Edin Ibrahimpašić, direktor “Bihaćke pivovare” uspješan je biznismen i poduzetnik. O svom poslovnom razvoju i uspjehu rado govori i na taj način pokušava one mlađe usmjeriti u pravom poduzetničkom smijeru.

Već u mladosti kroz svoje rano školovanje usmjeravao se ka poslu kojim se i danas bavi. Nakon već utemeljenog znanja u srednjoj školi Gimnaziji  “Moša Pijade“ sa usmjerenjem kemijskog analitičara stvorila se ljubav i afinitet prema prirodnim naukama te je slijedom toga, ali i nekih drugih okolnosti koje je uvidio kao izazov i šansu za budućnost, upisao i diplomirao Biokemijsko inženjerstvo na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Katedri za biotehnologiju i industrijsku mikrobiologiju sa temom “Mikrobiološka stabilizacija piva” te stekao zvanje Magistar inženjer bioprocesnog inženjerstva.

Stečena diploma i znanje omogućila su mu zaposlenje u Bihaćkoj pivovari d.d. gdje je kao pripravnik a poslije i kao tehnolog radio na mnogim poslovima od poslužioca strojeva do organizatora proizvodnje i tehnologa, a danas obnaša funkciju generalnog direktora.

Tijekom godina iskustva u kojima je usvajao i sticao nova znanja u proizvodnji, uvidio je da mu u vođenju menadžerski poslova nedostaju određene vještine, te se odlučio upisati postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu te stekao zvanje Magistar menadžmenta.

ZNANJA I VJEŠTINE MOGU BITI PRESUDNI ZA USPJEH

Nakon odluke da se upusti u poduzetničke vode i kupovinu preduzeća zatim kroz odobreni program privatizacije, svi zaposleni u preduzeću uspjeli su kupiti većinski paket dionica dok su ostatak dionica kupili uglavnom PIFovi i druga fizička lica.

Nakon toga znali su za što i za koga rade, te su se pokrenule intenzivne investicije u opremu ali i u ljudske resurse koje nisu stale do danas jer je to jedini mogući recept za uspjeh.

Svaki poduzetnik u našoj zemlji svakodnevno se susreće sa nebrigom institucija vlasti svih nivoa za domaću proizvodnju, to je jedan od problema koji Ibrahimpašić izdvaja kao problem poduzetništva.

“Nekad se čini čak da naše vlasti više pogoduju uvoznicima nego svojim vlastitim proizvođačima, a dok takva situacija ne postoji u zemljama regiona koje imaju ogroman suficit trgovinske razmjene sa BiH, vec naprotiv raznim necarinskim barijerama otežavaju uvoz u svoju zemlju.”

Drugi je vrlo loša poduzetnička klima koju treba da stvaraju vlasti u BiH a koja uopće ne postoji, te selektivna i nedosljedna primjena legislative na privredne subjekte u BiH i FBiH.

Da sam razvoj nije bio uvijek uspješan Ibrahimpašić govori o svojim svakodnevnim naporima i trudu da se jedan BiH brend uspješno prezentira, prvo u našoj zemlji a zatim i šire. Uspjeh mora biti zagarantovan i dobrom kavalitetom ali i izgledom te na tome svakodnevno rade da zadovolje tržište i potražnju. “Bihaćka pivovara” danas je uspješan BiH brend koji je to postao zahvaljujući radu i trudu cijeloga tima ove kompanije, i svakodnevno radi na novim planovima.

Znanje koje je stekao studijskim programom korporativno upravljanje, pomoglo mu je da popuni, kako on kaže „rupe“ koje su bile i veće nego što ih je sam mogao primjetiti prije samog studija. Inače jedna od  njegovih dražih poštapalica je da “znam koliko ne znam” , kaže Ibrahimpašić.

UPRAVLJANJE RESURSIMA

Ljudski resursi su jedina pokretačka tačka koja može dovesti do uspjeha u poslovanju neke kompanije, smatra on..

