Zima u Bihaću je, po svemu sudeći, bila “zatišje pred buru”. Ali ne iznenadnu, nego namjensku, planiranu. Dokaz za to je i masovni dolazak migranata u posljednjim danima mjeseca marta. Naime, s dolaskom toplijeg vremena i viših temperatura, nekada smanjen svakodnevni dolazak novih migranata, u ovim danima se povećava i, po onom broju kojeg svakodnevno viđamo na ulicama Grada, rekli bismo da novi val, kao i esklacija problema, tek slijedi.

Činjenica je da su oni koji su smješteni u prihvatnim centrima na područja USK-a, čekali prestanak padavina i povećanje temperature zraka kako bi se zaputili ka ciljanim destinacijama – zemljama Evropske unije. Na štetu ovome ide nedopuštanje prelaska državne granice, ali svakako dopuštanje dolaska na područje Unsko-sanskog kantona, što novi migranti svakodnevno iskoriste, bilo autobusima, ili pak Talgo vozom, koji je u funkciju pušten “zbog lakše i brže povezanosti glavnog grada BiH i Krajine”.

Želja za prelaskom u Republiku Hrvatsku je svima ista, ali je ista i činjenica da je hrvatska granica i dalje dobro zaštićena, a ono što migrantima preostaje jesu svakodnevni pokušaji prelaska. Dok jedni pokušavaju, drugi dolaze; svaki dan, stotine njih.

Koliko ih je tačno na području Bihaća – niko ne zna. Onih za koje se zna u svakom slučaju ima više nego što nadležni govore. Dok je hrvatska poruka jasna – žele izbjeći zloupotrebu instituta azila i da postati mjesto na kojem će migranti biti zarobljeni, Bosna i Hercegovina je svoja vrata širom otvorila, ali kako se dio Krajine ne bi osjećao zapostavljenim, odlučili su da većina njih dođe na ovo područje.

Država i dalje nema jedinstvenu strategiju. Na udaru su i dalje Bihać i Velika Kladuša, a sudeći po pisanju medija, novi val tek dolazi, tačnije oko 60 hiljada novih migranata, a očito je da će se ova situacija ipak rješavati u Bihaću, koji nema resurse da se nosi s ovim problemom.

Podsjećamo, prije pet dana u Bosanskoj Gradišci pronađeno je oko 40 migranata koji su odmah upućeni u Bihać. U Srbiji se nalazi 18 migracionih centara, a BiH je sve smjestila na jedno mjesto – Unsko-sanski kanton. Krajina je upozoravala, tražila, protestovala i pokušala pronaći način, kojeg još uvijek nema. Ono čega ima, a za šta smo sigurni da nam neće nedostajati, jesu svakodnevni novi migranti koji su krenuli dugim stazama, a da li će ovu prepreku ikada proći, ostaje da vidimo. Jer, ljeto je pred nama. A dotad ćemo se prodavati za svaki novi popravak i investiciju u Gradu.

Izvor: A.Zunic / Biscani.net