeli.

Ne život, već dobar život, treba prvenstveno cijeniti.

Neistražen život nije vrijedan življenja. Nije važno samo živjeti, već živjeti lijepo. A lijepo živjeti zajedno sa svim užicima koje život pruža je živjeti prema vlastitim principima.

Sve se mijenja, ništa nikada ne ostaje isto.

Ako ne dobijete ono što želite, onda patite. Ako dobijete ono što ne želite – patite. Čak i kada dobijete baš ono što želite, i dalje patite jer to što ste dobili ne možete zadržati zauvijek. Um je prava neprilika. Želi da se nikada ne mijenja. Da bude oslobođen bola, obaveza, smrti. Ali promjena je zakon i ne možete se dovoljno pretvarati da je nema koliko će vas ona u životu puta sustići.

Biti zauzet nije dovoljno. Ono čime ste zauzeti se računa.

Čuvajte se neplodnosti zauzetog života.

Ne ograničavajte se na određene dijelove sveta, sve ih istražite.

Nisam ni Atenjanin ni Grk, ja sam građanin svijeta.

Nemojte da drugi misle umjesto vas.

Kako biste se pronašli, mislite sami.

Ne srljajte u prijateljstva.

Polako se upuštajte u prijateljstva, a kad se u neko upustite, nastavite hrabro i konstantno.

Neka vaše riječi budu besprijekorne.

Lažne riječi nisu samo zle same po sebi, one vam truju dušu zlom.

Ne uzvraćajte zlu zlom, povrijedit ćete sebe.

Povrijeđen ne treba uzvraćati povredu, jer nije u redu činiti loše. Nije u redu uzvraćati povredu ili činiti zlo bilo kome, koliko god da su povrijedili nas.

Sve ljudske duše su besmrtne.

Sve ljudske duše su besmrtne, ali duše pravičnih su besmrtne i božanske.

Nikada se ne prestajte pitati.

Pitanje je početak mudrosti.

Ako želite biti dobar jahač, onda zajašite najgoreg konja.

Najlakši i najplemenitiji način je da ne unazađujete druge već da unaprjeđujete sebe. Nitko nema pravo da bude amater kada je fizička snaga u pitanju. Sramota je ostariti a nikada ne spoznati jačinu i ljepotu za koju je tijelo sposobno.

Ako želite biti dobar jahač, zajašite najgoreg konja; jer ako ukrotite njega – ukrotit ćete i ostale. U svakome od nas, čak i u dobrima, postoji zvjerska priroda, koja se iskrada tijekom sna.

PORUKA DANA – Ne požurujte stvari, sve će se dogoditi kada treba!

Morgan Freeman je jednom rekao: Da sam imao tako veliki uspjeh ranije, vjerovatno bih veoma lako sagorio u tom uspjehu.

Sve u životu doista ima svoje vrijeme. Vjerojatno je sav problem u tome što mi to ne možemo prihvatiti i biti dovoljno strpljivi, što vrijeme u našem umu ne može se uvijek prilagoditi vremenu u stvarnosti. Kada bi čovjek više vodio računa o procesima koje traže svoje vrijeme vjerojatno ne bi tako brzo odustajao od svojih snova jer bi shvaćao da sve zapreke imaju jednog dubljeg razloga.

Koliko bi od nas željeli završiti studije na brzinu, imati dobro odgojenu djecu, uspjeh na poslu, kvalitene odnose s drugima ali stvarnost koja je puna konflikata, poraza, promašaja često nas ostvari bez daha. Pokušavajući dati sve više od sebe da bismo uspjeli što prije shvaćamo da nije sve u našem trudu. Život se ne može ubrzati. Postajanje čovjekom se ne može ubrzati, to postaješ onda kada si za sve izazove spreman.

No mi smo skloni tražiti prečice, pomagala koja će nam ostvariti ciljeve bez da smo na njih došli. Želimo imati povjerenje bez da smo dovoljno uložili u odnos, zdravlje iako radimo stvari kojima ga oslabljujemo, snagu i moć iako nismo dovoljno predani i disciplinirani stvarima koje ih povećavaju. Stoga sva promjena koja se treba dogoditi, prvo se treba dogoditi u našem umu da bismo shvatili da iako možemo prevariti sebe, ne možemo prevariti život.

Životom ravnaju zakoni i načela, vrijednosti i uvjerenja, i to je promjena koja traži od svakog dijelića našeg bića da odumre ona stara stanica i zamijeni je nova. Ne možete postati novi ljudi ukoliko ste svim lancima vezani uz svoja stara i pogrešna uvjerenja i stavove te se bojite promjene. Vaši snovi će zaživjeti onda kada prestanete požurivati stvari, kada prihvatite plan života shvaćajući da vas svijet još uči lekcijama za koje vjerojatno još niste dovoljno spremni.

Mario Žuvela