Osim sustezanja od jela i pića, te drugih tjelesnih prohtjeva, ramazan sa sobom donosi i neke druge univerzalne vrijednosti, a to su suosjećanje sa drugim ljudima, zajedništvo i druženje i sl.

Vrijeme u kojem živimo sa sobom iziskuje ove univerzalne vrijednosti i traži njihovu prisutnost u našim životima. Svjedoci smo da usljed brzog načina života sve manje vremena imamo za zajednička druženja, razgovore, te suosjećanja sa drugim ljudima.

Upravo, ramazan je “trening” da tako kažemo, koji nas uči ovim univerzalnim vrijednostima u našim životima, iziskuje od nas solidarnost i druželjubivost.

O ovoj temi pričamo sa prof. dr. Sulejmanom Topoljakom, prodekanom za nastavu na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću.

Razgovarao: Elvedin HASANAGIĆ

Esselamu alejkum profesore. Prije samog početka, hvala Vam što ste izdvojili Vaše dragocijeno vrijeme da govorite za portal Biscani.net. Naša tema u ovom razgovoru jest univerzalna vrijednost ramazana. Dakle, ako zanemarimo formu ramazana tj. odricanje od jela, pića i drugih prohtjeva, koje su to sve univerzalne vrijednosti koje ovaj mubarek mjesec sa sobom nam donosi?

 – Ve alejkumusselam, hvala i vama što ste me pozvali i omogućili mi u ovim mubarek danima, danima Božije milosti, oprosta i izbavljenja od Allahove kazne,da nešto kažem i neke dileme oko ramazana pojasnim u onolikoj mjeri koliko mi je Allah dao znanja i razumijevanja.

Islam je prirodan vjera koja pri normiranju svojih načela, normi i propisa u potpunosti uvažava, priznaje i tretira ljudsku prirodu sa svim njenim nagonima, potreba i zahtjevima u kojoj je čovjek i stvoren.

Kada je pitanja forma i suštinu i tu je islam zauzeo srednji put pa je uvažio i formu i suštinu i svakom segmentu djela dao njegov prirodno i pravo mjesto koje ako se pravilno shvati razumije i primjeni davest će do interesa, mudrosti i cilja zbog kojeg je propis ili neko djelo i propisano. Ukoliko se bit i suština zanemare i u potpunosti se preferira forma onda se javlja formalizam, fanatizam i na kraju ekstremizam kao što smo to imali kod haridžija, šiija i danas kod neohardžija i savremenih bukvlalista i još nekih ekstremnih frakcija. A ako se samo tretira suština bez forma onda se ruši vjera i to onaj nepromjenljivi dio gdje nema mjesta idžtihadu, koji je nedodirljiv i na osnovu kojeg se razlikuje vjernik od nevjernika. Takav odnos prema vjeri i formi imaju vesternizovani modernosti, batinije, filozofski sufizam, kur'anijepa i filozofi. Ono što treba ovdje jasno istaći i reći da su oba odnosa prema vjeri, tj. njenoj formi i suštini su neispravna i suprotna islamskom učenju. Njihova primjena je u prošlosti nanijele mnoge probleme i glavobolje muslimanima, a danas je ta šteta i opasnost još veća za bolnim i kobnim posljedicama i refleksijama o kojima se može govoriti i pisati na dugo i na široko, ali ovo nije tama našeg razgovora.

Iz izloženog se jasno da zaključiti da se kod obreda niukom slučaju ne smije odvojiti i zanemariti forma od suštine, cilja ili intencije obreda i propisa jer i formu i njenu suštinu, cilj i intenciju je ustanovio, definirao i propisa Zakonodavac – Allah. Iz toga se da razumjeti da je forma važna, ali ne u istoj mjeri kao i suština, ali je važna i neophodna, i ona je kao najkraći, najsigurniji i najbolji put kojim se stiže i dolazi do suštine, cilja i intencije propisa, jer da je postojao neki bolji put tj. forma ili da propisana forma nije bitna onda bi Zakonodavac prepustio mudžtehidima da oni sami iznađu na osnovnu svog idžtihada tj. da definiraju put do date suštine, cilja i intencije propisa, ali im to nije prepustio nego je On to pravo zadržao isključivo za Sebe.

