Hoćemo li Slovencima platiti 1,3 milijarde KM: Kad treba vratiti dug, RS priznaje državu

fokos.ba

BiH bi se u narednom periodu, moguće je već do kraja godine, mogla suočiti s obavezom plaćanja minimalno 1,3 milijarde KM Elektrogospodarstvu Slovenije, na osnovu arbitražnog postupka koji je pokrenut, jer Termoelektrana Ugljevik nije ispunjavala svoj dio ugovornih obaveza. Ovaj iznos bi mogao narasti i na čak tri milijarde maraka ukoliko budu obračunate i zatezne kamate.

Međunarodni centar za rješavanje investicionih sporova u Washingtonu uskoro bi trebao donijeti odluku o tužbi BiH kojom se osporava nadležnost ove međunarodne arbitražne institucije u slučaju spora kojeg je protiv BiH pokrenulo Elektrogospodarstvo Slovenije. BiH je ovaj zahtjev, kojim se osporava nadležnost Centra iz Washingtona, upućen u novembru prošle godine, a slovenska kompanija je svoj odgovor uputila prije nešto više od mjesec dana. Time su otklonjene prepreke za nastavak arbitražnog procesa.

Arbitražni postupak pokrenut je zvanično prije tri godine. Radi se o tome da je Elektrogospodarstvo Slovenije još 1981. godine učestvovalo u finansiranju izgradnje Termoelektrane Ugljevik. Prema tadašnjem sporazumu između BiH i Slovenije, odnosno između Elektrogospodarstva Slovenije i TE Ugljevik, bh. “tvornica struje” je imala obavezu da isporučuje dogovorenu količinu električne energije po povoljnijoj cijeni. Ovaj sporazum je poštovan do 1992. godine kada isporuka prestaje.

Nakon rata Slovenija je godinama pokušavala reaktivirati ovaj sporazum, odnosno natjerati TE Ugljevik i Vladu RS-a, kao većinskog vlasnika termoelektrane, da ispoštuju ugovorne obaveze. Kada su shvatili da od toga neće biti ništa, pokrenuli su arbitražni postupak pred Međunarodnim centrom u Washingtonu.

Vlada RS-a, kao i u slučaju ratnog duga za gas, uporno odbija da preuzme svoje obaveze, tvdreći da, čak i u slučaju da Elektrogospodarstvo dobije spor, sav dug treba da padne na teret instiutucija, odnsono budžeta BiH, s obzirom da se radi o međudržavnim odnosima nastalim prije rata.

Pri tom treba znati da pokretanjem ovog arbitražnog postupka Slovenija nije uradila ništa što svaka država koja “drži do sebe” ne bi učinila. Pokušala je zaštititi svoja prava proistekla iz, u vrijeme međurepubličkih, a danas međudržavnih sporazuma.

Za razliku od Slovenije, BiH se prilično bahato i neodgovorno odnosi prema svojoj imovini u drugim bivšim jugoslovenskim republikama. Do sada nije učinjeno gotovo ništa da bi se ta imovina vratila u vlasništvo BiH, entiteta, ili firmi koje su tu imovinu i prava i stvorili.

Kada se u našoj zemlji spominje ovo pitanje, govori se isključivo o radničkim odmaralištima na Jadranskoj obali. Međutim, ta odmarališta su tek jedan dio ukupne imovine koju su naše firme imale u bivšim republikama SFRJ.

Da se ne radi o beznačajnim iznosima ilustruje podatak da je knjigovodstvena vrijednost nepokretne imovine firmi koje su u nadležnosti Agencije za privatizaciju FBiH oko 165 miliona KM. Ako se tome doda i vrijednost imovine firmi koje su u nadležnosti kantonalnih agencija za privatizaciju, taj iznos naraste na 268 miliona KM. U ove iznose nisu unesena potraživanja firmi iz RS-a, tako da je ukupna suma na nivou cijele države zasigurno daleko veća.

I to su samo oni iznosi za koje su agencijama dostavljeni podaci o knjigovodstvanoj vrijednosti, dok za značajan broj veoma vrijednih objekata nisu dostavljene čak ni te osnovne informacije. Takva je recimo luka u Šibeniku koja je bila vlasništvo sarajevskog Šipada, a čija vrijednost se mjeri desetinama, pa možda čak i stotinama miliona maraka. U iznosu kojeg smo naveli nisu uračunata ni tri odmarališta Željeznica FBiH u Podgori i Gradcu, kao i brojne druge nekretnine, ponajprije u Srbiji i Hrvatskoj.

Međutim, za razliku od Slovenije, iz BiH niko nikada nije pokrenuo niti jedan sudski postupak da vrati ovu imovinu. Vođeni su brojni pregovori da se ovo pitanje pokuša riješiti na političkom nivou, ali nakon što bi Hrvatska i Srbija odbili zahtjeve bh. predstavnika na tome bi se stajalo.

Čak su BiH i Hrvatska u jednom trenutku bile veoma blizu potpisivanja sporazuma o regulisanju imovinsko-pravnih odnosa kojima bi se riješilo pitanje imovine preduzeća. Međutim, Vlada BiH se usprotivila ovakvom sporazumu, jer njime nije bilo obuhvaćeno stanarsko pravo. Uvjeravanja da se taj problem treba rješavati drugim sporazumom nisu dala rezultata, tako da je ovaj pokušaj propao.

Treba znati da bi se u eventualnim sudskim postupcima iznos od 268 miliona KM vjerovatno i višestruko uvećao. Iako među nekretninama koje BiH potražuje ima i onih koje su devastirane, postoji i veliki broj onih čija bi procijenjena tržišna vrijednost bila veća od knjigovodstvene. Osim toga, u sudskom postupku bi se moglo tražiti i da se u obzir uzme i prihod koji se mogao ostvariti u proteklom periodu, u objektima poput luke u Šibeniku i slično, a koji je, kao pravo, uskraćen našoj zemlji.

Ovo pitanje je obuhvaćeno i Aneksom G Sporazuma o sukcesiji, ali je BiH jedina usvojila odgovarajuće zakona kojima se osigurava provedba ovog aneksa u našoj zemlji. Nijedna druga država nasljednica nije to učinila, tako da je BiH jedina država koja je priznala pravo na imovinu firmama iz drugih biših republika.



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...