Danijela Dimitrovska otkrila je svoje mišljenje na razne teme, pa tako i o razvodu, ističući da je bolje to učiniti nego pošto-poto ostajati u zajednici koja ne funkcioniše. Iako o tome ne mora da razmišlja kako brak s Ognjenom Amidžićem i danas cvjeta, sigurna je da su djeca srećnija isključivo kada su i njihovi roditelji srećni, pa makar im razvod sreću donio.

“Nije fraza, ali zaista vjerujem da je bolji dobar razvod nego loš brak. Kada ljudi prestanu da se vole ili kada prestanu da imaju zajednička interesovanja, trebalo bi da se razvedu, bez obzira na to da li imaju djecu ili ne. Roditelji ne treba da budu sebični i pravdaju se time kako ostaju u braku samo zarad svojih nasljednika i toga da oni ne bi patili, jer to nije ispravno i nikome ne donosi dobro. Djeca će biti srećna samo onda kada su njihovi roditelji srećni, pa bilo to da su zajedno ili da su odlučili da se razvedu.

Homos.ksualci i djeca

“Voljela bih da se narod u našoj zemlji konačno malo osvijesti i da pitanje gej parova više ne bude tabu tema. Smatram i vjerujem da svako ima pravo na potomstvo, pa bilo da su to strejt parovi ili oni istog pola. Kada bih se ja pitala, definitivno bih dozvolila homos.ksualcima da usvoje djecu, a prije toga bih legalizovala gej brakove”.

Lake droge

“Apsolutno sam protiv legalizacije bilo koje vrste droga. Bila to marihuana ili nešto jače, jer smatram da opijate treba potpuno iskorijeniti i zabraniti”.

Pros.itucija

“Otkad je svijeta i vijeka, žene, ali i muškarci bave se pros.itucijom, tako da to više nije tabu tema. Nemam poseban stav kada je riječ o najstarijem zanatu, ali vjerujem da bi pros.itucija legalizacijom uspjela da se kontroliše, te bi se samim tim znalo ko se čime bavi. Danas je to teško utvrditi (smijeh)”.

Abortus

“Abortus nije laka stvar, na njega žene ne bi trebalo da se odlučuju tako lako i strašno je kada se za njega odlučuju maloljetne devojke. S druge strane, svako treba da ima pravo na izbor i vjerujem da nijedna žena nije tek tako donijela odluku da abortira. Djevojke bi svakako trebalo da vode računa s kim odlaze u krevet i šta rade, jer, ipak, posle nepromišljenih odluka život jednog malog bića zavisi od njih”.

Samoubistvo

“Definitivno, to je najnehumaniji čin, prema mom mišljenju.. Ljudi se odlučuju na ovakav potez iz nemoći i straha, a zapravo bi trebalo da imaju širu sliku, te da shvate da je život jedan, da nam je dat da uživamo u njemu i da ne postoji dovoljno jak razlog da bismo ga sebi uskratili. Smatram da moramo da se osvijestimo kao društvo, da se o toj temi više priča i piše, a onda bismo, vjerujem, pomogli svim onim ljudima kojima dođe ta žuta minuta”.

Psihijatar

“Nažalost, sama riječ psihijatar u ljudima izaziva neku vrstu odbojnosti i stvara sliku da nas čeka čika koji će nam nakon razgovora obući ludačku košulju (smijeh). Takva razmišljanja nas sputavaju i dovode u situaciju pojedine ljude, koji ne vide izlaz iz trenutne situacije. da pomisle na ono najgore i sebi oduzmu život. Vjerujem da um treba negovati podjednako kao i tijelo, te samim tim ne vidim ništa loše u odlasku kod psihijatra. To bi trebalo da bude isto kao i odlazak kod ljekara kada se prehladimo, a ne da se od toga pravi pretjerana drama”.

Život poslije smrti

“Vjerujem da nešto postoji, ali sve to prepisujem energiji koja nas okružuje i koja se nalazi u nama i oko nas. Nikada nisam razmišljala o tome da li je život posle smrti zaista stvaran ili su to samo filmske scene…”

Eutanazija

“Vrlo osjetljiva tema i veoma velika odluka za obe strane. I za bolesnog i za njegove najbliže. Nisam sigurna da li eutanaziju treba dozvoliti bez razgovora o tome na ozbiljnom nivou”.

.

.

.

.

.

.

.

(Kurir)