Patriotizam je osnovna osobina jednog čovjeka, međutim, patriotizam kod Bošnjaka povezan je sa nostalgijom za državom, jer sve veći broj je onih koji su emigrirali u Evropsku uniju, kako bi sebi obezbjedili bolju budućnost.

Na današnji dan, 1943. godine na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić gradu usvojena je Rezolucija ZAVNOBiH-a, u kojoj je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih, te ravnopravnost Republike BiH unutar jugoslavenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne. (izvor: wikipedia) I tako do dana današnjeg, iako nema neki veliki značaj, osim što će valjda biti neradni dan za radnike u BiH, 25. novembar se obilježava kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

U suštini, ništa tu ne bi bilo sporno da Bosna i Hercegovina nije zemlja devijacija, u kojoj je možda svaki treći stanovnik gladan i željan normalnog života, također zemlja u kojoj građani provode sate čekajući u redu ispred ambasada Slovenije, Njemačke i Austrije. Prema podacima koji su objavljeni na internetu BiH je 16. zemlja u svijetu po broju iseljenog stanovništva, što je poražavajuća činjenica i sramna pomisao da se penjemo na vrh ove ljestvice.

Pa shodno svim devijacijama koje se dešavaju u ovoj nam dragoj domovini, neka ostane rečeno: Kad majka ispraća dijete u tuđinu, kad borci i ratni invalidi mole komad hljeba, kad majke šehida gorkom suzom dozivaju bolja vremena, kad se narod plaši svoga sutra, kad zaboravljamo jučer, kad politička elita uživa u novom danu zaboravljajući stalež ispod njih, kad raspravljamo o njihovoj i našoj, kad ne znamo da li pisati ćirilicom ili latinicom, kad odemo na kahvu da pustimo mozak na pašu, kad svaki uzdah postane bezvrijedan, kad svi u jedan glas vičemo, kad dođu bolja vremena, kad nam postane svejedno i kad ovaj komad rodne grude volimo iz tuđine.

I pomalo me hvata neka vrsta sramote, kad shvatim da dočekasmo još jedan Dan državnosti, a prije nekoliko dana uhapsiše borca jer je usjekao tri metra drva kako bi prehranio svoju porodicu. Odveli su ga iza rešetaka, a porodicu ostavili na milost humanih ljudi. Sramota me zaostalosti od prije neki dan, kad je internet bio preplavljen fotografijama djece vezane za radijatore i krevete.

Ali, nije Bosna politička stranka ili političar. Bosna je nešto mnogo više! Gruda natopljena krvlju šehida i popločana bijelim nišanima. Bosna je sve ono što nas pritišće u prsima kada smo kilometrima daleko, i nešto razmišljam, kako su se granice Bosne proširile od Australije do Amerike. I nismo ništa izgubili, samo smo Bosnu raširili.

Draga domovino, sretan ti 25. novembar, Dan državnosti. Jedna si jedina!

Autor: Elvedin Hasanagić