Brutalna ubistva pasa u Cazinu


U zadnjih nekoliko mjeseci na području općine Cazin je zabilježeno nekoliko masovnih ubistava pasa lutalica, a o tom slučaju skoro niko ne želi govoriti.

Jedna od rijetkih koja je javnost odlučila upoznati sa trenutnom situacijom je Amra Dervišević koja je ovih dana transparentima ispred zgrade općine odlučila podići glas protiv bezakonja, ali i sumnjive eutanizacije njenih pasa koji su po prijavi mještana MZ Polje odvedeni u Veterinarsku stanicu Cazin. Amra je već na samom početku naišla na ogromne prepreke, jer je, nakon što je privedena u stanicu PU Cazin, dobila kaznu od 500 konvertibilnih maraka. Pored toga, još uvijek nije dobila konkretne razloge eutaniziranja njenih pasa koje je naredio veterinar i inspektor Hazim Dželalagić sa Ostrošca.

Priča oko pasa lutalica se već godinama provlači po naslovnicama lokalnih portala koji upozoravaju na opasnost od napada, pogotovo na maloljetnike koji se svakodnevno susreću s psima na ulicama našeg grada. Međutim, adekvatnog rješenja za ove stvari još uvijek nema. Problem vjerovatno leži u činjenici da je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, koji je donesen 2009. godine, pun manjkavosti, a jedna od njih je i prenošenje nadležnosti na lokalne jedinice samouprave koje se, nažalost, ne mogu nositi s ogromnim troškovima otvaranja i održavanja azila. Azila nema ni u općini Cazin, odakle su nam danas odgovorili na naš dopis, te su pojasnili kako i na koji način dolazi do eutaniziranja pasa lutalica. (Ne)efikasnost ovog zakona svakako je problem koji će nas mučiti i u narednim godinama, ali pored toga ne smijemo zanemariti ni strašan i brutalan odnos lokalnih krvožednika koji već nekoliko godina ubijaju pse lutalice, a potom ih ostavljaju na deponiji „Perna“ koja se nalazi između općina Cazin i Bosanska Krupa.

Amra Dervišević je prva upozorila na ubistva pasa, a potom su ubili i njene

U januaru ove godine objavljene su strašne fotografije ubijenih pasa koji su ostavljeni na već pomenutoj deponiji Perna. O tim slučajevima, naravno, niko ne zna ništa. Tek se par građana javilo kazavši kako ubistva vrše lovci iz Cazina i Bosanske Krupe, iz čijih udruženja negiraju ove tvrdnje. Na deponiji su ostavljeni i preživjeli psi, koje su kasnije pojedine osobe uspjele izvući i odvesti na sigurno, ali uz prijetnje radnika na deponiji koji su pokušavali zabraniti optičko snimanje.

Među onima koji su spasili pse je i Amra Dervišević iz Polja, koja se ovih dana našla u centru pozornosti protestima ispred zgrade općine zbog ubistva njenih pasa.

“Pse već godinama ubijaju i dovoze u zatvorenim prikolicama na deponiju Perna gdje ih ostavljaju. Ja sam u više navrata slučaj prijavljivala policiji”, kaže nam Amra koja je sa deponije u tom periodu spasila nekoliko pasa. Na kraju se dogodilo da su i njeni psi usmrćeni, zbog čega je ovih dana odlučila iskazati protest zbog, kako kaže, neovlaštenih i brutalnih ubistava njenih pasa koji su bili zdravi, cijepljeni te nam je čak priložila i njihova dokumenta.

Haris Sedić iz Bosanske Krupe je također bio među onima koji su spašavali pse.

“25. januara sam pokupio devet pasa, a nakon toga su na deponiju stigli ljudi iz Sarajeva koji su uspjeli odvesti 17 pasa na sigurno. Radnici nam ništa nisu htjeli reći, čak su nam probali zabraniti fotografisanje na licu mjesta. Situacija na deponiji je katastrofalna. Lovci ubijaju pse, a štence ostavljaju“, kaže nam Haris koji dodaje da je s njim na deponiji bila i Nirvana Bešić, a da su iz Sarajeva na deponiju dolazili Fahrudin i Edina.

Pojedini čitaoci našeg portala tvrde da između ostalih, ubistva pasa vrše i članovi lovačkog udruženja „Jelen“ iz Cazina. Neke od njih smo kontaktirali, te su nam rekli kako oni nemaju ništa s tim, te da u lov idu na granicu sa Republikom Hrvatskom. Ipak, koliko tu istine ima, teško je reći. Upravo iz razloga što su pored ubijenih pasa i ranije pronađene čahure metaka koje koriste lovci, a njih na području naše općine nema puno. Za lovce se zna da su godinama unazad, dok zakon o Zaštiti i dobrobiti životinja nije bio na snazi (isti zabranjuje ubistva pasa osim u slučaju da su bolesni i da je potrebna eutanazija), brutalno ubijali na stotine pasa naočigled cazinske javnosti koja je rijetko kad reagirala.

