U emisiji koja je trajala više od dva sata, Dodik je kontinuirano za Bošnjake koristio naziv “muslimani”, što je jedna od ključnih uputa Memoranduma SANU II iz 2011. godine

Milorad Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, rekao je da je ono što je najgore u BiH jeste pokušaj da se zaustave procesi, da se ljudima nameće mišljenje, da im se zabranjuje da misle i da Republika Srpska nije formirana da bi bila u BiH.

-Ona kada je formirana, formirana je da bude nezavisna država. Ona je tu svoju nezavisnost branila u toku rata i kroz Dejtonski sporazum, imajući u vidu da su 1992. godine, velike sile, kao što je Amerika, priznale Republiku Srpsku. Mi smo naučili da bez države nema slobode – istakao je Dodik.

On je to rekao gostujući u emisiji Ćirilica Happy televizije odgovarajući na sugestivna pitanja Milomira Marića.

Dodik je također istakao da su Srbi skloni da budu historijski naivni i da prave historijske greške i da donesu odluke koje ih kasnije koštaju mnogo.

Istakao je da BiH ostaje problem, da tu nema pomirenja, kao i da muslimani žele cijelu zemlju za sebe, te da se pokušava nametnuti da su Srbi krivi za sve.

-Zato je BiH nikakva zemlja, mi se od nje na neki način odričemo u nekom smislu, nju svojataju muslimani. Muslimani efektivno kontrolišu 25 posto teritorije i to mogu da kažu da je njihovo – rekao je Dodik.

Poručio je kako mu “godi” kada mu kažu da je srpski član Predsjedništva, ali kada uz to dodaju BiH, nikako mu ne odgovara. Govorio je i o Muji Hrnjici, o tome kako je NATO neprijatelj jer je bombardovao Srbe i u BiH i u Srbiji, a onda sam sa sobom “posvađan” u jednom trenutku priznao da kada nešto dogovoriš sa međunarodnom zajednicom (protiv koje stalno govori), onda je to definitivno dogovoreno.

Pričao je o zločinima nad Srbima u Jasenovcu, u Drugom svjetskom ratu, a minimizirao genocid u Srebrenici. Podsjetio i na incident koji su izrežirale srbijanske službe, da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić spašen od linča u Potočarima zahvaljujući “njegovim ljudima i pripadnicima MUP-a RS-a”.

Ponovio je za pokojnog bivšeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna da je bio “zlotvor srpskog naroda, i dabogda mu zemlja kosti izbacila”.

-On je patološki mrzio Srbe, nametnuo nam je 200 zakona, sve ijedan je bio protiv Srba. I šta da mislim o njemu? Umro je pa je bio dobar, Nije bio dobar. Došao je ovdje pokriven moći Amerike i Zapada, otimao nam naša politička prava. Nadobudan kakav je bio, kretenčina jedan ode i u Britanskom parlamentu je rekao da je morao da zavrće ruke ovdje da bi dobili rješenja. I priznaje da provodi nasilje – bio je brutalan Dodik.

U emisiji koja je trajala više od dva sata, Dodik je kontinuirano za Bošnjake koristio naziv “muslimani”, što je jedna od ključnih uputa Memoranduma SANU II iz 2011. godine. Dodik uporno, slijedeći smjernice “oca srpske nacije” Dobrice Ćosića želi da prikaže da su Bošnjaci vjerska, a ne etnička grupa. Samim tim, kao vjerska grupa ne mogu biti relevantan politički faktor.

Stoga, još jednom treba podsjetiti na poruke velikog i jednog od najznačajnijih bh. intelektualaca Alije Isakovića, koji je davno pojasnio “ko je Bosanac, ko Bošnjak, a ko Musliman?”

-Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.

To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom. U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo.

Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom. Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je oko šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda. U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama, i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci.

Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovništva 1971, zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja…

Savez komunista uveo je za nas termin Musliman, umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimiliralo u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije. Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana “Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?”, Sarajevo 1993. godine:

-Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto sto i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi najavili lovnu sezonu na Muslimane, do istrebljenja. Zar naša svakodnevica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da posvjeste porijeklo naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije.

Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim “m”, malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant… Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira na to gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira na to koje su nacije. Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime.

Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH. To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin. Srbin ne mora biti Srbijanac, kao što Bošnjak ne mora biti Bosanac.

Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac. To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje mirišu na neku vrstu bh. unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo sličili onima koji prave neko novo sveto trojstvo u tome. To ne.