Neprihvatljivo ponašanje u školi, koje se ogledalo kroz stalno pričanje i upadice, te smijeh tokom nastavnog procesa, od strane učenika 9. razreda OŠ „ 5. oktobar“ Sanski Most, navele su stručnu službu ove obrazovne ustanove na primjenu Programa sekundarne prevencije.

Prema riječima pedagogice Dževide Hasić navedeno ponašanje dječaka izazivalo je smijeh kod nekoliko učenika, dok je većina negodovala zbog nemogućnosti praćenja nastave i usvajanja novog gradiva.

Usmene opomene od strane nastavnika nisu imale efekta, ometanje nastave bilo je sve izraženije, a u razgovoru s razrednikom dječak je rekao da smatra da je takvo ponašanje svima zabavno, da voli kad se ostali smiju i da ga to čini sretnim.

Nakon ovog razgovora razrednik se obraća stručnoj službi škole, te se na sastanak pozivaju i roditelji. Tokom prvog sastanka otac navodi da se dječak i kod kuće isto ponaša, da često ometa druge u razgovoru, te s oduševljenjem prihvata da se u slučaju njegovog sina primjeni Program sekundarne prevencije. S Programom je, kako je naveo, već bio upoznat tokom roditeljskog sastanka, ali se nije nadao da bi po ovom pitanju mogao doći u školu, s obzirom da su mi starija djeca primjereni i odlični učenici, a to je očekivao i od ovog sina.

Kroz Individualni plan podrške otac se je obavezao da će i kod kuće suzbijati dječakovo neprimjereno ponašanje, odnosno da će dječaka upozoravati kad primjeti da svojim komentarima bespotrebno prekida ostale članove porodice i prijatelje u razgovoru.

Dječak, posramljen zbog ovakve situacije, obećao je da će promijeniti svoje ponašanje, jer je shvatio da ono nije zanimljivo, nego ometajuće za dosta učenika u razredu. Uz to, odlučio je ispraviti i ocjene koje su, zbog nezainteresiranosti za nastavu i učenje, bile loše.

„ Ja, pedagogica škole sam istakla da je važno da učenik poštuje pravila ponašanja u školi na osnovu kojih će popraviti svoj uspjeh. Učenik je do 5. razreda bio odličan. Pohađanjem nastave u višim razredima uspjeh je padao tako da je sada dobar-vrlo dobar. Određen je rok za provedbu Individualnog plana podrške od mjesec dana, tokom kojih će razrednik pratiti ponašanje učenika te o svemu obavijestiti stručnu službu škole, a također će dogovoriti s nastavnicima da učeniku pomognu oko savladavanja propuštenog gradiva i omoguće ponovnu provjeru znanja“, navodi Hasić.

Period od mjesec dana provedbe Individualnog plana podrške bio je sasvim dovoljan da učenik izmijeni svoje ponašanje, da postane aktivan na časovima i počne ispravljati ocjene, na zadovoljstvo roditelja, ali i nastavnika koji su uvijek spremni, bez kažnjavanja i sankcija, pomoći učenicima u prevazilaženju određenih poteškoća i problema.

Ono što posebno raduje, ističe pedagogica, jeste činjenica da su i ostali roditelji, tokom upoznavanja s Programom sekundarne prevencije na roditeljskim sastancima, prihvatili njegovo provođenje ukoliko se i u slučaju njihove djece za to ukaže potreba.

Inače, tendencija Programa sekundarne prevencije je da akcenat stavi na pružanje adekvatne podrške djetetu i porodici umjesto određivanja sankcija, kako je to u tradicionalnom školskom pristupu ranije bilo uobičajeno. Naime, cilj je istražiti uzrok nekog neprilagođenog ponašanja, te raditi na njegovom smanjivanju ili otklanjanju kao i na jačanju protektivnih faktora odnosno resursa koji postoje u okruženju djeteta. S druge strane program kroz set edukacija i ukupne podrške implementaciji, omogućuje osnaživanje nastavnika i stručnih službi škola za prepoznavanje faktora rizika i pružanje podrške djeci.

Program sekundarne prevencije u školama Unsko-sanskog i Livanjskog kantona realizuje humanitarna organizacija „Genesis Project“, kao partner UNICEF-a Bosne i Hercegovine, a projekat je finansiran od Švedske vlade. “

(RTVUSK)