Njihove tvrdnje da sa ovim nemaju ništa pokušao je demantirati i naš sugrađanin (ime poznato redakciji), koji tvrdi da su lovci na njegovom posjedu ubili, a potom i ostavili usmrćene pse. Lovci, pak, s druge strane tvrde da psi lutalice, osim što predstavljaju opasnost po naše sugrađane, također štetili na lovištima, gdje su, kako kažu, nerijetko napadali njihove pse ali i divljač.

Iz Ureda za veterinarstvo BiH su za portal Cazin.NET potvrdili da su u proteklih nekoliko godina zaprimili prijave zbog nezakonitih radnji ubijanja pasa lutalica, ali su dodali kako nikakav postupak nije pokrenut.

“Ured za veterinarstvo BiH tokom proteklih godina zaprimio je prijavu zbog ubijanja pasa u USK i slijedom prijave zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova USK da u skladu sa Zakonom izvrši istražne radnje i obavijesti Ured za veterinarstvo o rezultatima istrage. Nakon provedenih istražnih radnji, zbog, kako je navedeno nepostojanja dokaza, nije pokrenut postupak u nadležnom Tužiteljstvu.”

U Veterinarskoj stanici u Cazinu eutanizirali zdrave pse?

Nakon nekoliko desetina objavljenih fotografija koje prikazuju najgore od ljudske rase, spremne na brutalna mučenja i ubistva pasa u našoj okolini, Amri se dogodilo da su njene pse odveli iz njenog dvorišta a potom ih eutanizirali bez ikakve prethodne najave.

Kako su nam potvrdili iz Općine, pse su odveli nakon zaprimljene prijave mještana MZ Polje, ali nigdje nisu naveli podatak zašto i zbog čega su psi eutanizirani.

„Uvidom u slučaj na osnovu kojeg ste zatražili informacije utvrđeno je da je Komunalna inspekcija postupila na osnovu niza žalbi i poziva od komšija, roditelja djece, Savjeta MZ Polje i brojnih drugih građana koji gravitiraju na ovom području. Prema prijavama sumještana, ali i uvidom u dvorište gđe. Dervišević, vidljivo je da drži ogroman broj pasa na jednome mjestu kojima zastrašuje djecu, uznemirava komšiluk i onečišćuje životnu sredinu, kako se vidi u izjavama i po prijavama sumještana. Radnici JKP „Čistoća“ postupili su prema odredbama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja i važećoj Odluci Općinskog vijeća te preuzeli životinje i otpremili ih u Veterinarsku stanicu Cazin. Prema pomenutom Zakonu o dobrobiti životinja, doktori veterine izvršavaju pregled životinja i nakon utvrđenog stanja, neizlječive životinje se eutaniziraju, a zdrave sterilišu i puštaju u prirodno stanište. Napominjemo, sve radnje su obavljene isključivo na osnovu obaveza koje lokalna zajednica preuzima iz Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, a koji je donijela Parlamentarna skupština BiH 2008.godine.“

Ipak, nije jasno kako i na koji način je došlo do pojedinih eutanazija, obzirom da je pas u vlasništvu Amre Dervišević bio redovno vakcinisan, te je za njega čak posjedovala lična dokumenta.

Njen odlazak u prostorije komunalnih inspektora rezultirao je žustrom raspravom, ali i riječima inspektora Hazima Dželalagića kako je on naredio eutanizaciju pasa. Potom su iz prostorija proslijedili prijavu policijskoj upravi Cazin, gdje je Amra danas završila na razgovoru te joj je napisana kazna u iznosu od 510 konvertibilnih maraka zbog nedoličnog ponašanja, tačnije zbog, kako je navedeno u policijskom izvještaju, psovanja Boga. Ona to, ipak, negira, te kaže kako im nije uputila takvu psovku. Određene su joj i mjere zabrane napuštanja općine Cazin. Iz policijskog izvještaja je vidljivo da je prijavu podnijela veterinarka Nerka Toromanović. Ova veterinarka je, prema riječima Amre Dervišević, rekla kako su psi oduzeti i eutanizirani na naređenje načelnika Nermina Ogreševića.

Komunalni radnici koji su odveli pse, prema riječima vlasnice, su ostavili haos u dvorištu, oduzimajući i psa koji je čak bio na lancu.

