MLAĐI brat Filipa Zavadlava, Stanislav Zavadlav, odlučio je progovoriti za Index jer, kako kaže, želi demantirati dezinformacije koje su se pojavile o njegovoj obitelji. Pristao je pričati za Index putem videolinka. Razgovor smo dogovorili jutros za popodne, a nekoliko sati kasnije je napadnut u, kako nam kaže, splitskom autobusu.

Dok smo razgovarali, s njim je u društvu bila zaposlenica jedne udruge.

Prvo pitanje koje smo mu uputili bilo je kako se osjeća i je li dobro.

“Mene su napali misleći da se osvećuju”

“Lako za to što su mene napali, nego što su izgubljena tri života. Mene su napali misleći da se osvećuju i misleći da to može išta promijeniti. A to ne može ništa promijeniti. Ja im nisam ni stiga reć. Oni mene smatraju krivim za sve jer novine pišu kako je on branio brata.”

Stanislav Zavadlav kaže da to što se piše nije točno. Tvrdi da je njegov brat imao problema s Marinom Bobanom i Juricom Torlakom te da su oni iznuđivali novac od njega i da je postojao sukob među njima, ali da on sam nije znao sve detalje.

“Iznosili su, iman čak u SMS porukama prijetnje i za mene i za moju obitelj. I kad su spominjali mog sina, ja sam razgovarao sa svojim bratom, ali nisam znao da je on tako nešto…”, kazivao nam je Stanislav.

“On je rekao da mu se to ne sviđa, pitao je šta ćemo. Ja sam rekao: ‘Neka, proći će vrime.’ I on u zadnjih, koliko, 20 dana, nije bio psihički stabilan. Nije spavao, nešto ga je tištilo”, potreseno nam je pričao Stanislav koji je tijekom cijelog razgovora ponavljao da mu je žao te da je znao da bi spriječio brata.

“I on zbilja nije zaspao ni minute 13 dana. I onda je došao 14. dan, kad je bio van sebe i počinio nešto grozno”, rekao nam je Stanislav.

“Ne znam, neki gnjev se skupljao u njemu. I on nije bio dobro. Ja da sam ikako mogao naslutiti, ja bih ga spriječio pošto-poto. Mislim da u tom trenutku, kad je to napravio, da je bio potpuno svjestan, ne bi to napravio. Bio je rastrojen”, rekao nam je.

Ispričao je kako, prema onome što zna, njegov brat nije namjeravao ubiti Ožić Paića.

“Posli mi je rekao: ‘Ajme, puca sam u Paića, ne znam je li ozlijeđen ili je mrtav.’ Onda smo posli na televiziji čuli da je umra. Njemu je neizmjerno bilo ža što je puca u Paića jer ga je zamijenio. A ova dvojica su mu, koliko sam razumio, bili meta. Da sam to znao, ja bih to spriječio pošto-poto. I meni je žao obitelji i svakoga od stradalih. I to su tri mlada života. I ne mogu opisati koliko je meni žao.”

Zašto se nije obratio policiji?

Na pitanje zbog čega mu se brat nije obratio policiji, kaže: “Mislim da je on mislio da to ne bi promijenilo ništa. Mi smo do sada imali nekih iskustava s policijom gdje je sve ispalo totalno izvrnuto. Na primjer, kad je moj otac mene napao, on je zvao policiju, a ja sam dobio prijavu.”

Dodao je kako misli da sustav ne funkcionira baš dobro. “Ne želim vrijeđati, svaka čast svakome tko radi svoj posao i državnim službenicima, ali ja mislim da je to razlog zašto on nije prijavio policiji”, rekao je Zavadlav.

Zašto nije prijavio da je pretučen?

Na pitanje zbog čega on sam nije prijavio da je pretučen, odgovorio je: “Danas nisam otišao u policiju zato što bih u policiji bio zadržan, a inače sam ovisnik. I ne mogu raditi sve što mogu raditi na slobodi. No to što sam ja ovisnik nije dovelo do ovoga.”

Stanislav je ispričao kako mu smeta što se sve piše o njegovoj obitelji. Dodao je kako je istina da su odrasli u teškoj situaciji. Majka im je često izbivala iz kuće, javljala bi se iz Pariza, Afrike.