Ramazan je doista životna i sudbonosna škola svakog vjernika. Sam nam je Allah otkrio cilj i intenciju posta, iz koje proističe set univerzalnih vrijednosti koje se ne bi mogle otkriti, doživiti a ni živiti bez ramazana. Allah nam propisuje post da bi smo bili bogobojazni. Bogobojaznost podrazumijeva postojanje ljudske duše koja je stavljena u kafezu tijela i okovana našim tijelom. I ona je dakle zarobljena u tim okovima i pod nadzorom najvećeg dušmana. Upravo post tj. forma posta glad, žeđ, kontroliranje vanjskih i unutrašnjih čula i osjetila oslobađaju dušu tu drugu dimenziju ljudske prirode od tereta zatvora tijela, i okova strasti, i nagon, i ona se u ramazanu upravo oslobađa, uzdiže i spaja sa višim svijetom, sa svojim izvorom. To samo ima u islamu i to samo može dati ramazan. Ostale vjere i ideologije nemaju takav odnos prema ljudskoj prirodi, tj, prema čovjeku općenito, jer su je pogrešno shvatili i onda se prema njoj tako pogrešno i odnose i tretiraju je. Neke su totalno zanemarile duhovnu dimenziju čovjeka kao što je slučaj danas u savremenoj civilizaciji, a neke opet tjelesnu kao što je slučaj kod nekih nebeskih i istočnjački vjera. Od univerzalnih vrijednosti koje ramazan proklamuje jest istinska vrijednost ovog svijeta i svega što je na njemu kao i slabost čovjeka koji se veže za njih. Jer tokom posta čovjek shvati i osjeti koliko je slab, koliko je sve slabo i nemoćno na novom svijetu ukoliko se ne poveže, i ukoliko mu se ne dadne smisao sa uspostavom istinske veza sa Onim koji je Vječan, koji je Sveznajuć i koji je Svemoćan. Upravo nam post i niko drugi sve to nudi, najvredniji dragulj bez kojeg čovjek ne može spoznati smisao svog život na ovom svijetu a niti se nadati sreći i spasu na onome.

A zatim post nam nalaže i implicitno nas podsjeća na ljudsko dostojanstvo, potrebe, ljudska prava i slobode. Ljudsko dostojanstvo sve je danas pogaženo, porušeno, uništeno, nema ga pa čak ni kod muslimana, a ono je svetu i najsvetije od svega u islamu, pa čak i od Kjabe. Musliman ne može i ne smije živjeti potlačen, bez ljudskih prava i sloboda i bez ljudskog dostojanstva. Islam je propisao hidžru i instituciju naređivanja dobra i sprečavanja zla kao vječne instrumente pobune, revolucije i ustanak protiv svih vrsta tlačenja, tiranije, izrabljivanja i manipulacija. A ne može se imati dostojanstvo, sloboda, hrabrost, i pravo ako nam naša braća nemaju obezbjeđene osnovne životne potreba. S toga su postači u obavezi da u školi ramazana nauče šta znači osjećaj potrebe i gladi i da onda sukladno svojim mogućnostima primjene to svoje znanje i učestvuju u vraćanju dostojanstva gladnim, potrebnim i obespravljenim, jer islam nas uči da ne smije biti oligarha i bogataša među muslimanima sve dok postoji onih koji nemaju osnovne životne potrebe kao i to da individualna imovina u islamu u krajnjem ishodu ima socijlao-društvenu dimenziju. Ramazan je neiscrpno more dragulja i bisera koji oličavaju ljudske univerzalne vrijednosti, koje su danas čovječanstvu više nego ikada potrebne, a nemamo toliko prostora ni vremena da ih sve elaboriramo.

Društvo u kojem danas živimo u mnogim stvarima je zasigurno izgubilo svoju ljudsku dimenziju, da to tako nazovemo. Kako nam ramazan pomaže da budemo bolji?

 –  Savremeno društvo i savremena civilizacija pate od problema ljudskosti i humanosti, ono je dehumanizirano, sekularizirano, individiualiziorano, egoistizirano, rasistično, nacistično itd., i da dalje ne nabrajam.

