Boris Kožemjakin, predsjednik sarajevske Jevrejske opštine i član Izvršnog odbora MRV-a BiH, govori o imovini Jevreja, nazivima ulica i radu Vijeća

U SARAJEVSKOJ KATEDRALI JE 16. MAJA 2020. ODRŽANA MISA ZA BLEIBURG, A OSLOBOĐENJE JE OBJAVILO SPISAK UBIJENIH SARAJLIJA ZA VRIJEME HOLOKAUSTA S IMENIMA 9.718 ŽRTAVA FAŠISTIČKOG TERORA, 2.057 BORACA PALIH ZA SLOBODU GRADA I 755 ČLANOVA POKRETA OTPORA. TAJ SPISAK, NAŽALOST, NIJE KONAČAN. ŠTA ZA SARAJEVSKU JEVREJSKU OPŠTINU, ZA VAS, PREDSTAVLJA OVAJ SPISAK?

– On je s aspekta jevrejske zajednice nekompletan, ali razumjeli smo da je i taj broj značajan u svrhu protesta protiv komemorativne mise. Taj spisak i mi koristimo, podijelili smo ga jevrejskim opštinama da mogu na osnovu toga graditi priču koja je u procesu obrazovanja mlađih generacija neminovna i nužna, da se ne bi zaboravilo i da se ne bi ponovilo.

NAŠA DOMOVINA
Oslobođenju smo zahvalni, zajedno smo učestvovali u toj aktivnosti, glavna i odgovorna urednica Vildana Selimbegović i ja smo bili u, uslovno rečeno, organizacionom odboru, tako da je to plod zajedničke akcije i na tome sam Oslobođenju jako zahvalan, jer je sarajevsku publiku upoznalo s onim što se desilo. Jedno su brojevi, a drugo je kad ljudi pročitaju imena.

NA OSNOVU TADA OBJAVLJENOG SPISKA UDRUŽENJE ZA DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA I KOMUNIKACIJE (UDIK) 27. JANUARA OVE GODINE JE, NA MEĐUNARODNI DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE HOLOKAUSTA, PUBLICIRALO KNJIGU “SARAJEVO: SJEĆANJE NA ŽRTVE HOLOKAUSTA”. U TEKSTU KOJIM SE ZAKLJUČUJE PUBLIKACIJA IGORA KOŽEMJAKINA NAVODI SE DA JE: “OKO 80 POSTO BH. JEVREJA BILO NASTANJENO U SARAJEVU. OD OKO 10.500 JEVREJA, KOLIKO IH JE PRIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA BILO U SARAJEVU, OKO 9.000 JE ODVEDENO U USTAŠKE I NACISTIČKE LOGORE”. ŠTA NAM GOVORE TI PODACI I KOLIKO JEVREJSKA OPŠTINA DANAS BROJI ČLANOVA?
– Takvi podaci govore o potpuno iskrivljenom pojmu likvidacije jednog naroda, jer smatram da jedan narod ne možete tako uništiti. Toliki broj je za nas poražavajući, desetkovana je jevrejska zajednica i nikada se neće oporaviti. Nakon rata desila su se i iseljavanja Jevreja, koji nisu više vjerovali u budućnost življenja na ovom prostoru, iz Sarajeva u Izrael. Smatramo da Izrael nije naša domovima, naša domovina je BiH. Ne želimo da budemo Jevreji u BiH, želimo da budemo bh. Jevreji. Ovdje smo više od 450 godina, gotovo 500. Taj broj predstavlja opomenu, jer se, nažalost, zločin genocida, holokausta, ponovio u BiH. Nismo naučili dovoljno, baš iz razloga što je taj broj bio samo broj i nisu postojala imena. Danas postoje imena. Problem je što djeca ne uče o holokaustu. Sarajevska Jevrejska opština trenutno broji oko 600 članova. Moramo shvatiti da su jedno članovi, a drugo Jevreji po rođenju. Deklariranih Jevreja, po popisu, ima nešto više od 200. Ostalo su članovi porodica koji nisu Jevreji, ali su članovi naše opštine, jer to žele biti.

MEĐURELIGIJSKO VIJEĆE U BIH OSNOVANO JE 1997. GODINE. VI STE ČLAN IZVRŠNOG ODBORA MRV-A. ŠTA SAMO VIJEĆE PREDSTAVLJA I KAKVA JE VAŠA ULOGA U NJEMU?
– U početku, MRV je bilo nužan nukleus u kojem je trebalo stvoriti pozitivan ambijent unutar crkava i vjerskih zajednica, neposredno, a onda posredno i vjernika, da bi se relaksirao život u BiH i stvorili daleko bolji uslovi za pomirenje, a pomirenje je bolan proces. Mi pokušavamo da historiju ostavimo historičarima. Nažalost, u medijima osjetimo jezik mržnje. Mladi ljudi su zatrovani nacionalizmom, revanšizmom, čekaju svoje vrijeme i protiv toga se treba boriti. Treba se boriti da to vrijeme nikad ne dođe, da se mladi izliječe od mržnje, jer mržnja razdire iznutra. U našoj zemlji ne možete doći ni do zakona o zabrani negiranja holokausta i genocida, ali MRV je kreirao 15 odbora za međureligijsku saradnju na lokalnom nivou i upravo tu se vodi dijalog.

