Državna “crkavica” za udruženja za zaštitu prava potrošača

Faktor.ba

Zaštita prava potrošača jedan je od temelja pravne stečevine Evropske unije i artikulirana je kroz poglavlje 28. “Zaštita potrošača i zdravlja”.

Sve buduće članice EU-a moraju usvojiti pravila Unije iz ove oblasti pa tako i BiH. U kontekstu zaštite potrošača, najvažniji temelj je pored zakonske regulative svakako i informiranost samih građana o pravima koja imaju kao potrošači. S obzirom na to da je iluzorno očekivati da većina građana iščita Zakon o pravima potrošača BiH te da poznaje pravne procedure za zaštitu prava, važnu ulogu u tom procesu igraju udruženja za zaštitu potrošača koja građanima pojašnjavaju sve pojedinosti ovih procesa.

Udruženja za zaštitu potrošača

U Federaciji BiH trenutno je pet aktivnih udruženja koja bi trebala pomagati više od dva miliona potrošača u većem bh. entitetu. Federalno ministarstvo trgovine (FMT) jedina je institucija koja ove organizacije redovno pomaže sa sveukupno 70.000 KM godišnje. U entitetu RS aktivno je sedam udruženja koja su tokom 2017. od Ministarstva trgovine i turizma RS-a dobila 98.000 KM. Drugim riječima, u BiH vlasti izdvajaju 4 feninga po građanu na informiranju o pravima potrošača.

Da li je ovo dovoljno ili ne, pitali smo udruženja. Tako nam je Admir Arnautović, predsjednik Udruženja Klub potrošača Srednje Bosne iz Travnik, kazao da prema Zakonu o zaštiti potrošača koji je na nivou BiH, te zakonu iz ove oblasti u RS-u, regulisano da se udruženja za zaštitu potrošača mogu finansirati samo iz državnog sektora.

– Ni u kom slučaju se ne mogu finansirati kroz sponzorstva privatnih firmi jer u tom slučaju se pretpostavlja da bi udruženja bila pristrasna prema tim firmama tako da je to zakonom zabranjeno. Nama tako ostaje samo država i projekti koje finansiraju strane organizacije koje daju određena sredstva – kazao je on.

Udruženje koje vodi će od FMT-a u 2018. dobiti 6.190 KM, što su ovom udruženju ustvari jedina sigurna sredstva svake godine.

– Otprilike održavanje jedne kancelarije i samo kirije košta od nekih 200 do 500 KM ovisno u kojem gradu radite. Nek je prosjek 350 KM, zavisno u kojem gradu, to dođe nekih 4.000 KM plus voda, struja, internet itd. To dođe nekih 6.000 KM, a udruženja dobijaju od 4.000 do 6.000 KM što znači da su u toj varijanti na nuli bez bilo kakvih dodatnih troškova koje bi mogli imati. Svi rade volonterski, jer trenutno ne postoji finansijska mogućnost da članovi udruženja i uposleni rade na bilo kom osnovu osim volonterskom – kazao je on.

Ističe da za razliku od BiH, u Hrvatskoj je mnogo veća podrška ovim udruženjima posebno nakon ulaska ove zemlje u EU te da je i u Srbiji stanje bolje nego u BiH.

– Ovo je 11 godina kako Federalno ministarstvo trgovine izdvaja određena sredstva za rad udruženja potrošača. Ta sredstva su varirala od godine do godine, a to zadnjih nekoliko godina to iznosi oko 70 hiljada KM godišnje na nivou FBiH. Međutim, državna ministarstva ne izdvajaju ni jednu KM za ove potrebe iako mi iz udruženja smatramo da bi bili obavezni jer je takvo tumačenje zakona. Kantonalna ministarstva koja bi trebala pomoći rad udruženja jako malo i sporadično izdvajaju sredstva za rad udruženja i to se svodi na to da svakih par godina po jednom izdvoje 500-1.000 KM što je nedovoljno. Slično je i s općinama iako većinu aktivnosti radimo na lokalnom nivou. Jedina sigurna sredstva koja možemo očekivati su ona od Federalnog ministarstva trgovine – poručio je Arnautović.

Potrošači nisu upoznati sa pravima

Redžo Omerbašić, predsjednik Udruženja klub potrošača u Odžaku i član Vijeća za zaštitu potrošača pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kazao nam je da i ovo udruženje ima samo podršku od FMT-a i nema drugih primanja.

– Održavamo kancelariju, besplatni telefon, plaćamo račune i nemamo nikakvih drugih većih troškova. Od Vlade Posavskog Kantona dobijemo 500 KM. Od novca ministarstva štampamo letke, Zakon za zaštitu potrošača i vršimo edukacije po srednjim školama, osnovnim školama te pripremamo se za međugraničnu saradnju sa sličnim udruženjima iz Osijeka – kazao je Omerbašić.

Ističe da “koliko imamo, toliko trošimo, činimo sve da udruženje radi a moglo bi se trošiti naravno i više jer imamo mnogo aktivnosti koje bismo voljeli održati”.

– Idemo na predavanja da upoznamo potrošače sa njihovim pravima. Podijelimo letke, Zakon o zaštiti potrošača i održimo predavanje. Sve reklamacije koje do nas dođu, mi riješimo. Kad se potrošač požali, ja odem do trgovca i razgovaram da se to riješi. Da se naprimjer vrati pokvaren TV ili ode na servis. Nastojimo da ne ode do suda, da potrošači budu zadovoljni kao i trgovci. Smatram ipak da potrošači nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima. Jednostavno, u životnim problemima se ne razmišlja o ovome dok se ne dođe u problem – kazao je Omerbašić.

Da potrošači nisu upoznati sa svojim pravima te obavezama trgovaca govori i reakcija javnosti nakon Faktorovog teksta “Prevara kupaca u BiH: Trgovci vam bespravno naplaćuju kese sa reklamnim logom”. Naime, ova odredba postojala je godinama u Zakonu o potrošačima BiH. Uprkos tome, pojedini trgovci su i dalje naplaćivali kese na kojima se nalazio njihov reklamni materijal. Građani nisu bili svjesni da je ova praksa zabranjena te da u ovakvim situacijama treba reagirati i inspekcija.



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...