HAJDUK u petak u utakmici 16. kola od 18 sati gostuje kod Dinama. Modri su moćni, Modri su europski jaki i imaju četiri boda prednosti ispred Hajduka te utakmicu manje. Pobijedi li Dinamo, prvenstvo će vjerojatno biti ubijeno. Hajduk u Zagreb dolazi kao autsajder, a trener Bilih Burić imat će i velikih problema pri sastavljanju momčadi.

Na Maksimiru zbog ozljeda neće moći računati na Posavca, Juranovića, Vučura, Vuškovića, Nejašmića, Bradarića, Bulosa i Jaira (crveni karton). Od imena s popisa, petorica bi igrala u prvom sastavu (Posavec, Juranović, Nejašmić, Bradarić i Jairo).

Za najavu utakmice nazvali smo Ivana Gudelja, on je bio Hajdukov Bruce Lee. Mogao je igrati na bilo kojoj poziciji u momčadi jednako dobro, a unaprijedio je poziciju zadnjeg veznog. Zabijao je poput najboljeg napadača, u obrani je bio neprelazan kao da je vrhunski stoper. 

Dinamo je veliki favorit protiv Hajduka. Hoće li to biti utakmica mačke i miša ili ćemo gledati pravi derbi?

Dinamo je jača ekipa, ali ne vjerujem da ćemo gledati borbu mačke i miša. Iako je Hajduk oslabljen, a Dinamo europski jak, kod ovakvih utakmica, kod derbija, sva tri znaka su moguća. Dinamo je jači, ali svaka je utakmica meč za sebe, a u posljednje vrijeme Hajduk je čak bolje prolazio u Zagrebu nego na Poljudu. Siguran sam da će Hajduk pokazati da se može nositi s Dinamom i da ćemo uživati u pravoj utakmici.

Na čemu temeljite toliki optimizam?

Neka se nitko ne naljuti, ali Hajduk je naš najveći klub. Hajduk je puno više od kluba. Znam po sebi kad sam nosio bijeli dres koliko sam bio napaljen, motiviran. Čim bi obukao majicu Hajduka, bio sam na 500 posto. Igrati za Hajduk je čast i mislim da će igrači protiv Dinama dati i više nego što objektivno mogu. Kad u dresu Hajduka igraš protiv Dinama, onda nema većeg motiva.

Zatim, Hajduk će imati fantastičnu potporu navijača, a to je velika stvar u derbijima. Treće, neće ni Dinamu biti svejedno. Bolja su momčad, ali to je derbi i njihovi igrači jako dobro znaju što sve nosi derbi s Hajdukom. I četvrto, a to je možda i ključna stvar, nogomet je jedini sport na svijetu u kojem ne pobjeđuju uvijek bolji. Bude li Hajduk maksimalno u utakmici, ne prepadnu li se, mislim da imaju dobre šanse.

Kakvo mišljenje imate o treneru Buriću?

Dajem mu apsolutnu podršku. Sjetite se samo u kakvom je trenutku došao u klub. Bilo je užasno teško prihvatiti se posla nakon blamaže protiv Maltežana. On je prihvatio izazov i danas je Hajduk uvjerljivo drugi, a pobijedi li u petak doći će samo na bod iza Dinama. Koliko je ljudi vjerovalo da Hajduk na Poljudu u prvom dijelu prvenstva može pobijediti Dinamo? Rekao bih jako malo, no Burić je vjerovao, a u to je uvjerio i svoje igrače. Trener može donijeti puno toga momčadi, ali igrači su ti koji odlučuju. Uzalud sve pripreme utakmice, silne analize, kad se utakmica može odlučiti nekim detaljem koji je nemoguće bilo predvidjeti bez obzira na pripremu kakvu odradite. Sreća je također važan faktor, a ona prati hrabre. Citirat ću legendarnog Biću Mladinića koji je stalno govorio: ”Lopta je ženskog roda i ako se prema njoj na treningu ili na utakmicama odnosiš kao prema dami, bez brige, ona će ti to vratiti.” To je recept za pravi rezultat i zato sam siguran da ćemo uživati u pravom derbiju.

Ivan Gudelj stoji prvi s desna, uobičajeno je njegov dres najviše natopljen blatom

Rekli ste da je Hajdukova prednost podrška navijača, no svjedoci smo da Torcida navijačima prijeti, prisiljava ih da njima polažu račune, vrijeđa ih i tjera da skidaju dresove. Igrači Hajduka kažu da su pod velikim pritiskom. U vaše vrijeme nije bilo tako?