Zanimljiva je također i objavljena prepiska sa uposlenikom Veterinarske stanice Salemom Seferagićem, koji je Amri uputio psovke putem Facebook chata, koje ćemo citirati: “Blokiraj slobodno glupačo glupa, seljanko ona otrodoksna. Ma jebo ti i ja i Hazim mater.”

Fotografije dokumenata pasa u vlasništvu Amre Dervišević, kao i potvrde o vakcinaciji istih prilažemo u fotogaleriji.

Općina Cazin još uvijek nema azil

Iz Ureda za veterinarstvo kažu kako je jedini registrirani azil za napuštene životinje na području našeg kantona otvoren na području grada Bihaća. Razlog zašto se sedam godina nakon donošenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja još uvijek nije stvorio funkcionalan azil na području ostalih općina, vjerovatno leži u činjenici da je Zakon manjkav, te bi kao postojeći stvarao ogromne financijske izdatke jedinicama lokalne samouprave.

Obzirom da se na području općine Cazin kreće najmanje hiljadu napuštenih životinja koje bi trebalo zbrinuti i izdržavati u azilu, to znači da bi na godišnjem nivou grad morao izdvajati otprilike milion i po maraka. S druge strane, tu je i izgradnja azila koja bi koštala između dvjesta i trista hiljada maraka. Realno, to su uvjeti koje je teško ispuniti bez podrške viših nivoa vlasti.

„U općini Cazin aktivno se radi na uspostavi azila za pse i izradi ovog projekta, ali je otežavajuća okolnost iznalaženje financijskih sredstava za ovu oblast. Naime, prema sadašnjim procjenama, za uspostavu i nastavak održavanja azila nužno je oko 1.500.000 maraka godišnje. Ilustrativno, prihvatanje i izdržavanje jednoga psa mjesečno iziskuje troškove od oko 100 maraka mjesečno. Na području općine Cazin je najmanje hiljadu takvih jedinki, a važeći Zakon nalaže njihovo držanje u azilu sve do prirodnog uginuća, kao i zatvaranje svih pasa u azil. U pomenutu procjenu nije uključena i realna mogućnost da će nam pristizati i životinje iz susjednih općina u USK, koje ne riješe pitanje vlastitog azila.Za samu izgradnju azila za pse potrebno je; natkriveni i ograđeni prostor od minimalno 2.000 kvadratnih metara, 1.000 odvojenih prostorija (boxovi), da su u zimskim i ljetnim uvjetima obezbijeđeni sistemi grijanja odnosno hlađenja, svakodnevno hranjenje životinja u skladu s njihovom težinom, redovito čišćenje, redovite DDD mjere (deratizacija, dezinfekcija i dezinsekcija), stalni veterinarski nadzor, cijepljenje, sterilizacija, kastracija i čipovanje, objekat za radnike i ostala infrastruktura. Za samu izgradnju azila za hiljadu pasa nužno je između 200.000 i 300.000 maraka. Tendencija općine Cazin i naše jasno opredjeljenje je da se nastavimo boriti za kvalitetnija zakonska rješenja koja će u pravom smislu donijeti zaštitu i dobrobit za životinje i u tom cilju poduzimamo sve potrebne aktivnosti smatrajući ovo pitanje svojom humanističkom i civilizacijskom obavezom i imajući u vidu svu kompleksnost situacije koju nam je donijelo nametanje nekvalitetnog zakonskog rješenja“, rekli su nam iz Službe za inspekcijske poslove općine Cazin.

Dakle, stvar je sasvim jasna. Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja je stavio ogroman teret na leđa svih općina, koje su zbog nemara vlasnika napuštenih životinja već dugo vremena na udaru javnosti. Trenutni zakon nalaže čipovanje životinja, te određuje ogromne novčane kazne za one koji se odluče na napuštanje životinja.

Ipak, u općini Cazin se donekle nose sa trenutnim problemima. Ipak, sadašnji sistem ne donosi previše promjena u trenutnoj situaciji, iz razloga što se pse ne miče sa ulica ukoliko su zdravi. Naime, općina ima postojeći ugovor sa javnim preduzećima „Čistoća“, „Komunalno-stambeni fond“ i „Veterinarska stanica“, koje djeluju po prijavama te uočavanjem pasa lutalica na javnim površinama. U tom slučaju uposlenici „Čistoće“ preuzimaju pse, koje potom predaju „Veterinarskoj stanici“, gdje se vrši detaljan zdravstveni pregled, liječenje i sterilizacija, a potom i puštanje u prirodno stanište. To znači da se na ulicu ne vraćaju samo psi koje je potrebno humano usmrtiti, tačnije eutanizirati po posebnim propisima navedenim u Zakonu iz 2009. godine.

