Rijeka u novu HNL sezonu ulazi na istim, sjajnim temeljima kao sedam godina unazad. Stabilan klub, jasno određene, realne ambicije i fenomenalna atmosfera u svakom segmentu, od dna do vrha klupske hijerarhije.

Ništa se u odnosu na 2018/19-u promijenilo nije. Uključujući, na žalost, i stav manjeg dijela navijača prema klupskome vodstvu. Kako taj manji dio čini vodstvo i određuje smjer onih najglasnijih i najvatrenijih, Armade, činjenica da se radi o manjem broju navijača dobiva na relativnosti jer…

Rijeka bez podrške Armade i Armada koja glasno i sa srcem ne navija za Rijeku nisu u potpunosti niti Rijeka, niti Armada kakve bi trebale biti. I to u klubu ne pokušavaju negirati niti im takvo što pada na pamet.

Besmisao destrukcije

Besmisao situacije očigledan je na prvu. Na udaru dijela navijača je Rijeka koja još od vremena velikoga predsjednika Ljube Španjola (uveo klub u Prvu ligu prije 45 godina, osvojio Kupove ‘78 i ‘79) nije bila ovako čvrsta, velika, stabilna i uspješna. Čak ni Španjol nije uspio osvojiti naslov, a Damir Mišković i po broju osvojenih trofeja već ‘šije’ i njega i Roberta Ježića zajedno.

Foto: Igor_Kralj/PIXSELL

Dan prije Superkupa u Maksimiru Mišković je šestorici-sedmorici klupskih kroničara rekao “Opet smo sjeli s ljudima iz Armade. Ponovio sam da ih u nekim stvarima razumijem jer i ja sam navijač, ali ne mogu donositi odluke kao navijač ili ‘ultras’ nego predsjednik, a isto tako navijači ili ‘ultrasi’ ne mogu voditi klub kao da su predsjednici. Vidjet ćemo što će biti”.

Bilo je to da su drugo jutro po Rijeci osvanuli grafiti sadržaja “Miškoviću, od…i”, “Pilipoviću, odlazi”, “Zapamtit ćete ime Armada” i: “Iz Lovrana poruka sad stiže, Miško znaj, kraj ti je sve bliže”. Transparent sa tim natpisom drže sedmorica mladića te se, ispod zastave ‘Armada Lovran 1987’ slikaju po noći na tribinama Kantride, a tu fotografiju KN Armada objavila je na svojim FB stranicama.

Cijela je priča popraćena medijskim natpisom u kojem se Rijekinog predsjednika izjednačava sa Zdravkom Mamićem (?!) te označava kao jednog od najomraženijih ljudi u povijesti kluba (?!?!), a Udrugu dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Armada Veterani optužuje da je bila Miškovićevo sredstvo za izvršavanje puča unutar KN Armada. Nastavak destrukcije, generiranja negative, teške i prijeteće atmosfere…

Armada veterani

Na sve se očitovala prozvana UDVDR Armada Veterani koja podsjeća na javno poznate razloge svojeg osnivanja (utemeljili su ju članovi KN Armada i navijači Rijeke koji su sudjelovali u Domovinskom ratu) te među ostalim ističe:

– UDVDR Armada Rijeka nije imala i nema nikakvu namjeru upravljati odlukama KN Armada Rijeka. Ne dijelimo uvijek iste stavove s aktualnim vodstvom KNA što je i razumljivo s obzirom na generacijsku razliku. Osobito se to odnosi na stav prema Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. HNS je godinama bio leglo prevara, krađe i izlog za samo jedan nogometni klub, a sudski procesi koji su u tijeku to i potvrđuju. Ipak, kao što smo 90-tih svi bez iznimke stali u obranu Hrvatske države jednako tako i danas navijamo za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju jer Hrvatska je naša ljubav na jednak način kao što je to i HNK Rijeka i to će ostati zauvijek.

Nevjerojatna je, abnormalna količina negative koja se zavrtjela oko nikad bolje i stabilnije Rijeke. Zašto? Razlozi se mijenjaju kako vrijeme teče.

Kome može smetati Mišković?!

Renato Pilipović bio je pomoćnik Matjaža Keka, a tada se sa zapada Kantride pa kasnije sjevera Rujevice za Rijeku navijalo kao i uvijek, kako je i jedino normalno: svim srcem.

Danas, kao pomoćnik Igora Bišćana, Pilipović ispada glavni kamen smutnje. Zato što je svojedobno iz Dinama otišao u Rijeku. Kao što su to u doba kada je Rijeka u odnosu i na Dinamo i na Hajduk bila liliputanac HNL-a napravili Mijatović, Milinović, Agić, Balaban i mnogi drugi. Ako nije (baš toliko) smetao kao Kekov, zašto smeta kao Bišćanov pomoćnik? Nema smisla. Kao što nema smisla da Armadi smeta čovjek pod kojim je Rijeka napokon i već godinama nije izlog iz kojeg Dinamo uzima što hoće. Ova je Rijeka za to prestabilna i to dokazuje iz sezone u sezonu.

Prije odluke o nasljedniku Matjaža Keka predsjednik Mišković je sjeo sa vodstvom KN Armada te dobio sugestiju kako legendarna navijačka skupina ne bi željela da na Rijekinu klupu sjedne ‘hajdukovac ili mamićevac’. A ako nešto u životu nije, Igor Bišćan nije ni hajdukovac, ni mamićevac! No svejedno je baš on navodno bio razlog zahlađenja odnosa sa klubom (dolaska na utakmice na Rujevicu, ali bez navijanja). A na gostovanjima se uz navijanje moglo čuti uvrede i na Miškovićev račun.

