Haris Jašić je rođen u Dalasu (SAD) i prvi put dolazi u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Bihać, gdje su mu roditelji kupili kuću. Nakon što smo saznali da je ovaj nogometni biser u gradu na Uni, čiji korijeni vode iz Todorova, potražili smo ga i čekali neki sat vremena, dok je završio jutarnji futing. Nakon kratkog osvježenja otpočeo je svoju priču.

Piše: Ešref Hadžić

– “Trenirao sam redovno i došao do majstorskog pojasa u tekvandou, ali u duši mi je bila nogometna lopta. Kada sam zamolio oca da me upiše u neku od mnogobrojnih škola u i oko Dalasa, nije se dvoumio, jer je shvatio da je nogomet moja život i moja budućnost. Trenirao sam više, bolje i upornije od drugih. Vjerujte da se to isplatilo. Nakon proglašenja da sam najbolji vezni igrač države Teksas, najbrži su bili ljudi iz Akdemije Seltika iz Glazgova, koji u Dalasu imaju najbolju opremljenu akademiju i s njima smo otac i ja potpisali ugovor.

Na naše pitanje šta planira za vrijeme boravka u Bihaću, odgovorio je:

– “Otac je preko svojih prijatelja došao do gospodina Ervina Smailagića, koga ovdje zovu Evi. Već sam otpočeo rad s njim i on me oduševio. Znam sve o njemu, kakav je bio nogometaš i gdje je sve nastupao, pa i to da je bio kapiten Nogometne reprezentacije BiH U-21, klubove za koje je nastupao, ko ga je sve trenirao, tako da sam svjestan da narednih dva mjeseca moram iskoristiti maksimalno, da što spremniji dočekam povratak u SAD.”

Pitali smo ga za daljnje planove i želje, kratko nam je odgovorio:

– “Moram ispoštovati ugovor sa “Seltikom”, završiti koledž i želim se okušati u evropskom nogometu. Moram također ostvariti i svoj san, a to je zaigrati za neku od selekcija moje djedovine Bosne i Hercegovine. Ipak me trenira Evi Smailagić, a to je već nešto.”

Evi Smailagić nam je kratko prokomentarisao riječi mladog Jašića:

– “Haris je nesumnjivo veliki talent, voli da trenira, dobro govori naš jezik, tako da nemamo problema oko komunikacije. Njegove želje, vjerujte, nisu bez osnova.”