Enes ef. Ljubijankić je rođen 1.9.1967. godine u Ljubijankićima, u gradu Cazinu, od oca Muharema i majke Sedžide. Oženjen je suprugom Fatom sa kojom ima četvero djece.

Nakon završene osnovne škole, 1982. godine je upisao Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu koju je završio 1986. godine. Fakultet islamskih nauka u Sarajevu (FIN) upisao 1987. godine, a diplomirao 31.12.1991. godine. Tako je postao prvi i jedini diplomirani svršenik ovoga fakulteta sa užeg područja Bosanske krajine prije izbijanja i do okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH).

Iako je imao boljih ponuda za posao, odlučio se da ode u Veliku Kladušu gdje je osnovao džemat Drmaljevo. U ovom džematu je ostao od februara 1992. do augusta 1993. godine. Namaze i druge džematske poslove je obavljao u improviziranom prostoru u prizemlju kuće jednog od džematlija. Pored imamskog posla u Velikoj Kladuši bio je jedan od četvorice ljudi koji su u srednjim školama pokrenuli predmet Islamska kultura i civilizacija, preteču današnje vjeronauke.

U to vrijeme je bio i član Sabora Islamske zajednice Okruga Bihać, a kasnije je imenovan i za sekretara ovoga sabora. Poslove sekretara je obavljao sve dok je Sabor djelovao.

Također, u Velikoj Kladuši zajedno sa Nijaz ef. Hadžićem pokreće Inicijativu za reaktiviranje rada Cazinske medrese. Aktivno radi na realizaciji ove inicijative sve do otvaranja Medrese 8.9.1993. godine. Rukovodio je svim poslovima oko priprema dokumentacije neophodne za uspješan rad Medrese.

Dužnost prvog direktora Medrese “Džemaluddin Čaušević” Cazin preuzeo je u augustu 1993. godine i obnašao ju je do 12.2.2002. godine. Iako je imao mogućnost da se ponovo kandiduje i vjerovatno ponovo bude i imenovan, samovoljno je odustao od kandidature.

Još u toku agresije na BiH pokrenuo je inicijativu za izgradnju nove zgrade Medrese. Odmah po završetku agresije krenuo je i u realizaciju ovoga projekta. Prije odlaska sa dužnosti direktora Medrese 12.2.2002. realizovao je poslove oko izrade projekta i potrebne dokumentacije za novu zgradu, sve neophodne dozvole i saglasnosti, obezbijedio je preko općinskih organa Cazina besplatnu lokaciju za izgradnju.

Sa muftijom bihaćkim Hasan ef. Makićem je u Islamskoj banci za razvoj u Džidi, Saudijskoj Arabiji, obezbijedio sredstva za početak izgradnje nove zgrade u iznosu od oko 600.000.00 KM. Imao je sreću i zadovoljstvo da organizuje polaganje kamena temeljca za novu zgradu. Kamen temeljac su položili tadašnji reisul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić i predsjednik BiH Alija Izetbegović, 2.5.1998. godine.

Dao je veliki doprinos i u obezbijeđivanju druge velike donacije od oko 600.000,00 KM od istog donatora iz Džide.

U periodu od februara 2002. do februara 2006. godine u Medresi je kratko obavljao: dužnost pomoćnika direktora za internat (upravnika), poslove sekretara Medrese (oko godinu dana), predavao hadis, kiraet i informatiku.

Ponovo je imenovan za direktora Medrese 14.2.2006. godine, a potom i 14.2.2010. godine. Na ovoj dužnosti je ostao sve do 14.2.2014. godine kada opet samovoljno odlučuje da se neće ponovo kandidovati. U ovom periodu je kratko obavljao poslove pomoćnika direktora za nastavu, a potom preuzima poslove bibliotekara Medrese i predaje hadis.

Također, u ovom periodu od strane Rijaseta IZ je određen za glavnog koordinatora za izradu aplikacije Elektronski dnevnik koja je u mnogočemu olakšala rad u medresama.

I opet, 14.2.2018. godine je imenovan za direktora Medrese. Na ovoj dužnosti se nalazi i sada.

Svakako treba istaknuti da je direktor Ljubijankić dao i doprinos u odbrani BiH na način kako je mogao obavljajući razne poslove i kako je od njega traženo. Dva puta je odbijen njegov lični zahtjev da bude mobilisan u redove Armije RBiH kako bi branio domovinu.

Ogroman je njegov trud i u uspostavljanju institucije Bihaćkog muftijstva uz sekretara Muftijstva, Nuriju ef. Kazaferovića, od odluke o uspostavljanju ovoga muftijstva u ratnom periodu. Po dolasku na područje Bosanske krajine muftije bihaćkog, Hasana ef. Makića, postaje jedan od njegovih najbližih saradnika sve do muftijinog odlaska u penziju.

Veliki doprinos dao je i u pokretanju Islamske pedagoške akademije, sadašnjeg Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću. Prvenstveno obezbjeđujući projekat zgrade u rekordno kratkom roku i za mala novčana sredstva, te učestvujući u dobivanju donacije Visokog saudijskog komiteta za pomoć BiH kojom je napravljena zgrada IPA-e zajedno sa muftijom Hasan ef. Makićem i dekanom IPA-e, dr. Fuadom Sedićem.

Još u doba agresije zajedno sa sekretarom Muftijstva, Nurijom ef. Kazaferovićem, pokretač je realizacije vjerskih emisija na televizijskim i radijskim kućama.

Dva puta je imenovan za Predsjednika Okružne Izborne komisije za područje Bihaćkog muftijstva.
Autor je nekoliko pisanih tekstova u glasilima Islamske zajednice.

Prevodilac je i kooprevodilac nekoliko knjiga sa arapskog i engleskog jezika.

Aktivno se služi arapskim i engleskim jezikom. Vrstan je poznavalac rada na računarima i rada mnogih računarskih aplikacija.

Strastveni je zaljubljenik u nogomet.

Najveći je broj onih koji će ga opisati kao izuzetno dobrog organizatora, istinoljubivog, pedantnog, predanog, principijalnog, upornog i odgovornog čovjeka u poslu, koji se zna i voli dobro i našaliti u trenucima odmora. Važi i za strogog, ali omiljenog profesora među učenicima.

Izvor: Cazin.net