Psi su na USK bili unosan posao, a danas meta nehumanih naoružanih Cazinjana

Nažalost, nehumana postupanja naših sugrađana prema psima lutalicama još uvijek nisu prošlost. MUP i nadležno Tužilaštvo nisu uradili mnogo po tom pitanju, jer mnogi ne žele progovoriti protiv onih koji godinama nezakonito na sebi svojstven način muče i ubijaju pse.

Građani su po pitanju pasa lutalica već dugo vremena podijeljeni. Jedni su za ubijanje, drugi za azil, a treći već savjesno i humano pozivaju one koji vole pse da ih udome i sklone sa nišana lokalnih krvožednika koji su u normalnim i uređenim državama totalna nepoznanica. Iz Evropske grupe za zaštitu životinja, koju smo kontaktirali prije nekoliko sedmica, rekli su nam kako su već ranije zaprimali slične mailove o ubistvima pasa lutalica u BiH i Srbiji.

„Već smo ranije zaprimali slične dopise zabrinutih građana koji su nam proslijedili zaista užasne fotografije. Nažalost, iskustva mnogih od njih nam govore kako se lokalne vlasti ipak ne bore za prava životinja. Situacija u Evropskoj uniji je puno drukčija. Zakoni su uređeni i isti se sprovode. Vrlo je mali postotak napuštenih životinja koje se u kratkom roku zbrinu. Mišljenja smo da takvoj situaciji uvelike pridonose dobro obrazovanje i odgoj, kao i sluh građana prema zdravlju i zaštiti životinja. Prema sadašnjim podacima, psi u EU čine ogromnu brojku kućnih ljubimaca i registrirano ih je preko 60 miliona“, navode nam iz EGA-e.

Ipak, općine na području USK-a nisu jedine u kojima je zabilježen rast ubijanja pasa lutalica. U razgovoru za portal Cazin.NET, Goran Milojević, predsjednik Udruženja građana “Kerber” iz Banjaluke, koja se bavi zaštitom i zbrinjavanjem životinja, kaže kako je situacija ista i u Republici Srpskoj: „Nažalost, svako normalan ostaje bez komentara na ovakve situacije. Jadna je država koja ima ovakav odnos prema životinjama. Vlast treba da počne sprovoditi Zakon, koji nažalost nije učinkovit. Dužnost građana je da prijave svaki vid zlostavljanja životinja i jako je bitno da ne okretaju glavu od bilo kakvog nasilja i ubijanja. Nažalost, ovi slučajevi su zabilježeni i u Novom Gradu, Kozarskoj Dubici i drugim gradovima gdje lovci vrše ubistva pasa. U Srebrenici su nedavno pse lutalice masovno trovali. Za konkretno te slučajeve dosad niko nije odgovarao niti je ko kažnjen, iako se vrlo dobro zna ko to radi već godinama. „

I psi i ljudi su nezaštićeni

Reći kako životinje u današnje vrijeme imaju veća prava nego ljudi, je sasvim apsurdno. U državi kao što je Bosna i Hercegovina, malo ko uživa bilo kakva prava. Ljudi muče pse, psi napadaju ljude. Začarani krug u kojem niko ne dobija, a koji je već godinama predmet rasprave.

Velika Kladuša je jedna od općina koje imaju najveće probleme sa psima lutalicama, pogotovo zbog učestalih napada kako na starije, tako i na školarce koji put do škole moraju preći sa strahom. Slučaj mlade Džejlane samo je jedan u nizu koji potvrđuju da gladnim psima nije mjesto na ulici. Slučaj je to koji također potvrđuje da je nemar ljudi prema životinjama stvar koju ćemo morati mijenjati duboko u mentalitetu našeg društva, te da velik broj sadašnjih vlasti, kao i onih prijašnjih, ne uspijeva iznaći kvalitetno rješenje koje će spriječiti nasilje nad životinjama, napade na ljude, ali i situacije kakva je Amrina u kojoj su joj usmrtili registrirane pse i potom joj odbili dati bilo kakvo obrazloženje.

Dakle, iz svega se da zaključiti kako psi nisu problem, već samo rezultat loše politike, nehumanih odnosa vlasnika prema njima i potrebe pojedinaca da se na njima iživljavaju godinama bez da za to odgovaraju. Kako sada stvari stoje, situacija se u skorije vrijeme neće previše mijenjati. Građani će i dalje voditi raspravu o tome da li ih je potrebno ubijati, dok će psi gladni i izmoreni, tu i tamo biti eutanizirani, brutalno ubijeni i mučeni.

//cazin.net



0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...