Morate znati da su danas druga vremena. Puno se toga promijenilo. U moje doba, 95 posto momčadi bili su klinci iz Splita ili Dalmacije kojima je Hajduk značio sve na svijetu. Ja sam se ježio kad bih igrao za Hajduk. To je onda bila čista emocija, prava i iskrena ljubav. Danas su većina njih profesionalci koji ni izbliza nemaju taj emotivni odnos prema Hajduku kao što smo imali mi. Profesionalizam je profesionalizam. Svejedno je njima igraju li za Hajduk ili bilo koji drugi klub. Njima je ovo posao, nama je Hajduk bio život. Također, puno toga ovisi i o kvaliteti momčadi. Ne mogu reći da momci koji danas igraju u Hajduku ne žele, da ih nije briga, ali velika je to razlika u odnosu na ono doba. Mi smo igrali u jednoj od top liga u Europi, a do 28. godine nismo mogli otići vani. Sad zamislite koji je to koncentrat kvalitete bio prisutan na terenima u bivšoj Jugoslaviji. Dat ću vam primjer. Protiv Waregema smo u Splitu igrali prvu utakmicu četvrtfinala Kupa UEFA-e. Zlatko Vujović je zabio za pobjedu, a promašili smo još desetak mrtvih šansi. Trebali smo ih uništiti. Cijeli stadion nam je zviždao, a trener Poklepović je dobio otkaz. Dakle, pobijedili smo u četvrtfinalu jednog europskog kupa, a cijeli stadion nam zviždi i trener dobije otkaz. Danas to zvuči kao znanstvena fantastika, ali tada je to stvarno bilo tako. Navijači Hajduka 70-ih i 80-ih imali su sreću da su mogli iz prve ruke uživati u fantastičnim utakmicama i dao bih sve da se tako nešto opet ponovi. Da Hajduk opet bude velik i jak. Da bude europski bitan. Da se uvijek bori za naslov prvaka i da barem 80 posto kadra budu naši momci. Takav Hajduk želim.

Vjerujete li da je tako nešto opet moguće?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da, vjerujem. Optimist sam, ali nisam nerealan i nisam sanjar. Danas nam najveći talenti odlaze vani sa 16 godina, čim dođe prva ponuda. Osim Ivana Perišića, nitko od njih koji je otišao vani tako mlad nije napravio ništa. Igrač treba odrasti u svom klubu, u sredini koju poznaje, u klubu za koji navija. Znam da je teško jer zakon tržišta jede male klubove i da se gotovo nemoguće boriti s novcem koji nude europski bogataši. Međutim, rani odlazak vani je dokazani recept za propast.

Godinama ste vodili mlade selekcije Hrvatske, radili ste s djecom, a nedavno ste smijenjeni pod neobičnim okolnostima. Što se zapravo dogodilo?

Ne znam što bih rekao. Možda je najbolje ništa. 19 godina sam radio s U-17, U-19, vodio sam i U-21 reprezentaciju. Pogledajte današnju reprezentaciju Hrvatske ili onu koja je osvojila srebro u Rusiji. Osim Ivana Rakitića, svi su oni prošli kroz moje ruke. Smatram da u mlađim selekcijama rezultat ne smije biti prioritet i ključan faktor odlučivanja hoće li neki trener ostati ili otići. Moja je filozofija da mi te klince pripremamo za prvu momčad i za mene je puno veći uspjeh da A selekcija dobije pravo pojačanje iz mlade reprezentacije, nego da ganjamo rezultate na turnirima. U radu s klincima vodio sam se prema tri načela – čvrsti temelji, kontinuitet i sustav. Ali, ako se već mimo tih načela treneri mijenjaju, zar ne bi to onda trebalo vrijediti za sve jednako?

Moglo je biti sve drugačije, žao mi je što je tako ispalo, ali tako su odlučili ljudi u savezu i ja to prihvaćam. Želim puno sreće Šimuniću i svim momcima koji sada rade taj posao. 

Teška životna priča Hajdukove ikone

Univerzalni Gudelj svojim je golovima donio mnoge pobjede kao protiv Dnjipra, Valencije ili Sparte, a zabio je i Tottenhamu u onom nesretnom ispadanju u polufinalu Kupa UEFA-e 1984.

Tada je pred Gudeljem bio čitav svijet. U džepu je imao ugovore Reala i Bordeauxa, u to vrijeme najboljeg francuskog kluba, a onda se preko noći sve srušilo.

Na SP-u u Španjolskoj Jugoslavija je ispala u skupini. Ivan Gudelj je u izboru uglednog France Footballa izabran u idealnu momčad turnira. Takav slučaj nije se dogodio ni prije ni poslije, da jedan igrač momčadi koja nije prošla drugi krug bude izabran među najboljih 11 na SP-u.

Posljednju utakmicu u karijeri odigrao je 1986. protiv Crvene zvezde na Poljudu kada je osjetio veliku iscrpljenost ne znajući da mu zbog hepatitisa B propadaju mišići. Izašao je iz igre popraćen zvižducima zbog “simuliranja”.

Vođen lošim liječničkim procjenama, dva puta se prerano vraćao nogometu i oba puta se bolest vratila. S 26 godina prekinuo je karijeru, a mogao je i trebao biti najbolji na svijetu.

Nogomet ipak nije mogao do kraja napustiti. Uhvatio se trenerskog posla, diplomirao je na kineziološkom fakultetu u Zagrebu, na klupi Hajduka je naslijedio Ćiru Blaževića, a 19 godina je vodio mlade selekcije Hrvatske. U svibnju ove godine, u čudnim okolnostima, maknut je s klupe U-19 reprezentacije Hrvatske, a na njegovo mjesto je došao Josip Šimunić.

Izvor: / index.hr