Savremeni vijek je jedinstven po jedenoj stvari koji ljudska historija nije zapamtila. Savremen civilizacija je prvi put u historiji zvanično izbacila Boga i vjeru iz javnog života i uvelo ateizam kao filozofiju na kojoj počiva politika, ekonomija, obrazovanje i svi javni segmenti života. To ljudska historija nije upamtila. Nakon toga sve potrebe čovjeka tjelesne, mentalne i duhovne se kreiraju na toj ateističko-sekulrističkoj filozofiji. Tako npr. ateističko-sekulrističkoj obrazovanja da počinje od konstatacije da nema boga, te da je kosmos, svijet i čovjeka stvorila priroda ili da je nastali sami od sebe. To je polazište svake nauke, a i ishod svake nauke mora potvrdititu ateističko-sekulrano polazište ili premisu da nema Boga u kosmosu. Da bi se bog u potpunosti izbacio iz života izmišljane i neki kvazi naučne teorije poput Darvinove evolucije, Frojdove psihologije, Ničeve tvrdnje da je Bog mrtav i da ga je zamijenio super čovjek, tj. ljudski razum, nauka i tehnologija.

U okviru takve životne filozofije i društvenog ozračja savremeni čovjek je odgajan i šta se dobilo. Čovjek kao remek Božije djelo je unakažen, unakažena mu je priroda jer je svedena samo na umne i tjelesne potreba a duhovna dimenzija mu je u potpunosti potrta, zanemarena i ignorisana. Čovjek je tako unakažen, unesrećen, izobličen, izgubio svoj pravac, smisao života, i zaboravio svoju emisiju na ovoj Zemlji i u ovom kosmosu. Savremena civilizacija je okrenula silom i svjesno čovjeka o njegova cilja na ovom svijetu radi kojeg je stvoren. I kako onaj koji ide suprotnim smjerom i suprotno od cilja može sretno i zdravo doći do cilja?

Ramazan je upravo jedinstvena prilika da čovjeka humanizira, koletivizira, desekularizira, oplemeni da osjeti svoju dimenziju prirode u kojoj je stvoren i da počne živjeti i osjećati kao Božiji zastupnik u kosmosu, a ne kao biljka ili kao životinja kako su mu odredile ateističko-sekularistička filozofija. Na taj način će početi razmišljati o sebi, kosmosu, životu i postavljati sudbonosna pitanja: Odakle sam i kako došao? Zbog čega je došao? Zbog čega baš on da dođe i živi? Šta je njegova misiju u ovom kosmosu i da li je smrt kraj ili samo početak pravog i istinskog života? Odgovore na ta pitanja, te najbolju pomoć da ih inicira i pronađe ispravne odgovore na njih, dat će upravo ramazanski post jer će postom shvatiti da čovjek nije samo tijelo nego da im nešto važnije, bitnije, vječnije i uzvišeniji od pukih animalnih potreba i nagona. Na taj način će ramazan pomoći općenito savremenom čovjeku, a posebno muslimanu vjerniku praktičaru da se preispita i pravilno poreda prioritete u svom životu i da stvari one radi kojih je stvoren stavi na čelo, a sredstva koja su mu dati kako bi realizovao misiju radi koje je stvoren stavi u službu svoje misije i cilja i učini uistinu sredstvima, a ne ciljevima svog prolaznog i kratkog ovodunjalučkog života. Samo sa takvim pravilnim poredanim životnim prioritetima i životnom vizijom koju trebamo formirati na osnovu njih možemo postati bolje i svjesniji sebe i svoje misije na ovom svijetu a u tome je ramazan izvrsna prilika i doista božija milost da to uradi onaj koji sebi želi sreću ovoga i spas onoga svijeta.

U prethodnom pitanju spomenuo sam: “biti bolji”. Da li je ispravno kazati da to treba ustvari biti i naš konačni rezultat na kraju ramazana? Da li se sa “biti bolji” postiže u konačnici suština našeg posta? Možemo li onda kazati: Svrha posta je da čovjek sam sebe odgoji i zadobije insanske osobine, kako kroz sustezanje od hrane i pića (odnosno, da uspije ovladati svojim prohtjevima), tako i kroz ove univerzalne vrijednosti o kojima smo ranije pričali?

