Djeca iz Bosne i Hercegovine sa srčanim anomalijama u značajnom broju na operacije i liječenja odlaze van granica naše zemlje. Međutim, BiH se može pohvaliti stručnim ljudima koji uz, kako kažu, svjetske rezultate rješavaju srčane probleme kod djece. Tim koji djeluje u Centru za srce pri Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš” do sada je spasio 35-ero djece i sprema se za još četiri operacije.

U posjeti ovom centru dočekali su nas iskusni stručnjaci u oblasti dječije kardiohirurgije na čelu sa Sankom Pandurom, jednim od najiskusnijih dječijih kardiohirurga u BiH. U Centru za srce zajedno rade od 1. marta 2017. godine kada su svojim sugrađanima Dan državnosti čestitali tako što su operisali dvoje djece od po pet kilograma, koja su prošla postoperativni tok bez problema i otišla svojim kućama.

“Ovdje smo okupili tim s najvećim iskustvom u čijim rukama su djeca najsigurnija. To je tim ljudi koji su godinama radili na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, a sada rade u Općoj bolnici. Ljudi iz ovog tima su u proteklih 20 godina operisali ukupno 813 djece sa srčanim anomalijama, što znači da smo operisali jednu veliku osnovnu školu”, govori nam na početku razgovora doktor Pandur.

Bez ijednog smrtnog slučaja

Dok nam iz svih klinika na području BiH govore kako nemaju uslove za rad dječije kardiohirurgije, niti zapošljavaju dječije kardiohirurge, zbog čega njihove pacijente uglavnom šalju na liječenje u evropske zemlje, Pandur naglašava kako BiH ima mrežu dječijih kardiologa koji odlično rade svoj posao. Kako kaže, u Tuzli, Bihaću, Mostaru i drugim bh. gradovima možda nema uslova za rad dječije kardiohirurgije, ali u sarajevskom Centru za srce u Općoj bolnici odgovaraju na gotovo sve izazove.

“Problem je što su naši ljudi navikli, što se kaže, da imaju granap odmah pred kućom. Nigdje u svijetu nema dječijih kardiohirurgija na svakom koraku. U Švedskoj imate devet miliona stanovnika i dvije klinike za dječiju kardiohirurgiju. U Njemačkoj od 80 miliona stanovnika imate dječije kardiohirurgije na pet mjesta. U Francuskoj i Velikoj Britaniji također na pet mjesta, a to su sve zemlje s ogromnim brojem stanovnika. Dječija kardiohirurgija je zbog težine i zahtjevnosti koncentrirana u jedan centar”, pojašnjava nam Pandur.

U Centru za srce do sada su operisana djeca iz svih bh. gradova. Svako dijete sa srčanom anomalijom upućeno u Centar za srce, a preko Federalnog zdravstvenog fonda osiguranja i reosiguranja, može dobiti potrebnu medicinsku brigu.

Međutim, i pored stručnjaka u BiH, velika novčana sredstva izdvajaju se za operacije i liječenje djece u inozemstvu. Tome doprinosi nepovjerenje građana u bh. zdravstveni sistem, slaže se doktor Pandur.

“Ako problemi u medicini ne prestaju biti glavna tema u bh. javnosti i medijima, logično je da građanstvo polako gubi povjerenje, bez obzira na to da li se nešto radi dobro ili loše. Mi smo 35-ero djece operisali bez ijednog smrtnog slučaja i s jednom benignom komplikacijom koju smo završili lijekovima. Rješavali smo kombinirane anomalije, a to znači dvije ili tri anomalije sličnih funkcionalnih posljedica i rješavali smo kompleksne anomalije. Samo devetero djece koju smo tretirali je imalo izoliranu anomaliju. Mi smo institucija u kojoj radi najiskusniji tim za dječiju kardiohirurgiju koji u ovom trenutku može najviše pružiti stanovništvu ove zemlje”, ističe Pandur.

On dodaje kako bi bila nerazumna avantura baviti se dječijom kardiohirurgijom bez potpunih uslova za rad. Uz velike medicinske profesionalce Centar za srce opremljen je svim potrebnim medicinskim instrumentima. Kapacitet centra je 14 kreveta, a u bliskoj budućnosti će biti 20, od čega će šest kreveta biti za intenzivnu njegu, posebno za djecu i odrasle, te deset kreveta u stacionarnom dijelu. Djeca po standardu moraju biti na liječenju s roditeljima jer, kažu nam u centru, emotivna stabilnost djeteta vezana je uz bliskost s roditeljima.