“Bez ulaganja u ljudske resurs, njegovo permanentno usavršavanje ali i uvođenje novih tehnologija te ovladavanje istim, ne može niti dovesti do napretka. Svakako bi smo htjeli da je to u većem obimu nego što trenutno jeste ali na žalost mjera isključivo zavisi od prihoda tj. prodaje što je uzročno-posljedična veza sa našim kupcima”, Ističe Ibrahimpašić.

Upravljanje resursima u cilju povećanja efikasnosti i konkurentnosti na tržištu,je jedna od bitnih stavki filozofije poslovanja Bihaćke pivovare, a naročito danas kada cjelokupna domaća pivarska industrija posluje u iznimno teškim vremenima zbog prekomjerenog uvoza piva iz susjednih zemalja koji se kumulira godinama i sada je na vrhuncu od nejvjerovatnih 70%, čime se malo koja država može pohvaliti.

Današnje vrijeme kao ni jedno prije nije pokazivalo toliku potrebu za proširenjem poslovanja te uz core business tj. osnovnu djelatnost pokretanja dodatnih djelatnosti, što zbog globalizacijskih procesa i stim u vezi tendencija postojanja i dominiranja određenih monopolističkih firmi u određenim djelatnostima , što zbog stvaranja pretpostavki za povećanje konkurentnosti i dodatnih prihoda. Tzv. spin-off ili spin-out  jeste upravo pojam danas vrlo raširen u praksi i predstavlja izdvajanje dijela neke djelatnosti poduzetnika koja ne čini njegovu osnovnu djelatnost i osnivanje novog poduzetnika kome će upravo ta izdvojena djelatnost biti osnovna. Novoosnovano društvo postaje članom koncerna društva-majke.

Svrha takve transakcije je da se stvaranjem inovativnog okruženja suradnici dodatno potaknu na inovacije vezane uz proizvodnju i prodaju proizvoda koji ne čini osnovnu djelatnost društva-majke.Koncern tako sprječava odljev vrsnih stručnjaka i zadržava ih u svojoj sredini čime pridonosi svom ugledu, uz istovremeno smanjenje zajedničkih troškova.

Ibrahimpašić govori kako je u poslu menadžera neophodno posjedovati veliki optimizam jer bez njega teško da se može ići dalje, citirajući poznatog znalca u oblasti menadžmenta P. Drackera „menadžeri su ljudi koji rade stvari na pravi način, a vođe (lideri) rade prave stvari“. Dodao je i to kako samo ljudi sa vlastitom vizijom u poslu imaju veliku vjerovatnoću za uspjehom u tom poslu ali koji zavisi i od njegove sposobnosti utjecanja na druge koji izvršavaju neki zadatak da ga rade na inventivan način.

 

ŽIVOTNI PLANOVI I ODLUKE

O svojim poslovnim odlukama i planovima govori sa osmjehom jer teško je danas nešto planirati, a da to bude baš onako kako želite i zamišljate.

“Najbolja poslovna odluka je ona koja još uvijek nije donesena, jer ne samo da ne bi bila najbolja, već i podstiče potrebu za iznalaženje bolje, ali cijenim da ih je i do sad bilo od kojih nijednu ne bih posebno izdvojio”, smatra naš sagovornik.

Kao svoj najbolji uspjeh izdvaja svoju djecu Ajlu i Harisa koji su njegov ponos i motiv za dalje.  Kada se pruži prilika za slobodnim vremenom kojeg je svakim danom sve manje, Ibrahimpašić se najčešće opušta i odmara boravkom i šetnjama u prirodi kao i fizičkim radom kojeg imam zahvaljujući bašti i voćnjaku koje održavam kada mu vremenske prilike to dopuste. Često se opušta i uz dobru knjigu jedna a najčešće je to stručnu literaturu i nešto po preporuci prijatelja. Jedna od  takvih je bila Steve Jobs od Walter Isaacsona ističe Ibrahimpašić. U mladosti se  aktivnije bavio sportom, što danas nije slučaj zbog manjka slobodnog vremena, ali kad se pruži prilika rado odigra partiju tenisa, ode na skijanje ili jedrenje.

//AKTA.BA