HAJDUK je u posljednjim trenucima ovog prijelaznog roka doveo Ivana Bulosa. Peruanski napadač hrvatskih korijena imao je dosta problema s ozljedama, ali se nada i vjeruje da će s Hajdukom sve ponovno krenuti u pravom smjeru.

Potpisao je jednogodišnji ugovor s mogućnosti produljenja, a o svojim korijenima, dosadašnjoj karijeri te planovima za budućnost nam je otkrio nešto više u današnjem razgovoru.

Možeš li nam za početak objasniti svoje korijene, jer znamo da ti je baka Hrvatica? Je li ti prezime Buloš, Bulos ili?

Bulos je peruansko prezime. Moja baka je iz Rijeke, otišla je u Peru zbog rata i tamo se udala za mog djeda Peruanca, a njegovo je prezime Bulos. Moj otac je Bulos Welikopolski, a baka je Radoš. Tatjana Welikopolski Radoš.

Jesi li odrastao uz nju?

Da, živjeli smo blizu. Čuo sam dosta o Hrvatskoj, ona priča hrvatski s braćom koja su tamo. Ja sam samo slušao, ali ništa ne razumijem. Znam samo nekoliko riječi, ali imam tetovažu na hrvatskom. Piše: “Ja sam gospodar moje sudbine, ja sam kapetan svoje duše.”

Zašto si napravio tetovažu na hrvatskom?

Riječi su od Nelsona Mandele, to sam vidio u filmu Invictus. Svidjela mi se ta rečenica, odlučio sam je prevesti na hrvatski i tetovirati, najviše zbog bake.

Što ona kaže na to da si sad u Hrvatskoj?

Ne može vjerovati. Nismo joj ništa govorili dok sve nije bilo završeno oko transfera, ali kad je saznala, bila je oduševljena.

Koliko ima godina, hoćemo li je vidjeti ovdje?

Ima 82 godine, a mi želimo da ona dođe. Otkad je otišla, bila je ovdje samo jednom, i to prije 30-ak godina. Za nju je to možda težak put, 20-ak sati aviona nije tako jednostavno za nekoga u njenim godinama, moramo biti sigurni da je u stanju doći.

Sada slijedi utakmica baš protiv Rijeke, hoćeš li igrati?

Treniram normalno, osjećam se dobro, a i registriran sam tako da mogu nastupiti. Sve ovisi o odluci trenera, ali zasad još ne znam hoću li biti u kadru.

Možeš li nam reći nešto više o svojoj dosadašnjoj karijeri? Imao si neke teže ozljede, je li to iza tebe?

To su sve bile “najobičnije” ozljede. Ozljeda prednjih križnih ligamenata danas je nešto normalno. Ona je došla u krivo vrijeme, uoči Svjetskog prvenstva. Igrali smo protiv Argentine, ozlijedio sam se na treningu zbog neke gluposti, ali događa se. Prije prvenstva je Guerrero bio suspendiran, nismo znali hoće li smjeti igrati. Izbornik mi je rekao da ostanem u Peruu umjesto da odem natrag u Boavistu na rehabilitaciju i da se potpuno fokusiram na Svjetsko prvenstvo. Požurili smo s tim oporavkom, ali osjećao sam bol u koljenu i morali smo usporiti. Da sam forsirao s time da se spremim za Svjetsko prvenstvo, ne bi bilo dobro za moju karijeru.

Što je s ozljedom kralježnice?

To sam zaradio u utakmici u Belgiji, protivnički igrač me pogodio koljenom. Bio sam mjesec i pol dana izvan terena, ali prošlo je u redu, nije bilo nikakve operacije ili nečeg ozbiljnijeg.

Koliko bi se te ozljede mogle ponavljati? Hoćeš li biti spreman igrati više utakmica u nizu ili ćeš zbog njih morati paziti s minutažom?