– Upravo tako. Bolji znači biti upravo svjesniji. Svjesniji čega? Svjesniji dragog Allaha, Njegovih blagodati, milosti, moći, znanja, obračuna, meleka, Sudnjeg dana, svog cilja postojanja, kratkoće ovoga života, kaburskog života. Sve to znači biti bogobojazniji tj. svjesniji o suštini i biti svoga postojanja na ovom svijetu i Onoga koji nas je stvorio. Dovoljno je samo razviti svijest o tome da nas Allah konstantno vidi i meleki prate, te da sve što posjedujemo i uživamo nije naše nego nam je dato na emanet. I nakon toga kako je onda moguće svjesno i namjerno krši norme i propise Onoga koji te stalno prati, pred kim ćeš stati i čije blagodati uživaš u potpunosti jer nemaš ništa svoje. S toga je post od svih prohtjeva upravo najbolja škola treninga da tu svijet razvijemo i osjetimo, jer možemo se sakriti da jedemo i pijemo od ljudi, ali svijest o tome da nas On vidi svugdje nam to ne dozvoljava i s toga je ramazan trening te svjesti Allahovog motrenja i praćenja. Kada su Omera, r.a., upitali šta je bogobojaznost, postavio je protupitanje. Jeste li ikada išli putem po kom je trnje, blato, provalije itd.? Ponovo ih je upitao: I kako ste išli poptuno pažljivo ili poptuno opušteno i nonšalantno? Rekli su potpuno oprezno i pažljivo. Rekao im je: E to vam je bogobojaznost, tj. svijest o Allahovom prisustvu.

Kako čovjek da u konačnici postigne cilj ramazana? Kako da dokuči sve te vrijednosti ramazana i da li je to uopšte danas moguće?

 – Islam i islamski popisi su univerzalni, a to znači da su i primjenjivi u svakom vremenu i prostoru sve do Sudnjega dana. A ako su primjenljivi, onda njihova pravilna primjena mora realizovati i ciljeve i intencije radi koji su ti propisi i propisani u svakom vremenu i prostoru.

Dakle, ciljevi i intencije ramazana se mogu dostići i danas kao i u vrijeme Poslanika,a.s., i ashaba, ali uvjet je da se ima iskren nijet i da se pravilno primjeni. Nažalost, danas ramazan samo prođe pored većine muslimana, ali kroz malo njih prođe i ostavi svoj trag.

Ramazan, ali i ostali obredi su danas kod nas, a i u svijetu postali folklornog karaktera i tradicija. Što odmah u startu skreće sa suštine, cilja i intencije radi koje je Allah i propisao ramazan o čemu smo naprijed govorili.

Npr. kako će muslimani doživjeti cilj ramazana i primjeniti univerzalna njegova značenja kada je statistika pokazala da muslimani u ramazanu najviše jedu, piju i spavaju, pa čak se i ne radi uz ramazan. Ili jednostavnije rečeno za ramazan se potroši hrana više nego za nekoliko mjeseci kada nije ramazan, gdje je tu onda inentencija ramazana? Ili kako je moguće uz ramazan raditi kada je ramazan upravo mjesec rada, aktivnosti, pobjeda i samoodricanja, a mi ga uzeli kao mjesec nerada, ljenčarenje, spavanja pod parolom da se posvetimo ibadetu. Postavlja se pitanje: da li mi uopće onda poznajemo abecedu islama, jer očito ne znamo šta je ibadet u islamu? Zatim, mnogi muslimani odlaze na umru po drugi, teći ili peti put tražeći sevape i nagradu, a pored njih komšija u selu ili gradu ili državi nema posla, ne može platiti liječenje, ne može školovati djecu, nema osnovne životne potrebe, a mi idemo uz ramazan ili van ramazana da obavimo nafilu hadždžili umru radi sevapa. Veći nam sevapi prolaze pored nas i bićemo još odgovorni i pitani zašto te pare nismo uložili i otklonili te nevolje i od komšija i muslimana, a postimo i ispostili ramazan. Prema tome, glavni problem zbog čega ramazan ne ostavlja tragova kod nas jest pogrešno znanje o vjeri i pogrešno njeno razumijevanje. Navedena dva primjera to jasno potvrđuju..

Na kraju, hvala Vam još jednom što ste izdvojili vrijeme za naš portal. Nadamo se da će, ako Bog da ovaj intervju biti od koristi čitaocima, a Vama želimo sve najbolje u ramazanskim danima ispred nas.

– Hvala vašem portalu na pozivu. Molim Uzvišenog da vam da svako dobro oba svijeta, da ramazan u zdravlju i Allahovom zadovoljstvu ispostite i da on prođe kroz nas, a ne pored nas. Jer danas promovisati dobro i boriti se protiv zla je najveći stepen dobrih djela, a posebno ako se to radi u ovom mubarek mjesecu, a vi ti upravo na ovaj način radite. Vesselamu alejkum

Izvor: E. Hasanagic / Biscani.net