Sanja je na čelu porodične firme koja proizvodi kubanske cigare M. Tabaković
Bogataši kupuju cigare Sarajke Sanje Lopar

Dvije godine birala okus za luksuznu cigaru koja nosi ime po njenom rodnom gradu, a iz Sarajeva otišla u ratu, spašavajući teško ranjenog sina

Autor: F. MUSTAFIĆ

 Sarajka Sanja Lopar jedna je od najuspješnijih i najutjecajnijih Bosanki u svijetu. Jedina je žena proizvođač cigareta u Evropi, a na čelu je kompanije „Lopar International“, nadaleko poznate po proizvodnji luksuznih kubanskih cigara nazvanih „Sarajevo“, koje su namijene visokoj klijenteli.

 Kutija 789 KM

– Sve je počelo 2009. godine, kada sam upoznala jednog od najvećih kubanskih proizvođača cigara, čija se cijela porodica bavi ovim biznisom. Željela sam i ja pravu kubansku cigaru, koja će biti samo moja. Dvije sam godine birala okus. Tako je rođena cigara „Sarajevo“ – kaže Lopar.

Cigare kompanije „Lopar International“ trenutno se smatraju najluksuznijim, iako nisu u širokoj prodaji. Kupuju ih samo oni najbogatiji, oni koji mogu priuštiti da za jednu cigaru daju 32 KM, za kutiju od deset komada 311 KM, a za veliku kutiju 789 maraka.

Njena cigara tako stiže i na najekskluzivnija mjesta, pa Lopar, iako nerado, priznaje da su njeni prijatelji utjecajni i slavni širom svijeta.

No, njen životni put nije bio nimalo lak. I danas joj je teško kada se sjeti 22. avgusta ratne 1992. godine kada je njen osmogodišnji sin Saša ranjen dok se s vršnjacima igrao na Dobrinji. Geleri su ga ranili u noge, pluća i mozak.

Saši je trebala hitna evakuacija, koševska bolnica nije imala ni struju ni vodu, Sarajevski aerodrom već tri mjeseca bio je zatvoren. Zato je Lopar krenula po spas i stigla čak do tadašnjeg glavnog zapovjednika UNPROFOR-a u BiH generala Satiša Nambijara.

– Pod granatama i snajperima otišla sam do RTV doma, slučajno srela jednog novinara, Turčina, on je radio za američki ABC – priča Lopar.

Njen vapaj nije bio uzaludan, priča je stigla do Amerike, organizirane su preko noći demonstracije ispred Bijele kuće. Na transparentima je pisalo: „Save Sasha!“

Vanredna sjednica

– Dok sam u UNPROFOR-u čekala, pozvao je sekretar predsjednika Buša (Bush) i kazao mi da će mi pomoći. Onda smo čekali generala Filipa Moriona (Philippe Morillon) da sleti iz Zagreba. Na njegov se avion nije pucalo. On je izašao, Saša i ja ušli u taj avion – prisjeća se Lopar, čiji je suprug Dragan ostao u Sarajevu.

Ni u Zagrebu nije bilo spasa, pa su ljekari predložili operaciju u Švicarskoj. Lopar se ponovo javila stranim novinarima koji su je ispratili iz Sarajeva.

– Natjerali smo švicarsku vladu da održi vanrednu sjednicu, nakon koje su nam otvorili vrata – kaže Lopar.

Saša je u Švicarsku stigao u posljednji tren. Strani su mediji pratili nekoliko operacija koje je imao. Danas u spomen na strašne dane u plućima nosi geler. Živi u Ženevi, ima dvije djevojčice, uvaženi je finansijski stručnjak.

Lijekovi za bolesnu djecu

Nakon što se Saša oporavio, Sanja je pomogla i drugoj bolesnoj djeci u Sarajevu.

– Brzo sam se integrirala u švicarsko društvo, naučila jezik, počela raditi… Na jednom prijemu srela sam prof. Muhameda Filipovića i rekla mu da želim otvoriti Sarajevo prema Ženevi. On mi je napravio spisak neophodnih lijekova, a ja sam se trudila i skupljala ih. Slali smo ih u Sarajevo – dodala je Lopar.

(Autor: Avaz)