Te su ozljede uobičajene, nakon oporavka se igra bez problema. Kao s autom, poprave te i voziš dalje. Moja je želja da igram što više, tako ću imati i priliku zabiti više golova. Ja sam spreman igrati u svakoj utakmici.

Sinoć je Peru slavio protiv Brazila…

Nisam gledao utakmicu jer se igrala u 5 ujutro, tek jutros kad sam se probudio sam vidio rezultat. Igrali smo prije mjesec dana s njima u finalu Copa Americe, tako da je dobar osjećaj sada pobijediti. I to Brazil s Neymarom. Ali ipak, ovo je prijateljska utakmica pa je sve puno drugačije.

Nadaš li se još uvijek povratku u reprezentaciju?

Da, čujem se s izbornikom i kondicijskim trenerom. Kad sam došao ovdje, bilo im je drago što sam prešao u veliki klub. Žele da što više igram i da se što prije vratim u reprezentaciju.

S kim si ostvario prvi kontakt, sa sportskim direktorom Hajduka, predsjednikom ili preko svog agenta?

Razgovarao sam samo sa svojim agentom. On se pobrinuo za sve, a sa sportskim direktorom sam popričao tek kad sam stigao.

Što je bilo s Boavistom, potpisao si za njih, ali…

Već sam prije bio tamo kada sam došao na posudbu iz čileanskog O'Higginsa. Igrao sam normalno u Boavisti, probio se do reprezentacije, ali se dogodila ozljeda koljena. Nakon toga sam pola sezone bio u Peruu da se ponovno vratim u formu. Tek sam ovog ljeta napravio pravi transfer s Boavistom.

Uobičajeno je da se novinari iz drugih zemalja interesiraju za svoje igrače u tuđim klubovima, pogotovo ako se radi o nekom boljem igraču. Inače kontaktiraju jedan ili dvojica, ali za tebe se raspitivalo desetak peruanskih novinara. Jesi li baš ti toliko popularan ili tako prate sve igrače?

Igrao sam u reprezentaciji, 30-35 igrača koji su tu su znatno više praćeni. U Peruu je reprezentacija najbitnija i sve se vrti oko nje. Kad sam prešao u Hajduk, htjeli su sve znati, svugdje su, nema lagano s njima.

Jesu li te gnjavili, zvali, fotografirali?

Sve je bilo normalno. Inače nemaju previše respekta za igrače, ali sve je bilo korektno. To je njihov posao i mi igrači to poštujemo. Ako ne radi ništa loše, nemam s time nikakav problem. Svakako nismo toliko u Peruu, samo nekoliko puta godišnje.

Znaš li nešto o Hajduku već otprije?

Gledali smo Svjetsko prvenstvo, pratili Hrvatsku pa smo preko toga znali za ime kluba. Ovo mi je prvi put u Hrvatskoj, nikad nisam bio ovdje, ali znam da je Hajduk veliki klub i nadao sam se uspješnom zaključku pregovora.

Jesi li kasnije nešto dodatno saznao preko interneta, YouTubea, jesi li možda vidio neke utakmice?

Sve je bilo brzo, nisam znao ništa, agent mi je sve rekao tek kad je praktički bilo gotovo. Nisam imao previše vremena, ali vidio sam neke prošle utakmice, upoznao sam igrače, grad…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Utakmicu s Dinamom možda?

Da, bilo je sjajno. Može se usporediti s utakmicama u Južnoj Americi. Kada je derbi, grad je paraliziran i to je jedina bitna stvar. Osjetio sam već to u Čileu i Peruu, takve su utakmice pojam za svakog igrača, svi bi htjeli tu igrati. 

Gdje si bio za vrijeme utakmice?

Bio sam na zapadnoj tribini. Došao sam u Split tek nešto prije utakmice

Prije nego što si otišao u O'Higgins postojale su priče o dolasku u Lokomotivu…

Ne znam ništa o tome, moj agent mi nije ništa rekao. Postojale su neke opcije u Europi, ali sam na kraju išao u Čile.

