Elvedin Hasanagić: Ja sanjam u crno-bijeloj tehnici

biscani.net

Kraj je novembra, pa mogu komotno kazati hladna decembarska noć, a ja evo u 23 sahata – skoro pa u ponoć, dolazim kući, dočekuje me mrkla tama, jedino što me raduje jeste topla soba i misao da bih uskoro trebao zaspati, ukoliko me ne okupiraju neke druge, manje bitne stvari.

Danas sam naučio da je život stvarno teška borba, slušajući priču jednog poznanika, kojeg sam danas slučajno sreo u motelu – lažem, okolnosti su bile slučajne, pa smo se dogovorli da se nađemo, popričamo…

Počinjem razmišljati o tome da mi se u posljednje vrijeme život sveo na isto, ustajanje, ispijanje kahve, ležanje, čitanje, gledanje filmva, pisanje, pa onda dok pišem padne mi na um da ustvari Bog zna kad ću objaviti bilo šta što sam do sad napisao (doduše imam napisanu samo jednu knjigu i nekoliko svojih istraživačkih radova), jer danas malo ko želi i da čita, međutim, pišem da bih živio.

I taman dok razmišljam o tome kako mi se život sveo na jednu tačku pokušavam da se uvjerim da je ustvari to sloboda koju ne znam cijeniti i da ću uskoro u kavez, iz kojeg se neću moći izaći i da ći plakati za danima koji su iza mene, jer ih neću moći vratiti, a takav jedan dan će mi biti prijeko potreban.

Šteta je što prave vrijednosti otkrijemo prekasno.

***

Prvi put smo se vidjeli u Parku (namjerno napisano velikim slovom, jer je to za mene bilo posebno mjesto) jednog hladnog oktobra , ako se ne varam – a tad je oktobar znao da je oktobar, a ne da je mart (ako me razumijete), a meni toplo u tvome zagrljaju.

Tad sam od uzbuđenja zaboravio da ti kažem da te volim kad sam morao na autobus, pa si me zezala zbog toga, a ja sam htio vratiti vrijeme da ispravim malu greškicu, jer svako izostavljeno „volim te“ jednog dana će peći poput žeravice negdje unutra – problem je, koliko god kasnije govorili nekome da ga volim te, opet će to jedno faliti.

  • Hoćeš li me zauvijek voljeti?
  • Pa naravno da hoću (kao da stotine puta to nisam ponovio)!
  • Stvarno?!
  • Pa zar izgledam kao da se šalim?
  • Znači nećeš nikada otići?
  • Neću.

Tada sam vjerovao da lažem i tebe i sebe, međutim desilo se upravo suprotno. Shvatio sam, da je bit sve želje, nade, maštanja svesti u jedne oči, jedan osmijeh i jednu osobu i čvrsto držati uz sebe, jer u svijetu, kakav je ovaj danas, ljudi se lahko izgube, a izgubiti nekoga znači izgubiti i dio sna.

Dok razmišljam o svemu, pokušavam razmrsiti niti raznih misli, puštam sebi neke dobre hitove iz ex yu rock kolekcije, a san me polahko hvata.

Kada slušam ove hitove, kao da sanjam crno-bijele snove.

P.S

Crno-bjeli snovi su kao i crno-bijele fotografije. Bude nostalgiju, sjećanje na se ono što se ne može vratiti, na lijepa vremena, na uspomene, što ne znači da dijelovi tih uspomena ne žive i dan danas sa nama, samo eto, čovjek se voli prisjećati sreće iz prošlosti.

Elvedin Hasanagić, Zamršeni mehanizam misli



0

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...