Na suđenju bivšem komandantu Petog korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) Atifu Dudakoviću i ostalima, svjedok Tužilaštva BiH ispričao je da mu je otac ostao u selu kada je u septembru 1995. počela ofanziva, a da je njegovo tijelo identifikovao u martu 1996. godine.

Radomir Radošević, nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), izjavio je da je bio na drvarskom ratištu kada je 13. ili 14. septembra 1995. godine počela ofanziva Petog korpusa ABiH.

“Kad je počela ofanziva Armije BiH, počelo je da pada sve”, kazao je svjedok.

“Majku sam 14. septembra 1994. godine našao u Prijedoru. Pitao sam za oca, majka mi je rekla da nije htio da ide iz Vrtoča (općina Bosanski Petrovac), da se neće desiti to što se desilo. Ubijen je”, kazao je svjedok.

On je na pitanje Odbrane potvrdio da pretpostavlja da je ubijen, ali da ne zna ko mu je ubio oca. Potvrdio je da ne zna okolnosti i način smrti oca, te da se, prema pričama, navodno “nije pomjerao iz sela”.

Radošević je posvjedočio da je odmah, nakon što mu je majka rekla da mu je otac ostao u selu, prijavio njegov nestanak.

“Brat i ja smo išli na prepoznavanje. Tijelo je bilo u dosta dobrom stanju. Na osnovu toga sam zaključio da nije davno ubijen. U grudnom košu je imao rupe od metaka. Preuzeli smo tijelo i sahranili ga. Cilj je bio da se tijelo preuzme i dostojno sahrani”, kazao je svjedok, dodavši da misli da je identifikacija bila 23. ili 24. marta, a sahrana 25. marta 1996. godine.

Osim Dudakovića, za zločine protiv čovječnosti počinjene na području općina Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa i Sanski Most te okolnih sela, za ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, terete se bivši pripadnici Petog korpusa Ekrem Dedić, Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Konježić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić.

Odgovarajući na pitanje Dudakovićevog branioca Asima Crnalića, svjedok je potvrdio da je zajedno s vojnicima VRS-a bježalo i civilno stanovništvo iz Vrtoča, dok su neki ostali.

Radošević je na pitanja Ifeta Ferageta, branioca optuženog Muratovića, potvrdio da je 5. maja 1992. bio mobilisan u VRS, te da je zadužio naoružanje u Vrtoču. On nije želio odgovoriti na pitanje da li je sa jedinicom učestovao u napadu na Bihać.

“Ne bih davao odgovor”, rekao je svjedok, a Željka Marenić, predsjedavajuća Vijeća Suda BiH, kazala je da svjedok ne mora dati odgovor.

Svjedok je potvrdio da je vidio kada je “palo Vrtoče”, te da je većina civila napustila Bosanski Petrovac kada je on došao do Petrovca.

Kako je rekao, nije mu bila poznata jedinica “Orlovi s Grmeča”.

Nastavak suđenja je 23. decembra.

//Detektor.ba