Jesi li pričao s kim od navijača na stadionu za vrijeme utakmice?

Ljudi su bili toliko fokusirani na utakmicu. Došao sam s djevojkom i agentom, dojmovi su odlični.

Koje su tvoje najveće kvalitete? Neki peruanski novinari kažu da si kralj šesnaesterca.

Gledajte, to je moj posao. 

Koliko si generalno spreman?

Prošao sam pripreme s Boavistom. Ovdje sam stigao u subotu na utakmicu, ali su igrači dobili slobodno do utorka pa sam tada odradio prvi trening. Izgubio sam četiri ili pet dana treninga sveukupno za vrijeme dovršetka transfera i tog odmora, skoro ništa.

Koju bi sezonu izdvojio kao najbolju do sada?

U Peruu sam bio prvi strijelac prvenstva, nije bilo loše ni u Čileu, razdoblje kad sam bio u reprezentaciji je isto bilo dobro. Do ozljede je bilo puno bolje. Ipak, napadač postaje bolji s godinama. To je pozicija koja zahtijeva inteligenciju. Kad sam bio mlađi, trčao sam puno, htio biti svugdje, ali to ne ide tek tako. Kad si daleko od gola, ne možeš zabiti, a posao napadača je da zabija golove. Skupio sam dosta iskustva posljednjih godina, to je ono što te čini boljim.

Što misliš o suigračima, koliko si ih upoznao?

Trenirali smo, pomalo se upoznajemo, neki su u reprezentaciji pa još ne znam sve. Kroz koji dan će biti tu, polako ćemo se svi naviknuti.

Imaš li neki svoj cilj, broj golova koje želiš zabiti?

Nikad ne govorim o brojkama jer mislim da to nije baš pametno. Znam koja je moja odgovornost i uloga te zašto su me doveli. 

Da nam se bolje opišeš, bi li mogao svoj stil igre usporediti s nekim igračem na elitnoj razini?

Ne želim to sada određivati, mislim da je dovoljno da kažem da sam devetka. Eto, neka bude peruanska devetka. Šesnaesterac je tamo gdje trebam biti i gdje se osjećam dobro.

Jesi li sličniji Guerreru ili Pizzaru?

Oni su dosta slični. I ja sam Guerrero, ali Jose Paolo mi nije nikakav rod. Guerrero je kod nas često prezime.

Kako je igrati utakmice na velikoj nadmorskoj visini?

Ima dosta klubova na velikoj visini. Mi Peruanci smo na to navikli, ali opet nije svejedno. Ja sam iz Lime koja je blizu mora, u planinama bude teško. Kreneš li jako, mrtav si za ostatak utakmice. Treba biti strpljiv, u drugom poluvremenu bude nešto lakše jer se polako prilagodiš. Samo treba biti oprezan, ne možeš doći i samo napadati jer tek si onda propao. 

Kada te možemo očekivati na terenu?

Kad trener odluči. Ja bih htio igrati, nadam se da će biti što prije.

S kim si se od igrača najbolje našao u ovo malo vremena?

Dobro se slažem s Jairom, pričamo na nekoj kombinaciji portugalskog i španjolskog. S drugima, naravno, na engleskom, ali svi su momci sjajni. Trude se prevesti mi stvari koje ne razumijem, ekipa je stvarno dobra.

Možeš li igrati i kao krilo?

Moja igra nije za krilo, preferiram igrati devetku.

Koji ti je omiljeni broj?

Devetka, naravno. Ovdje je bila zauzeta, ali sam uzeo sedmicu koja mi je isto draga.

Tko su ti najveći uzori, u životu i u sportu?

Najveći uzor mi je otac, isto se zove Ivan. U sportu je to Kobe Bryant, zbog njegovog mentaliteta da bude što bolji bez obzira na sve. 

 

Izvor: / index.hr