Practitioner Al Sheikh Mohamed El-Sayed removes a cup from a patient as congealed blood is seen on the patient's back during a blood cupping session, or Hijama cupping therapy, inside a treatment room at a medical center in Shubra El-Kheima on the outskirts of Cairo, Egypt, August 13, 2016. Hijama or cupping therapy, an ancient treatment that uses glass cups and suction to help circulate blood and relieve muscle tension, was put into the spotlight during the Olympics after prominent athletes like U.S swimmer Michael Phelps hit the pool in Rio with circular red marks on his back. Picture taken August 13, 2016. REUTERS/Amr Abdallah Dalsh - S1AETYTUXOAA

Ako u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji ili Makedoniji želite uraditi hidžamu – po jednima alternativnu, po drugima savremenu medicinsku metodu zasnovanu na tradiciji Poslanika a.s., po trećima neinvanzivnu metodu koju su pri liječenju koristili stari Grci, Malajci, Perzijanci, Arapi i Kinezi – izlažete se šarolikoj lepezi hidžama praktičara – kozmetičarki, fizioterapeuta, takozvanih profesionalnih i certificiranih “hadžama”, hodža i karizmatičnih šejhova, medicinskih tehničara, pa do ljekara.

Kod svih njih, bilo preko video-uradaka na društvenim mrežama, seminara ili na druge načine javnog obavještavanja, dobit ćete informaciju i uvjeravanje da hidžamu obavljaju pouzdano i profesionalno. Što i ne mora biti neistinito. No, činjenica da hidžama kao metoda nije priznata u zakonima o zdravstvenoj zaštiti, iako spada u domen alternativne medicine, kao neke druge priznate alternativne metode, poput ajurvede, akupunkture, tradicionalne kineske medicine ili aromaterapije, ostavlja prostor za, blago rečeno, podvojena razmišljanja o “ekspertskoj” snazi brojnih “new age” hadžama.

Je li hidžama ‘u sistemu’?

“Rado bih sjeo s Vama da razgovaramo na temu koja je, najblaže rečeno, zamršena, ako ne i kontraverzna, barem na našim prostorima”, poručio nam je jedan sarajevski hadžam. Kad smo mu rekli da nas više interesira pravni okvir u kojem se obavlja hidžama u zemljama okruženja, odnosno registriranje ove djelatnosti i “papirologiju”, ljubazno se pozvao na privatne obaveze, bolest u porodici i neodložno putovanje.

I drugi hadžam iz krajiškog gradića, kako je sebe predstavio, sa 15 godišnjim iskustvom u hidžami, “vrlo rado” bi popričao o ovoj metodi, kako bi se stvorila prava slika u javnom mnijenju, a što se tiče papirologije, poručio nam je, zamjenjujući teze, “sve to možete dobiti u općini”. Kao da je novinar krenuo da registrira ovu djelatnost…

Hidžama se izvodi, sudeći po objavama na društvenim mrežama, u Bihaću, Živinicama, Sanskom Mostu, Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Visokom, Bosanskoj Krupi, Lukavcu, Vitezu, Zenici… Kroz ruke ovih, relativno poluanonimnih, ljudi prođe velika masa pacijenata, na stotine, možda hiljade, a koliko bi godišnji promet mogao biti može se nagađati, jer ova djelatnost nije “u sistemu”. Okej, neko će reći kako se ne zna ni koliko se novca godišnje prometne kroz ordinacije privatnih liječnika, a kamoli hadžama, ali kako god, za ovu rastuću profesiju/zanat nema propisa koji je reguliraju.

U Ministarstvu zdravstva entiteta Federacija Bosne i Hercegovine kažu da metode i postupke alternativne medicine mogu obavljati isključivo zdravstveni djelatnici koji imaju dozvolu za obavljanje metoda i postupaka alternativne medicine, koju izdaje nadležno kantonalno ministarstvo zdravstva. No, iz ovog federalnog resora, također, potvrđuju da hidžama nije priznata kao alternativna metoda. Neke druge jesu.