Već se duže od godinu dana priča o tome kako je ‘Rijeka gotova, kako je u krizi, kako je Miškovićev odlazak pitanje dana’, a Rijeka još jednu sezonu završi na drugom mjestu i osvoji trofej. Pa je gradom krenula priča i o tome da se najuspješniju Upravu u klupskoj povijesti pokušava otjerati iz kluba koji bi onda bio slobodan za preuzimanje.

Te su priče stale kada je Mišković javno podsjetio kako ima još 18 milijuna eura kredita podignutog za izgradnju Rujevice. Velika ljubav prema klubu naglo se smanjila kada je postalo jasno da ju, ako klub vodiš, treba potkrijepiti i novcem. Što Mišković čini od prvog dana i tako već sedam godina.

Štoviše, godinama je za sve članove kluba na stadionu organizirao javne prezentacije o tome kako je potrošena i zarađena svaka lipa te svakom navijaču davao mogućnost da dođe i bilo koga iz klupskog vrha javno pita ili prozove na bilo koju temu. Transparentnija se priča valjda ni zamisliti ne može.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Dok se sa sjevera navijalo, gotovo se na svakoj utakmici moglo čuti skandiranje “Kantrida, Kantrida”! Kako nisu stvoreni uvjeti da novu Kantridu izgradi dok je imao novac na raspolaganju i htio zaposliti tisuće hrvatskih radnika, Mišković je sve vrijeme, osvajajući trofeje s Rijekom, tražio novog investitora pa ostvario jako obećavajući, silno ozbiljni kontakt s kineskim ulagačima i to vezan uz ne samo njegove privatne relacije nego naslonjen na međudržavne odnose Hrvatske i goleme, moćne Kine!

Očigledno je, dakle, da motivi za napade i uvrede na čovjeka koji je Rijeku od kluba koji ne vidi izlaz iz siromaštva pretvorio u stabilne šampione koji su u sedam godina žestoko izdominirali i Hajduka (nakon 100 godina) i Osijeka te postali neupitno drugi klub HNL-a, nisu Bišćan i Pilipović. Dvojac uspješnih mladih stručnjaka tek služi kao izgovor. Za višestruko odbijanje Miškovićeve ruke pomirenja unatoč svim uvredama koje su mu upućene i lažima koje su na njegov račun izrečene i(li) napisane.

Sve osim zajedništva je nenormalno

Koju su pravi motivi? Najiskrenije, sve skupa zaudara na nikad dobru kombinaciju taštine i politike, a ovo je sportska rubrika pa se, ma koliko nam god možda i vi poštovane čitateljice i čitatelji, zamjerili što negdje povlačimo crtu, u tu baruštinu nećemo spuštati.

O tome što je sve Mišković napravio za Rijeku zna cijela Hrvatska, a pisali smo ovdje (nakalemite na to još jedan Kup, još jedno drugo mjesto i još 6-7 milijuna zarađenih i potrošenih eura), a o tome što Rijeci znači nezamjenjiva i glasna velika Armada pisali smo ovdje.

Malo se toga novoga može dodati osim toga da apsurd verbalnih napada i uvreda na Damira Miškovića sa svakim novim danom postaje sve veći i besmisleniji.

O tome kako Rijeka igra, koji igrači dolaze ili odlaze i kakva je atmosfera na stadionu, kako prolaze ljetne ili zimske pripreme, što se sve radi na Rujevici i ima li novosti vezano uz Kantridu pisali smo i pisat ćemo i nadalje.

Hvatati se pera zbog objašnjava geneze nečije destrukcije i pokušavanja ulaska u skrivene motive… To više i nije sport pa je stoga organski odbojno normalnom sportskom novinarstvu.

Previše smo se do bola tužnih dana u nogometnoj Rijeci nagledali da bi se sada bavili time zašto netko u Rijeci udara na ovako čvrstu i trofejnu HNK Rijeku.

Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

HNK Rijeka je ponos grada, KN Armada je ponos grada. Stvar je u svojoj srži jednostavna: to da nikad stabilnija i trofejna Rijeka i Armada ne idu ruku pod ruku i da Armada tvorcu te Rijeke poručuje kako mu je kraj sve bliže, to – nije normalno.

U subotu u Rijeku opet stiže hrvatskome nogometu toliko dragocjeni Varaždin, na Kvarner će opet doći veliki Davor Vugrinec, Bišćan će mahnuti tribinama, a kapetan Gorgon povesti Čolaka, Kvržića, Župarića na travnjak… Nogomet. Divni, sjajni nogomet u jedinoj ligi koju imamo.

A nogometaši Rijeke ne posuđuju za gorivo, ne treniraju po parkiralištima, ne štrajkaju jer mjesecima nisu dobili plaću, Rijeka nije do grla u dugovima, klubom ne hodaju očajni i od svih ostavljeni predsjednici i direktori.

To su činjenice. Pa ostaje isti zaključak kao prije 5 mjeseci: jedva čekamo utakmicu sa punim sjeverom s kojeg grmi podrška Rijeci. Sve ostalo su neiskrene priče na Rijekinu štetu.

Izvor: Danijel Vukušić / 24sata.hr