Na zahtjev Sindikata preduzeća Energoinvest d. d. krajem prošle godine održan je sastanak na kojem su radnici iznijeli trenutnu situaciju u kompaniji, uzrokovanu neisplaćivanjem primanja. Kažu da je u pitanju njihova egzistencija, kao i njihovih porodica.

Nedavno su dobili platu tek za juni, a tvrde nam da nerijetko čuju kako su za trenutnu situaciju oni odgovorni. Devizne plate isplaćuju im za januar 2020, što je, prema njihovim riječima, destimulirajuće. Iz Sindikata naglašavaju da većina radnika jedva preživljava, što je krajnje poražavajuće za dostojan život čovjeka. Ne žele praviti bune niti šutjeti na ovakvu situaciju, jer će, ističu, doći u mat-poziciju. Paralelno sa svim ovim dešavanjima, u toku su pregovori na nivou granskog kolektivnog ugovora i SSS-a, koji idu u pravcu povećanja satnice između 3 i 3,5, gdje naglašavaju da se u Energoinvestu dugi niz godina obračunava satnica od 2,12 na osnovu sporazuma dvije strane.

​BORBA ZA FAKTURU
Direktorica preduzeća Bisera Hadžialjević, u zapisniku sa sastanka održanog 24. 12. 2020, a koji je dostavljen redakciji Oslobođenja, navodi da su razlozi problema poznati.

– Nismo ostvarili planiranu realizaciju, niti naplatili sredstva kako bismo izmirili plate i ostale obaveze. S obzirom na to da nije ostvaren prihod, isplate plata se rade iz kredita ili pozajmica, što je neodrživo. Direktori organizacionih jedinica u trenutnim uslovima odgovaraju postavljenim zadacima. Većina investitora nastoji koristiti pandemiju kao izgovor za neplaćanje svojih obaveza. Samo po ugovorima u Tanzaniji čekamo naplate veće od pet miliona dolara, a u prošloj godini je uplaćeno samo 75.000 dolara. Po projektima u toj zemlji trenutno imamo opremu spremnu za isporuku vrijednu 25 miliona dolara, ali s obzirom na njihova kašnjenja u plaćanju, isporuka ove opreme je uvjetovana plaćanjem ranije već dostavljene opreme, kaže direktorica Hadžialjević i navodi da su mjesečni režijski troškovi poslovanja preduzeća oko 900.000 KM i da je taj novac teško obezbijediti, jer projekti stagniraju.

U zapisniku, također, stoji da nekog sigurnog plana izlaska iz krize nema, jer je sve, kako kaže, uslovljeno naplatom potraživanja po realizaciji projekata.

Nismo uspjeli isposlovati pomoć od države, jer nas tretiraju kao javno preduzeće. Banke nisu odgovarale na naše zahtjeve, kaže direktorica Hadžialjević.

Na naše uporno insistiranje na tome da sve ove navode iz zapisnika potvrdi ili demantuje, direktorica Hadžialjević je u pisanoj verziji istakla da je Energoinvest dioničarsko društvo te da uprava dostavlja poslovne informacije i izvještaje organima društva kako je to zakonom predviđeno, te su u tom pogledu obavezni slijediti poslovnu politiku i norme društva.

Vjerujem da znate da Energoinvest d. d. Sarajevo nije javno preduzeće, niti preduzeće koje se finansira iz budžeta, već preduzeće iz realnog sektora. Svi projekti koje realizujemo isključivo su dobijeni u oštroj međunarodnoj konkurenciji najvećih firmi u oblasti energetike i na tenderima čiji su investitori državne kompanije, a koji su finansirani od svjetskih finansijskih institucija. Kao i mnoge kompanije, tako i naša posluje uz dodatne probleme i napore, pogotovo izazvane pandemijom, te se bori za svaki projekat i fakturu. U takvoj situaciji je neizbježno da postoji cijeli kompleks poslovnih problema u koje spadaju i obaveze prema uposlenicima, pa bi bilo pogrešno i nemoguće tu problematiku posmatrati izolovano. Stoga očekujem da razumijete da u ovom trenutku nemamo potrebu za javnim obraćanjem, koje nam samo može otežati ionako kompleksnu poslovnu situaciju na način da se fokusiraju samo određeni parcijalni problemi poslovanja, stoji u mailu direktorice Hadžialjević.

Edib Nišić, uposlenik koji se obratio Oslobođenju, ogorčen je situacijom i poslovanjem u firmi, posebno zbog kašnjenja plata, neisplaćenih toplih obroka, regresa, blokiranjem računa, upošljavanjem penzionera…

TUŽBE RADNIKA
– Na vanjskim gradilištima godinama naši geometri rade na iskoličavanju objekata na terenu, no nikada nijednu marku nismo fakturisali našim podizvođačima i sve nas je to nepotrebno koštalo oko 100.000 eura za pet godina. Podstanar sam, u teškoj situaciji, pred penzijom, kaže Nišić, koji je kao i mnogi radnici prošle godine dobio junsku platu, topli obrok u maju, a regres nije više od pet godina.

– Prije pet-šest godina u Iraku su rađene neke trafostanice i, kako smo dobili informaciju, ostali su nam dužni oko 10,5 miliona eura, ali već dvije godine niko ne spominje taj dug. Također, nije naplaćen ni rad geometara u Alžiru, a to je za pet godina blizu 100 hiljada eura. Za izradu građevinskih projekata za Tanzaniju angažovana su bila dva vanjska saradnika za oko 47.000 KM. Jedan od saradnika je bio zet mog kolege kojem je plaćeno 30.000 KM, a tad naši radnici nisu bili angažovani. Ništa ne znamo ni šta je s 25 naših pumpi u Hrvatskoj, kaže Nišić.

Nismo uspjeli isposlovati pomoć od države, jer nas tretiraju kao javno preduzeće. Banke nisu odgovarale na naše zahtjeve, kaže direktorica Hadžialjević

Navodi da su i neki uposlenici, geometri, tužili firmu i dobili je na sudu. Nakon isplata su napustili firmu. On je također početkom mjeseca podnio tužbu.

– U decembru sam poslao dopis, uz molbu da u martu idem u penziju i da mi se isplate moja potraživanja. Međutim, direktorica me je glatko odbila, jer nema novaca. Morao sam podići kredit da bih platio kiriju, kaže Nišić, kojem firma duguje oko 9.000 KM.
Direktor Poreske uprave FBiH Šerif Isović za Oslobođenje kaže da Energoinvest u prisilnoj naplati nema duga.

Izvor: Oslobođenje.ba