‘Državna licenca broj 4’

U Pravilniku o bližim uvjetima, načinu, postupku obavljanja metoda i postupaka alternativne medicine u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi, iz 2013. godine, koji je donio tadašnji ministar zdravstva Rusmir Mesihović. priznate su sljedeće metode dijagnostike i liječenja alternativne medicine: ajurveda, akupunktura i srodne tehnike, tradicionalna kineska medicina, osteopatija, homeopatija, fitoterapija, kvantna medicina i srodne tehnike, hiropraksa i primijenjena kineziologija, makrobiotika. Osim njih, kao metode rehabilitacije alternativne medicine priznaju se i apiterapija, aroma-terapija, vježbe tradicionalne kineske medicine…

“Do sada ovom ministarstvu niti od mjerodavnih komora iz područja zdravstva, a niti od zdravstvenih djelatnika nisu dostavljene inicijative za dopunu navedenog Pravilnika, u smislu reguliranja hidžame kao alternativnog oblika medicine koji bi se obavljao od strane zdravstvenih djelatnika u zdravstvenim ustanovama i privatnim praksama. Naravno, inicijativa bi morala biti popraćena dokazima da se radi o provjerenom, stručno nesporenom, komplementarnom i alternativnom metodom koja blagotvorno utječe ili koja bi mogla blagotvorno utjecati na čovjekovo zdravlje ili njegovo zdravstveno stanje i koja je u skladu s važećom medicinskom doktrinom nije obuhvaćena zdravstvenim uslugama”, odgovoreno nam je iz ovog ministarstva.

Neurohirurg Merim Omerhodžić vjerovatno je prvi certificirani hadžam u Bosni i Hercegovini, sa dvogodisnjom edukacijom iz hidžame na Saudijskom poluotoku i s kolokviranim znanjem i certifikatom. Ustanova u Saudijskoj Arabiji u kojojm je Omerhodžić obavio edukaciju iz hidžame jedan je od prvih certificiranih centara, a njegov mentor ima “državnu licencu broj 4”.

Ko smije ‘pustiti krv’?

“U Saudijskoj Arabiji se hidžama radila na primitivan način, a 2007. godine biva potpuno zabranjena, sem ako se naučno ne dokaže njena efikasnost. U ovoj zemlji danas postoji službena pozicija pomoćnika ministra zdravstva za tradicionalne medicinu. Ovo ministarstvo odobrava certificiranje doktora medicine, koji polažu ispite, a imali su višegodisnje iskustvo u liječenju hidžamom. Ono izdaje i odobrenja za rad medicinskih centara za hidžamu”, objašnjava on.

Omerhodžić je pročitao sve što se o hidžami zna u tradiciji Muhameda a.s., što su napisali o njoj El Dzevzije u Poslanikovoj medicini, Ibn Sina i savremeni ljekari u svojim istrazivanjima i praksi. Kao ljekar, Omerhodžić duže od 30 godina prakticira kinesku tradicionalnu medicinu, koju postojeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti Federacije Bosne i Hercegovine priznaje kao alternativnu metodu liječenja, i ističe kako u kineskoj tradicionalnoj metodi postoji više načina kupiranja (puštanja krvi), a dva od njih imaju sličnosti s hidžamom.

Kako ističe, s obzirom da se i konvencionalna i alternativna medicina oslanjaju na provjerenu medicinsku teoriju i praksu, u zadnje vrijeme se sve efikasne medicinske procedure svrstavaju i označavaju pojmom “integrativna medicina”. Na dva prestižna američka univerziteta postoje doktoralni studiji integrativne medicine. Ovaj doktoralni studij, po riječima Omerhodžića, rezerviran je za specijaliste različitih oblasti medicine, koji se dodatno usavršavaju u nekoliko najvećih tradicionalnih medicinskih sistema.

“U našoj zemlji [Bosni i Hercegovini] je prije nekoliko godina osnovano Udruženje za integrativnu medicinu Bosne i Hercegovine. Osnovali su ga i njime rukovode eminentni profesori medicinskih fakulteta iz Bosne i Herceglovine, koji imaju izobrazbu još i u nekom od tradicionalnih načina liječenja”, kaže sugovornik.

Najvažnije pitanje bez odgovora

Naglašava kako licence ili certifikate za obavljanje hidžame u Bosni i Hercegovini može davati isključivo pomenuto Udruženje za komplementarnu medicinu, kao što je slučaj i u zapadnevropskim zemljama, gdje postoje slična udruženja na nivou države, ili odjeli za tradicionalnu medicinu pri ministarstvima zdravstva nekih zemalja. Omerhodžić smatra da, prema postojećem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti Fedderacije Bosne i Hercegovine i pomenutom Pravilniku koji priznaje alternativne metode liječenja poput kineske tradicionalne metode hidžamu bi mogla izvoditi licencirana osoba kao alternativnu metodu, akupunkturu, kinesku tradicionalnu medicinu…

