Bihać: Očajni i izbjeglice i vlasti

Al Jazeera
Bihać i Velika Kladuša, na krajnjem sjeverozapadu BiH uz granicu sa Republikom Hrvatskom i Evropskom unijom, postaju, bez svoje volje, „prihvatni centri za migrante“.

Bihać i Velika Kladuša, na krajnjem sjeverozapadu BiH uz granicu sa Republikom Hrvatskom i Evropskom unijom, postaju, bez svoje volje, „prihvatni centri za migrante“. Problem već prevazilazi mogućnosti ovih lokalnih zajednica, ali još nema pomoći sa državne razine.

Na izmaku su i mogućnosti rješavanja problema sa humanitarnog i zdravstvenog aspekta, što se jedino i čini protekla dva mjeseca.

Umjesto konkretne podrške, nadležne institucije BiH – zatražile su pomoć od Bihaća, odnosno uputstvo rješavanja problema migranata, po „Bihaćkom modelu“.

Organizacija Crvenog križa, koja već dva mjeseca organizira aktivnosti smještaja i ishrane migranata u tzv. prihvatnim centrima, zbog nedostatka sredstava i ljudstva najavila tokom ove sedmice svoje povlačenje.Zabrinutost sve veća

Bihać i Velika Kladuša- postaju novi, privremeni „prihvatni centri za migrante“, jer broj migranata koji dolaze svakog je dana veći, odnosno dobio je okvir kontinuiranog. Iako je gotovo nemoguće utvrditi broj, za sada se prema nepotpunim evidencijama, kreće oko nekoliko stotina. Zbog sporog rješavanja prihvatnih centara, izostanka bilo kakve reakcije nadležnih državnih institucija, nemogućnosti potpunog stavljanja migranata pod kontrolu, zabrinutost u ovim je gradovima sve veća.

Iako bihaćki gradonačelnik Šuhret Fazlić kaže da je situacija koliko-toliko pod kontrolom, ipak šta ako, kako kaže, na ovo područje dođe njih još hiljade, kako se stalno najavljuje. “Mi ne možemo više sami nositi teret, nećemo imati snage. Sigurnost građana je ugrožena, pa zdravstveno stanje migranata, pogoršanje ukupne sigurnosne situacije, a turistička sezona je počela. Bihać je turistički grad“.

‘Bihaćki model’

„Posebno zabrinjava činjenica da umjesto da nam pruže bilo kakvu pomoć nadležne institucije BiH traže podršku od nas. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, prilikom nedavnog boravka u Bihaću, zatražio je našu podršku u primjeni, kako je kazao, bihaćkog modela rješavanja problema migranata.“

A kakvo je trenutno stanje?

Dovoljno ga ilustrira činjenica – migranti, njih više od 400, smješteni su u devastiranu bivšu zgradu „đačkog doma“ u Bihaću. Nešto manje od polovine je u također bivšoj devastiranoj zgradi doma penzionera u samom središtu grada.

U ovom tzv. prihvatnom centru tek su ovih dana osigurani nešto normalniji uvjeti. Osigurane su prostorije za spavanje, sanitarni čvorovi. Već drugi mjesec potpunu brigu o migrantima vodi Organizacija Crvenog križa. Osiguravaju dva obroka dnevno, na kojima je u prosjeku između 350 i 400 migranata. Crvenom križu pomogla je jedino Međunarodna organizacija za migracije, dok se u rješavanje ovih problema još niko od nadležnih institucija s razine BiH nije uključio.

„Volonteri Crvenog križa su na izmaku snaga. Iscrpili smo sve rezerve, mogućnosti, kako fizičke, tako i finansijske“, kaže Selam Midžić, koordinator u Gradskoj organizaciji Crvenog križa, „i ukoliko nam se u toku ove sedmice ne pruži podrška mi ćemo biti prisiljeni povući se. Ova je sedmica ključna, da li će se konačno uključiti u rješavanje ovog problema i pomoći nam, ili ćemo mi biti prisiljeni povući se“, završava Midžić.

Na izmaku snaga su i ekipe medicinske zaštite iz Doma zdravlja u Bihaću, koje svakodnevno pružaju zdravstvenu pomoć. „Ne možemo se više nositi s tim problemom, nemamo snaga, ljudstva, jer su svakim danom problemi obolijevanja veći. Riječ je o povredama migranata nakon dužeg pješačenja, zatim pojava scabiesa, koji je registriran kod tridesetak migranata, sve su izraženije bolesti respiratornih organa, pa prehlade. Ti ljudi nemaju sredstava za kupovinu lijekova, a niti uvjeta za liječenje“, kazuju iz ekipe Doma zdravlja.

Iako se posljednjih dana govori o zaustavljanju priliva – dolazaka migranata, ipak je broj onih koji ovdje traže utočište svakim danom veći. Trenutno ih je u prosjeku između 300 do 400, a dolaze iz brojnih afro-azijsikih zemalja od Sirije, Alžira, pa sve do Pakistana i Indije.

