Na današnji dan 1994. godine srpski snajperista je ubio sarajevskog dječaka Nermina Divovića. Nermin je u trenutku smrti imao samo sedam godina i jedan je od 1.601 ubijeno dijete grada Sarajeva, piše portal N1 televizije.

Tog 18. novembra majka ubijenog dječaka, Dženana Sokolović je u ‘Aleji snajpera’ u neposrednoj blizini Historijskog muzeja BiH izgubila i nerođeno dijete u zločinačkom napadu na civile s položaja Vojske Republike Srpske. Isti metak je prvo pogodio trudnu Dženanu u stomak, potom Nermina u sljepočnicu. Na mjestu tragičnog događaja zatekao se i UN-ov vojnik, Trevor Gibson koji je osiguravao teren. Fotografija Enrica Martina, ratnog fotoreportera, obišla je svijet.

Gibson je na početku razgovora otkrio kako mu je ovo doba godine uvijek prilično teško.

– Jutros sam, konkretno, vidio Dženanu rano jutros oko deset sati, potpuno iznenada. Nisam očekivao da ću je vidjeti i to je za mene bio pravi šok. Dakle, da, već se osjećam dosta emotivno – kazao je.

Da, bio sam veoma svjestan
Dodao je kako je sa Dženana Sokolović u kontaktu dvije godine.

– I njen mlađi sin, koji se također zove Nermin, i ja poprilično često razgovaramo. Tako da, u redovnom smo kontaktu, ali nisam očekivao da ću je vidjeti jutros. Tako da je već bilo prilično emotivno – ispričao je Trevor Gibson.

Sjetio se i tragičnog momenta kada je Nermin ubijen snajperskim hicem položaja VRS-a na zgradi Metalke, kada je imao samo sedam godina.

– U Muzeju smo imali smješten tim hitne pomoći, tako da su bili u dobroj poziciji da odu bilo gdje u gradu, gdje su potrebni, ako dođe do snajperskog incidenta. Posjetio sam ih da se uvjerim da je sve u redu. I stvari su bile tihe. A ja sam stajao 50 metara dalje. I u stvari, Nermin mi je prišao i tražio bombone, a ja sam rekao, nema. Otišao je možda 50 metara i snajper je pucao. Zato sam želio da dovedem hitnu pomoć do njega što je prije moguće.

Snajperski hitac ostavio je Trevora u šoku, ali..

– Da, bio sam veoma svjestan. Moja uloga je bila da održavam bolničare u životu dok rade posao. Oni su radili važan posao. Moja uloga je bila da ih održim u životu. Tako da sam bio veoma fokusiran na to da dobijem štit između dječaka i njegove majke, koji su bili na zemlji i bolničara kako bi mogli raditi. Ako je u njemu ostalo života, mogli bi ga pokušati spasiti. Tako da je moj fokus bio u potpunosti na tome da prvo dobijem štit između njih dvoje. I drugo, da kontaktiram francuski kontrasnajperski tim i da tražim od njih da intervenišu kako bi spriječili više problema na tom mjestu.

Sakrio sam to u kutiju u pozadini svog uma
Ovo će zvučati prilično teško, ali mislim da sam tog dana otišao na sedam ili osam intervencija. Ja sam bukvalno tek stigao sa druge intervencije i to se dogodilo. I odveli smo ga u bolnicu. I na putu do bolnice dobio sam radio poziv da moram da idem na drugu intervenciju. I mislim da mi je, iskreno, trebalo 20 godina da to procesiram. Zaista nisam procesirao. Ne znam – otkrio je Gibson.

Na pitanje da li je to do danas procesirao, bivši UN-ov vojnik odgovorio kako nije sve do momenta kada se prvi put vratio u Sarajevo da počne snimati “Scream For Me Sarajevo”.

– Nisam želio da to procesiram. Sakrio sam to u kutiju u pozadini svog uma, i nisam želio da se time bavim. I zaista, tek kada sam se prvi put nakon 15, 20 godina vratio u Sarajevo, iznenada.

Trevor Gibson je komentarišući trenutnu situaciju u Bosni i Hercegovini kazao da ga ljuti, a “vjerovatno je više tužan”, jer mu se čini da stvari opet idu u istom pravcu kao devedesetih.

– Ljut sam na ljude koji koriste mržnju i strah, fermentiraju strah koristeći mržnju doslovno za svoje sebične ciljeve. Kada prođete iskustva kakva sam ja prošao u Bosni, oduzme vam se komadić srca. Zato moram da se vratim i posjetim mali dio svog srca kojeg ostavljam ovdje svaki put kada odem. I, da, za mene je to veoma posebno mjesto. To je mjesto na koje ću nastaviti dolaziti do kraja života, pretpostavljam – poručio je.

Očajan zbog nedostatka ljudskosti širom svijeta
Trevor Gibson je danas u Bosni i Hercegovini kako bi pokrenuo aukciju na kojoj će se prodavati brojni suveniri iz raznih filmova, predemti koji su pripadali poznatima bendovima itd, a sve kako bi se skupio novac za Historijski muzej BiH. Dodao je kako ovo neće biti prva nejgova humanitarna akcija za BiH.

Gdje je otišlo čovječanstvo? Zašto nedostaje empatije, konkretno kada su u pitanju porodice žrtava rata u BiH?

– Bio sam, iskreno, očajan zbog nedostatka ljudskosti širom svijeta. U ovom trenutku, čini mi se, Bosna to posebno osjeća, ali čini mi se da je to trenutno nešto širom svijeta. Vidjeli smo gluposti od Donalda Trumpa u Americi. Čini mi se da se širom svijeta ljudi sve više udaljavalju. Desno krilo i lijevo krilo se sve više udaljavaju. Centar nestaje. I uz to, postoji ideja da drugi nekako ne zaslužuju empatiju, ne zaslužuju brigu. Da ne zaslužujete da budete tretirani kao ljudi. I svaka strana sumnjičavo gleda drugu stranu i čini se da kaže i misli isto. I iskreno, očaj je širom svijeta. To posebno akutno vidim kada dođem u Bosnu. Ali niste sami – kazao je na kraju Trevor Gibson.

(avaz)