I službenici federalnog Ministarstva zdravstva ističu da “metode i postupke alternativne medicine mogu obavljati isključivo zdravstveni djelatnici koji imaju dozvolu za obavljanje metoda i postupaka alternativne medicine, koju izdaje nadležno kantonalno ministarstvo zdravstva“. Kontrola i nadzor nad obavljanjem ove djelatnosti također je kod kantonalnih ministarstava zdravstva. Međutim, u praksi, čini se, nije tako. U tom smislu ostaje neodgovoreno pitanje koje će možda zasluživati precizan odgovor u interesu sveukupne javnosti: Ko je uzeo sebi za pravo da ohrabruje laike da prakticiraju nesumnjivo medicinsku metodu na koju zdravstveni sistem još uvijek “gleda poprijeko”?

Hrvatska i Srbija

U Hrvatskoj hidžama (ventuza) nije definirana kao samostalna djelatnost u zdravstvu, niti kao postupak koji se provodi u sklopu drugih javnozdravstvenih djelatnosti.

‘Vezano za primjenu drugih takozvanih alternativnih postupaka liječenja, u cilju zaštite građana-korisnika od nepravilnih i nestručnih postupanja, odnosno neželjenih posljedica, a sekundarno i omogućavanje legaliteta dodatnih i u svijetu upotrebljavanih alternativnih metoda liječenja, Ministarstvo zdravstva podržava stav struke da je potrebno ustanovljenje zakonske regulative područja komplementarne medicine”, odgovoreno je na upit iz Ministarstva zdravstva Hrvatske.

Kada je riječ o reguliranju takozvanih iscjeliteljskih postupaka i ostalih alternativnih usluga, u ovom ministarstvu su mišljenja da oni nisu, niti se mogu smatrati postupcima liječenja, kao ni nadopuna službeno prihvaćenoj medicini, te ne mogu biti regulirani propisima iz područja zdravstva.

Kako god bilo, u ovoj državi rade studiji ili kozmetički saloni u kojima se prakticira hidžama (Dubrovnik, Sisak).

U Zagrebu djeluje Adrianus Therapy centar, u kojem hidžamu izvode Jadranka Combaj, koja posjeduje međunarodni certifikat za izvođenje cupping terapije (hidžama), i Roko Fazinić, stručnjak za medicinsku masažu i hidžamu.

U Srbiji, u Novom Pazaru, djeluje Poliklinika ‘Grlica’, u kojoj se prakticira hidžama za muškarce i žene.

U glavnom gradu Srbije egzistira studio ‘Hidžama’, čija je vlasnica certifikat za hidžamu dobila u Sarajevu, od organizacije Sana Vita, po odobrenju Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo.

U novosadskom Ultrawell holističkom centru hidžama se dogovara na telefonski poziv.

Ova alternativna metoda izvodi se i u Prokuplju, Smederevu, Subotici, Kraljevu…

Hidžama u “naučnom ruhu”

Hidžama je savremena medicinska metoda zasnovana na tradiciji Poslanika Muhameda s.a.v.s.

Prema načinu izvođenja, spada u domen male hirurgije, prema zaključcima Prvog evropskog kongresa o hidžami.

Opisana je u Medicinskoj enciklopediji Jugoslovenskog leksikografskog zavoda i kao takva nema prepreka da se izvodi čak i u javnim medicinskim ustanovama.

Spada u domen alternativne medicine, ali je, kao ni akunpunkturu, koja je priznata alternativna metoda, ne plaćaju fondovi zdravstvenih osiguranja.

Izmjene zakona i uvrštavanje hidžame kao pojma vjerovatno mogu uslijediti na inicijativu koja bi podastrla naučnu verifikaciju brojnim studijama o efikasnosti ove metode.

Američka FDA je prije desetak godina registrirala hirudoterapiju (tretman medicinskim pihavicama/pijavicama) kao medicinsku metodu, nakon studija koje su je pokazale efikasnom.

Svjetska zdravstvena organizacija je akupunkturu (također tradicionalna metoda) prihvatila kao zvaničnu medicinsku metodu 1979. godine, nakon što su naučne studije u 11 velikih i brojnim manjim medicinskim centrima dokazale njenu efikasnost u najmanje 50 oboljenja, simptoma ili sindroma.

Na medicinskim stručnjacima i istraživačima je da hidžami “obuku naučno ruho”.