“Ovdje pacijent dobiva apsolutno istu njegu kao bilo gdje drugo u svijetu. Konac koji se proizvodi u Americi koriste u BiH, Austriji, Rusiji i bilo gdje drugo. Zakrpe se proizvode u Njemačkoj i Americi, a koriste ih i njemački i bosanski i austrijski i litvanski i svi drugi ljekari. Znanje koje vam je potrebno da biste odradili operaciju je znanje koje se koristi u svjetski poznatim klinikama, isto kao i u BiH. Ne možete otvoriti 21 srce i reći kako nešto ne znate. Više od 70 posto djece može se uspješno operisati ovdje uz isti stepen rizika kakav je u Beču, Berlinu, Mihnenu, Parizu… Imamo sve instrumente, među kojima i najsavremeniju mašinu za srce i pluća koja je standard u svjetskim klinikama”, kazao nam je Pandur.

Pacijenti i djeca i roditelji

BiH u odnosu na Evropu ima isti stepen proširenosti javljanja srčanih anomalija, a to je 0,8 posto, saznajemo u Centru za srce. Od toga se jedna trećina rješava spontano jer se defekti sami zatvaraju, jedna trećina se mora akutno rješavati i jedna trećina u optimalnoj životnoj dobi. Kako nam pojašnjava doktor Pandur, za tretiranje jednog djeteta s urođenom srčanom anomalijom mora se procijeniti situacija kada je najbolje operisati to dijete, da li je to predškolski uzrast, neposredno nakon rođenja, do treće godine ili puberteta.

Pandur nam kaže kako je najčešća anomalija u srčanoj kardiohirurgiji defekt na međukomornoj pregradi.

“Srce kad prokuca prvi put, ono prokuca s urođenom srčanom anomalijom. Urođena srčana anomalija je poremećaj u stvaranju srca, to jeste u prvih 40 dana. Na takve stvari se može utjecati malo ili nikako. Taj utjecaj zavisi od ekonomskog statusa roditelja, ishrane majke, odsustva virusnih zaraznih bolesti, dovoljne udaljenost od svih toksičnih supstanci koje mogu utjecati na razvoj ploda… Urođena srčana anomalija nastaje za vrijeme stvaranja strukture srca, a srce je organ koji prokuca između 32. i 40. dana stvaranja ploda”, govori nam Pandur koji je znanje stekao kroz školovanje u Italiji, Japanu, Švedskoj, Francuskoj i Engleskoj.

Dok u kardiohirurgiji za odrasle ljekari imaju jednog pacijenta, u dječijoj kardiohirurgiji pacijenti su i djeca i roditelji. U Centru za srce govore nam kako su stres i odgovornost mnogo veći kada u operacionoj sali imaju djecu od nekoliko kilograma, nego bolesnika od 75 godina. Uz sve to potrebno je pružiti i veliku podršku roditeljima kako bi shvatili situaciju u kojoj se nalazi njihovo dijete.

“Bolest djeteta ili, ne daj Bože, smrt djeteta su dvije najteže stvari koje se mogu desiti u životu čovjeka. Zbog toga teško psihički podnosimo sve. Dio nas odlazi pod zemlju s jednim smrtnim slučajem, jer uložite svu svoju intelektualnu i fizičku snagu, znanje i koncentraciju na nešto što izgubite. Odnos pacijenta i doktora nije robotski. Nekad roditelji situaciju smatraju težom nego što jeste, a nekad i pored upozorenja ne shvataju ozbiljnost situacije”, ističe Pandur.

Dječija kardiohirurgija je ekstremno teška hirurgija koja zahtijeva veliki tim ljudi. Kada dijete uđe u operacionu salu, najmanje 12 stručnjaka je oko njega. Operacije traju između pet i osam sati, zavisno od težine anomalije.

Brzina oporavka zavisi od stanja djeteta pri operaciji. Nekada je oporavak veooma brz te dijete za sedam dana ide kući, a nekad traje i duže od mjesec dana. Više od 70 posto djece kojima se riješe problemi mogu nastaviti normalan život, dok 30 posto djece s kombinovanim i kompleksnim srčanim anomalijama vrlo često zahtijeva dodatne operacije do odrasle dobi.

Najmlađa beba koja se našla u operacionoj sali Centra za srce imala je tek jedan kilogram i 200 grama.

Na kraju posjete centru, tim stručnjaka govori nam kako su spašavanje života djece i zadovoljstvo njihovih roditelja najveće krune posla kojim se bave. Stoga i sami, osim zadovoljavanja papirnih formi, redovno kontaktiraju kolege i roditelje kako bi se raspitali za stanje operisanog djeteta.

“U ovom poslu nema superega, već samo tim ljudi koji zajedno rješava isti problem i zajednički pristupa istom pacijentu. Takav tim imamo u BiH i nema razloga da djeca idu van države kad se mogu tretirati ovdje”, zaključio je Pandur.

Miran san, poručuju iz Centra za srce, imaju zahvaljujući svakoj uspješnoj operaciji.