Autobuska karta

Muhamed Đemal stigao je prije dva dana. Iz Afganistana je i uhvaćen je na slovenskoj granici i vraćen u BiH. „Vraćen sam iz Slovenije ovdje, a cilj mi je Francuska. Ne znam gdje ću dalje, ali bolje igdje, nego nazad,“ priča i dodaje „jedni drugima u Sarajevu i u drugim mjestima gdje dolazimo iz Srbije i Crne Gore savjetujemo da dođemo ovdje u Bihać. Čak nam kupuju i autobuske karte.“

Sirijac Semir je iz Halepa. Priča da su mu poginuli dva brata i majka. „Da sam ostao i ja bih poginuo. Došli smo ovdje iz Sarajeva i jedini cilj nam je Evropa. Neki naši su uspjeli proći, i mi se nadamo tom“, kaže.

Korisnici ovih „prihvatnih centara“ su zadovoljni odnosom i podrškom koju dobijaju ovdje u Bihaću, odnosno u Velikoj Kladuši, naglašavajući da su gotovo svugdje u Grčkoj, Turskoj, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj dobijali batine, bivali opljačkani, a samo u BiH ne.

Ipak, kažu, da između njih vlada određena netrpeljivost. Dijele se po zemlji porijekla i ne žele biti jedni pored drugih, odnosno u istim prostorijama. Iz policije Unsko-sanskog kantona upozoravaju da su mnogi skloni alkoholu, čak i drogama. „Zabilježeno je već dvadesetak krivičnih djela provala, tuča“, kažu u policiji USK. U policiji USK također upozoravaju na „težinu“ boravka nešto više od stotinjak migranata u bivšem devastiranom Domu penzionera u samom gradskom središtu Bihaća. Stoga će zbog nikakvih uvjeta, te blizine gradskog središta morati biti iseljeni.

Premještaj na osnovu odluke

U Velikoj Kladuši gotovo je dvostruko više migranata, pa i toliko više problema. Uglavnom su boravili u improviziranom šatorskom naselju u samom središtu grada. Međutim, općinske su vlasti na bazi Odluke o komunalnom redu preselili ih na novu lokaciju u prigradsko područje Trnovi. U općinskoj upravi Velike Kladuše kažu da ne mogu natjerati migrante na novu lokaciju, ali mogu i pridržavat će se odluke o komunalnom redu. Na ovu su se odluku odlučili, kažu dalje u Općinskoj upravi, zbog šutnje državnih institucija i potpune ignorancije spram ovog problema.

Zbog tog „humanog preseljenja“ 74 migranta su pokušala nasilno preći preko Graničnog prijelaza „Maljevac“ i ući u Hrvatsku. Međutim, kako su bili spriječeni, čak su bili blokirali na nekoliko sati i Granični prijelaz.

Preseljenje na jednu lokaciju

Zbog tog stanja, i posebno stalnog, novog pristizanja migranata u Bihaću, odnosno Unsko-sanskom kantonu donijeli su odluku da ih isele iz urbanih centara i smjeste u jedan „privremeni prihvatni centar“, koji bi trebao biti, kako najavljuju iz Vlade Kantona, negdje između Velike Kladuše i Bihaća.

Anel Ramić, ministar unutarnjih poslova u Vladi Unsko-sanskog kantona, ocjenjujući trenutno stanje kaže:

„Građani se više ne osjećaju sigurno, zbog stalnih tuča u tim privremenim boravištima migranata, zbog sve češćeg kršenja javnog reda, zatim sve češćih pojava krađa, čak i zloupotreba narkotika. I stoga ćemo ih morati smjestiti u taj jedan prihvatni centar, kako bismo ih stavili pod kontrolu, jer trenutno oni nisu pod potpunom kontrolom, iako ne prihvatamo bilo kakvu gradnju prihvatnih centara i daljnjih smještaja na ovom području. Pored ovog i sami su migranti ugroženi, jer nerijetko stradaju u pokušajima ilegalnog prelaska hrvatske granice. Višednevno hodanje, iscrpljenost, prehlade rezultirali su da je pronađen i jedan smrtno stradali uz rijeku Koranu na samoj granici.“

Vapaj za pomoć

Od konkretne pomoći ovim gradovima u rješavanju ovih problema – i dalje ostaju jedino vapaji za pomoć.

„Ništa nam ne pomažu aktivnosti na zaustavljanju nezakonitih migracija, jačanju granice na istočnom dijelu BiH, jer nam je problem svakim danom veći,“ kažu u Bihaću i Velikoj Kladuši i dodaju „potrebna nam je konkretna akcija ovdje, na zbrinjavanju migranata i stavljanju pod kontrolu, jer smo iscrpili mogućnosti i za rješavanje problema sa humanitarnog i zdravstvenog aspekta, koje smo do sada provodili. I posebno, sami više ne možemo, ništa.“

A u Bihaću i Velikoj Kladuši i dalje ostaje gotovo pa dnevno-uobičajena slika, pored svih obećanja, ništa se ne mijenja – puni autobusi dolaze sa migrantima, od kojih jedni ostaju tu na stanici, drugi zauzimaju pozicije u gradskimparkovima ili nekom od tzv. privremenih prihvatnih centara.

I s molećivim pogledima punim čežnje prema granici – u neko bolje sutra, kojem se nadaju i čekaju ga.



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...