“Otac nas je podigao i othranio. Mi smo bili u Domu za nezbrinutu djecu nekoliko mjeseci i po majci bi i ostali tamo. Otac nas je izvukao. Imali smo teško djetinjstvo. Možda i nismo smjeli biti pušteni iz Doma za nezbrinutu djecu jer smo u obitelji odrastali neprikladno, razumite? Možda bi iz doma izašli bolje odgojeni”, rekao nam je Stanislav.

Za brata kaže: “Dobar je momak, ne puši, trenira, uredija se otkad je doša s broda, udeblja se, ne pije alkohol.” Njemu i mlađem bratu, kako nam kaže, zamjera što imaju kontakte s drogom.

“Mene naziva narkomanom. Što se toga tiče, on je bio čist, ali evo vidite, prelomi se i najčišćem čovjeku. Možda da je bio pod kojim sedativom to se ne bi dogodilo”, rekao je.

Zašto nije prijavio da je pretučen?

Na pitanje zbog čega on sam nije prijavio da je pretučen, odgovorio je: “Danas nisam otišao u policiju zato što bih u policiji bio zadržan, a inače sam ovisnik. I ne mogu raditi sve što mogu raditi na slobodi. No to što sam ja ovisnik nije dovelo do ovoga.”

Stanislav je ispričao kako mu smeta što se sve piše o njegovoj obitelji. Dodao je kako je istina da su odrasli u teškoj situaciji. Majka im je često izbivala iz kuće, javljala bi se iz Pariza, Afrike.

“Otac nas je podigao i othranio. Mi smo bili u Domu za nezbrinutu djecu nekoliko mjeseci i po majci bi i ostali tamo. Otac nas je izvukao. Imali smo teško djetinjstvo. Možda i nismo smjeli biti pušteni iz Doma za nezbrinutu djecu jer smo u obitelji odrastali neprikladno, razumite? Možda bi iz doma izašli bolje odgojeni”, rekao nam je Stanislav.

Za brata kaže: “Dobar je momak, ne puši, trenira, uredija se otkad je doša s broda, udeblja se, ne pije alkohol.” Njemu i mlađem bratu, kako nam kaže, zamjera što imaju kontakte s drogom.

“Mene naziva narkomanom. Što se toga tiče, on je bio čist, ali evo vidite, prelomi se i najčišćem čovjeku. Možda da je bio pod kojim sedativom to se ne bi dogodilo”, rekao je.

Rekao je: Tribam na psihijatriju

“Ja sam čuo kad je rekao: ‘Tribam na psihjatriju’, a otac mu je rekao: ‘Ajde tamo lezi, pokušaj, spavaj.’ I nije uspija zaspat. Ja sam mu nudija tabletu, on je nije tija popit. On bi zaspa sigurno, možda bi to sve promijenilo”, rekao nam je Stanislav.

Za sebe kaže da je droge počeo uzimati kao osnovnoškolac. “To je sve skala po skala, mladi nisu svjesni u što se upuštaju. Kad sam bio živčan, emocionalno ukliješten, u heroinu sam naša bar prividni mir. Kad upoznaš mir, ne želiš ga napustiti. I tako je sve počelo”, rekao nam je.

Na pitanje kako komentira grupu Podrška Filipu, odgovorio je: “Ne želim nikoga prozvati ni ponižavati, ali ja mislim da ljudi nemaju povjerenja i misle da je momak došao i uzeo pravdu u svoje ruke. Ali nitko nema to pravo. Pogotovo oduzeti život. Meni, evo sad mi je teško, u ovom trenutku…”

Rekao je i da se s bratom vidio u policiji. “Želim se s njim čuti i vidjeti. Želim mu pismo poslati. On mi je spominjao u policiji da je imao suicidalne misli. Želim mu reći da to ne napravi nikad. Jer to bi meni i svima ostavilo traga. Želio bih ga čuti”, rekao je.

“Želim prestati uzimati heroin”

O svojoj budućnosti kaže: “Želim prestati uzimati heroin. Završio sam Pomorsku školu. Svom djetetu želim kad se popravim da budem otac kakav spada. Želim mu osigurati sve da ne proživi ni jedan posto od onoga što sam ja proživio. I kad to budem u mogućnosti, bit ću zadovoljan.”

Sada se namjerava udaljiti negdje iz grada jer, kako kaže, teško mu je pogledati u oči bilo koga tko je poznavao ubijene.

(index.hr)