Iz Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore ističu da se 11. april obilježava kao Dan bošnjačke dijaspore. Podsjetili su da ovaj dan svjedoči historijskoj postojanosti i opstojnosti narodnog imena Bošnjak.

– Dan bošnjačke dijaspore, 11. april, je dan koji svjedoči historijskoj postojanosti i opstojnosti narodnog imena Bošnjak, povraćenom na Bošnjačkom saboru 28. i 29. septembra 1993. godine, bilo u Bosni i Hercegovini, bilo van nje. Upravo u toj činjenici leži značaj ovog datuma. On obilježava dan u godini kada Bošnjaci ‘od Australije do Amerike’ imaju dodatan povod da se zajedno prisjete svojih korijena, predaka, te svih prepreka kroz koje su morali proći kako bi povratili svoju identitetsku supstancu – naveli su.

Ovaj dan se, smatraju, i dalje ne obilježava kao značajan dan, niti ga obilježavaju Bošnjaci u domovini i dijaspori.
– Jedan dan kao takav ne mijenja potrebu za stalnim radom i zalaganjem kroz ostale dane u godini. Međutim, značaj ovakvih datuma leži u tome da potvrđuje pripadnost jednoj zajednici ili narodu, te gradi čvršće odnose unutar nje. Na ovaj način, pripadnici bošnjačke nacije imaju mogućnost više da promovišu svoju zemlju, ime, jezik i vrijednosti, lobiraju na diplomatskom i političkom nivou, prenose i razmjenjuju svoja znanja i iskustva u različitim oblastima, iskorištavaju svoja poznanstva u svrhu spajanja Bošnjaka sa dijelovima svijeta gdje se nalaze, otvaraju nova vrata i mogućnosti saradnje, i što je najvažnije, konsoliduju odnose Bošnjaka među sobom -potcrtali su.

Reafirmacija identiteta
Poručili su da je dijaspora imala veliki udio u reafirmaciji identiteta Bošnjaka.

– Važnost dijaspore u očuvanju bošnjačkog identiteta vidljiva je i u bližoj, ali i daljoj prošlosti. Takve primjere nalazimo od seoba ‘običnih’ ljudi koji su u migracijama u druge zemlje, od 19. stoljeća do danas, (o)čuvali spomen na svoje ime Bošnjak, jezik bosanski i običaje, bilo da je riječ o porodicama, džematima ili udruženjima, pa sve do poduzetnika, intelektualaca i kulturnih radnika kao što su Adil-beg Zulfikarpašić, Teufik Velagić, Smail Balić, Nedžib Šaćirbegović, Hasan Karačić, Bećir Tanović, Muhammed Tajjib Okić i drugi koji su pisali radove i knjige o stanju Bošnjaka, te djelovali kroz političke organizacije, časopise i institucije – naveli su.

U Udruženju za razvoj saradnje domovine i mladih posebno su izdvojili ulogu mladih.

– Važnu ulogu u spajanju Bošnjaka domovine i dijaspore imaju mladi u matici i dijaspori. Omladina koja je rođena u zemljama izvan svoje domovine, može biti ključna u ostvarivanju spone između Bosne i zemalja u kojima žive, kao i u širenju pozitivnog glasa o Bosni i Bošnjacima. Velik broj visokoobrazovanih Bošnjaka, budućih političara, naučnih radnika, privrednika, poduzetnika, parlamentaraca, između ostalih, u državama u kojima se nalaze, imat će kapacitet da predstavljaju naš narod i naše vrijednosti, ali i da prenesu svojim zemljacima znanja koja su stekli u zemljama sa nerijetko kvalitetnijim uslovima i mogućnostima obrazovanja. Da bi do ovoga došlo, neophodno je da matica institucionalno uspostavi bolju saradnju putem konkretnih projekata koji će osigurati bolju saradnju Bošnjaka na svim planovima, iz svih dijelova svijeta, otvaranjem škola bosanskog jezika i kulture, putem političkog, diplomatskog i kulturnog aktivizma – istakli su.

Fokus na dugoročnim projektima
Ukazali su da dijaspori ne treba pridavati sporednu ulogu i jednokratnu ekonomsku ulogu – posmatrati je u kontekstu kratkoročnih investicija. Pozvali su da fokus bude na dugoročnim projektima i investicijama, ostvarivanje bolje saradnje, posebno kroz nevladine organizacije i udruženja za koje su naveli da pružaju širok raspon i mogućnosti djelovanja.

Među takvim organizacijama uvršavaju i svoju organizaciju.

– Takvo je i Udruženje za razvoj saradnje domovine i dijaspore, koje aktivno radi na okupljanju svih osoba bosanskohercegovačkog porijekla, povezivanju domovine, dijaspore i domovinskih, promociji bosanske tradicije, kulture, identiteta i jezika putem diskusija, naučne, medijske i izdavačke djelatnosti, zatim podsticanje bosanskohercegovačkih i bošnjačkih institucija – u matici, kao i van nje – na saradnju i rješavanje pitanje od interesa za domovinu i dijasporu – naglasili su.

Asimilacija Bošnjaka
Upozorili su i na moguće negativne posljedice ako izostanu aktivnosti na koje su pozvali.

– Uprkos navedenom, valja napomenuti da pasivnost i ravnodušnost u ovom smislu mogu dovesti do asimilacije Bošnjaka, što ne bi bilo bez presedana. Čak i danas postoji dovoljan broj takvih primjera, prvobitno roditelja koji mlađa pokoljenja ne uče bosanskom jeziku, koja se u tim okolnostima često ne osjećaju dovoljno povezano sa svojom zemljom, identitetom i historijom. Da je scenario asimilacije moguć, dovoljno je navesti sada već historijske primjere Bošnjaka u Turskoj, zemljama Magreba i Bliskog istoka, pa čak i Sjedinjenih Američkih Država, dobrom dijelu od kojih je od identiteta ostalo današnje sjećanje (pra)roditelja na Bosnu i narodno ime, a ponegdje i prezime Bošnjak, čijeg značenja i porijekla znaju biti i nesvjesni – ukazali su.

Posebno su izdvojili odgovornost roditelja.

– Obaveza očuvanja veze sa domovinom počinje najprije od roditelja, koji imaju za dužnost da svijest o porijeklu, identitetu i jeziku, te ideju ljubavi prema domovini prenesu na iduća pokoljenja. Idući naraštaj Bošnjaka pokazat će mjeru uspjeha tih napora, kao i našeg zalaganja za svoje sunarodnjake koje su različite historijske okolnosti navele da žive izvan svoje matične zemlje Bosne – saopćili su.

Iz Udruženja za razvoj saradnje domovine i dijaspore čestitali su Dan bošnjačke dijaspore.

(avaz)


PROMO PLUS: Možda vas zanima i ovo: