Početak je 2021. godine, ispred nas u ovoj godini su težnja i nada da ćemo svi izaći iz globalne zdravstvene krize koja nas opterećuje već punu godinu, a iza nas su decenije potrošene na raznorazne političke avanture, najave velikih događaja i oduševljavanje političkim „bombama“, koje koordinirano bacaju tzv. patriote i kvazilideri.

Dijeli sumnjive poklone
Iza tih njihovih poteza ostala je samo praznina. Prazne kase, prazna obećanja i velika praznina nastala iza stotina hiljada ljudi koji su prethodnih decenija napustili ovu zemlju bez želje da se ikada vrate. Gdje je danas jedan od tih velikih „lidera“, šampion po broju datih i neispunjenih obećanja, kralj neodržanih referenduma, secesionista koji slabi republiku koju bi kao da osamostali, strateg uništavanja banaka, robnih rezervi i tako dalje, najveći protivnik međunarodne zajednice, kojeg potom savjetuje jedan od najviše rangiranih činovnika OHR-a, patriota koji prijeti otkazima i oduzimanjem penzija, a sunarodnike naziva „izdajnicima“, šaljivdžija koji za svoju stand-up pozornicu uzima najviše republičko zakonodavno tijelo, a svjetskim liderima dijeli sumnjive poklone? Nigdje.

Bez nove, a s izlizanim starim političkim idejama, pušten je niz vodu od međunarodne zajednice, a vidimo sve više i od Srbije, Rusije, čak i od vlastite partije.

„Pukovniku nema ko da piše“ napisao je Markez sredinom pedesetih godina prošlog vijeka, a „Dodika nema ko da brani“ – samo se piše ove godine.

Dodika nema ko da brani, ako izuzmemo Čovića i Izetbegovića, partnere u bacanju političkih „bombi“, najveće saveznike i najbolje političke prijatelje. Na minijature od političkih partija i vođa koji se vrte oko njih ne vrijedi trošiti redove, jer ko savije kičmu zarad malo političkog plijena, ostaje povijen dok ne nestane s političkog neba.

Ova zemlja je još talac ovog nerazdvojnog trojca, u čemu je, nakon posljednjih opštih izbora, ipak ključnu ulogu odigrao Izetbegović, kada je ustupio četvrtog delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Dodiku i Čoviću i tako im dao kontrolu nad svim procesima.

Decenije iza nas su pokazale da nas je jačanje pojedinaca dovelo na rub propasti. Zato postoji samo jedan put koji nas vraća sa stranputice: jačanje institucija, umjesto kulta ličnosti. To nije jednostavno i za to je potreban potpuno novi koncept djelovanja. To znači da zakon mora biti isti za sve, da najodgovorniji dobiju šansu da rade ono što najbolje znaju i da institucije moraju djelovati potpuno javno, bez zakulisnih radnji kao do sada. Mi smo u PDP-u još prije nekoliko godina prelomili i usvojili novi način djelovanja.

Novi koncept
Širom smo otvorili vrata za mlade i nove ljude u politici, dok smo u isto vrijeme sačuvali one koji imaju veliko političko iskustvo. U vremenu pred nama, svi ćemo se naći na raskrsnici između anarhije, nestanka i derogacije svega, što dokazano nudi spomenuti trojac, te izvjesnosti, slobode, stabilnosti koje nudimo mi. Ta odluka će biti na narodu već za 20 mjeseci.

A još prije toga, bilo bi dobro da se prihvati realnost: političko Sarajevo da shvati da Republika Srpska postoji i da će postojati, a Banja Luka da se navikne na činjenicu da smo i mi, ekonomskim rječnikom rečeno, akcionari u BiH i bez obzira na emocije, cilj nam je da zajednička dividenda raste. Pa da na zdravijim osnovama krenemo dalje.

Izvor: Avaz.ba