HISTORIJSKI REVIZIONIZAM JE PROUZROKOVAO TO DA VELIKI BROJ ULICA I JAVNIH USTANOVA NOSI NAZIVE, U NAJMANJU RUKU, PO DISKUTABILNIM LIČNOSTIMA. KAKO I ZAŠTO SMO KAO DRUŠTVO DOŠLI DO TE FAZE?
– Možda je greška i prethodnog sistema, u kojem je postojala samo jedna istina i svako drugo mišljenje se smatralo napadom. Ukoliko postoji politička volja, nije teško ispraviti, međutim, imate nacionalne političke opcije koje vrlo teško žele promijeniti stvari iza čijih ideologija su 90-ih godina stajali. Bilo bi daleko bolje da ulice imaju brojeve. Tako bismo riješili sve probleme i dileme, oslobodili bismo se tereta. Historičarima treba ostaviti da o svakom pojedincu daju svoj sud. Na 27. januar, licemjerno, svi će se deklarativno pojaviti i osuditi događaje iz Drugog svjetskog rata i fašizam, ali danas postoje nacionalisti koji negiraju pravo drugog identično pravu svog naroda i tu je problem.

INICIJATIVA ZA IZMJENU NAZIVA ULICA, JAVNIH USTANOVA I POVRŠINA KOJE NAZIVE NOSE PO OSOBAMA ILI ORGANIZACIJAMA KOJE SU SARAĐIVALE, PRIPADALE, DJELOVALE U KOORDINACIJI S FAŠISTIČKIM SNAGAMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU USVOJENA JE 11. JANUARA U PSBIH, A 15. JANUARA DOSTAVLJENA JE NIŽIM NIVOIMA. OČEKUJETE LI DA ĆEMO KONAČNO DOČEKATI DRUŠTVO SPREMNO DA SE SUOČI S VLASTITOM PROŠLOŠĆU?
– To je stvar političke volje. Mi nemamo princip subordinacije, da je viši nivo vlasti nadređen nižem, već su svi samostalni. Nadamo se da će ta inicijativa zaživjeti, ona mora zaživjeti. Inače nam nema opstanka. Ako ćemo se stalno vraćati na istu temu, negirati šta se desilo u bilo kojem periodu, nema nam boljitka. Sve nevladine organizacije treba da programima i prijedlozima prema odlučujućim organima podnose inicijative. Nemoguće je da očekujete od Jevrejske zajednice da bude nosilac tih aktivnosti. Treba da nas drugi štite i brane. Svi ostajemo zajedno, pa zašto ne stvoriti ambijent da zajedno živimo, normalno?

​PROBLEM VJERNIKA
​Ta inicijativa, koja uključuje davanje naziva po Pravednicima BiH koji su spašavali Jevreje, proširila bi priču i na neki način bismo se odužili divnim ljudima koji su po cijenu vlastitog života smogli snage i pomagali Jevrejima da spase život. Zašto jedna ulica ne bi imala ime Zejneba Hardaga, gospođe koja je spasila porodicu ili drugih ljudi koji su spašavali, a ima ih 53 u BiH?

U PETAK JE ODRŽANA SJEDNICA IZVRŠNOG ODBORA MRV-A BIH. DA LI JE POKRENUTO OVO PITANJE?
– Ja sam to pitanje postavio usmeno, kao prijedlog da razmislimo, razgovaramo i da ta inicijativa dođe na dnevni red na Skupštinu Međureligijskog vijeća. Može se razgovarati, doći do stava, međutim, to nije tema kojom se MRV bavi. Smatram da bismo trebali, jer ne vidim razlog da ne bude tema. MRV ne rješava teološke, već probleme vjernika i to je upravo jedan od problema vjernika, odnosno građanstva BiH.

ŠTA SE DEŠAVA S IMOVINOM JEVREJA KOJI SU ŽIVJELI U SARAJEVU?
– Vrlo često se pominje jevrejska imovina, ona je vrlo mala. Podrazumijeva imovinu Jevrejske organizacije, a sve ostalo je imovina Jevreja. To je ogromna razlika. U BiH je živjelo 12.500 Jevreja, to je imovina tih ljudi, a ne jevrejska imovina. Nama je 31 objekat oduzet, 71 stan samo u Sarajevu, jako puno poslovnih prostora i imamo očekivanja od vlastite imovine, koja je bila nekad naša i koja nam je nacionalizacijom i drugim oblicima praktičnog oduzimanja oduzeta i stavljena u funkciju za neke druge ljude. Općine su nadležne da kompenziraju prodate nacionalizirane stanove, ali je Ustavni sud oslobodio opštine te obaveze. FBiH obavezuje, općina ne radi, jer je oslobođena. Postoji Sud u Strasbourgu, saglasan za sve vjerske zajednice i pravna lica. Taj problem moguće je riješiti sporazumom. MRV nikad nije tražio donošenje zakona samo za crkve i vjerske zajednice već za svakog pojedinca, da svi budemo jednaki pred zakonom.

Izvor: Oslobođenje