Izbjeglički centar Salakovac kod Mostara: Hercegovci susretljivi ljudi, cilj Bihać i Bosanska Krajina pa u zemlje EU

oslobođenje.ba
Oko pedeset migranata smještenih 18. maja u Izbjeglički centar Salakovac napustilo je tokom ove sedmice Mostar i zaputilo se u nepoznatim pravcima.

Oko pedeset migranata smještenih 18. maja u Izbjeglički centar Salakovac napustilo je tokom ove sedmice Mostar i zaputilo se u nepoznatim pravcima.

Njihov krajnji cilj su zemlje Evropske unije, a granica s Republikom Hrvatskom nije daleko. Ipak, poučeni ranijim iskustvima, pa i doživljajima drugih, zaobilaze granične prelaze u zapadnoj Hercegovini, te ih većina kao prvu odrednicu na svojoj ruti označava Bihać i Bosansku krajinu. Od dana kad su smješteni u Salakovac do danas, migranti nisu imali ni najmanji problem u Centru, potvrdio je voditelj Edin Denjo, odbacujući tvrdnje MUP-a HNK-a u čijem je biltenu tokom sedmice navedeno da je dolazilo do incidenata među migrantima i navodnog napada na stražare.

Pokloni iz vrtića

– Jedini problem, ako se tako može nazvati, jeste taj što nam je prije dva dana usljed udara groma otkazao internet. Pozvali smo ljude iz Telecoma, koji su odmah uspostavili privremeni signal, koji nije kvaliteta kao što je bio raniji. Danas (jučer) smo radili na otklanjanju i tog problema, rekao nam je Denjo, uz podsjećanje da migranti svakog dana imaju po tri obroka, jedan suhi i dva topla, te da je dosad prikupljena velika količina hrane i ostalih potrepština neophodnih za život dostojan čovjeka.

I ovom prilikom zahvalio je humanim ljudima iz svih dijelova zemlje, koji su za kratko vrijeme osim hrane prikupili i higijenska sredstva, veš, odjeću i obuću za migrante.

– Djeca iz vrtića prikupila su igračke i paketiće za vršnjake u Centru. Sugrađani su zaista humani, ne smijemo to zanemariti, kaže Denjo.

Preostalih 120 migranata koji borave u Salakovcu podvrgnuti su novim medicinskim pregledima, tokom kojih nije ustanovljena niti jedna bolest ili zaraza. Denjo ističe zahvalnost Kantonalnoj bolnici “Dr. Safet Mujić”, čije je osoblje od početka vršilo preglede i svakodnevno bilo pri ruci migrantima koji su trebali bilo kakvu vrstu medicinske pomoći.

Strani državljani pohvalili su uposlenike Centra, kvalitet obroka koji im se serviraju, susretljivo domicilno stanovništvo u Salakovcu, te internet-konekciju koja im je, kako svaki put kažu, posebno važna. Mohamed Hamza iz Pakistana zahvaljujući internetu održava kontakt s porodicom u domovini. Bez obzira na dobre uslove u Salakovcu, ovdje se ne namjerava dugo zadržati. I njegov krajnji cilj su zemlje EU.

– Uskoro ću krenuti za Bihać, odakle namjeravam do Slovenije. Ta je zemlja u Evropi, vjerujem da će tamo biti bolje, priča nam sjedeći u hladu pored Centra, u društvu sunarodnjaka Rustama Masila i Hurema Šeherzada.

Još nisu odlučili hoće li dalje zajedno, ali vrijeme od dolaska iz Sarajeva u Mostar provode ne razdvajajući se.

– Ovdašnji ljudi su susretljivi i dobri. Migranti koji bolje govore engleski već su sklopili prijateljstva i posjećivali domaćine u njihovim kućama. Često dolaze ljudi koji donose pomoć… Nedavno smo popili kafu s Nerminom iz Mostara, koji nam je ostavio broj na koji ga možemo kontaktirati u slučaju da se desi neki problem, kazao nam je zahvalni Masil.

U Unsko-sanskom kantonu postoje dva velika izbjeglička kampa, Đački dom Borići u Bihaću i kamp Trnovi u Velikoj Kladuši, te još nekoliko manjih i većih nelegalnih kampova u napuštenim objektima koje migranti koriste. Jedan od njih je i devastirani penzionerski dom u Bihaću. Kantonalne vlasti i ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić tokom posjete prošlog mjeseca iskazali su odlučnost da se ovaj objekat zatvori, no to se još nije desilo.

U kampu Borići kod Bihaća sve je više migranata. Početkom mjeseca na ručku kojeg organizuje Crveni križ bilo ih je u prosjeku 170. Sada se krajem mjeseca ta brojka udvostručila.

– Tim kuhara i danas je pripremio obroke za oko 450 migranata. Svakodnevno volonteri na info-pultu zaprimaju sve više potreba u vidu deka, vreća za spavanje, te odjeće i obuće. Danas je podijeljeno 30 deka za novopristigle migrante, a u posjeti im je i regionalni koordinator IOM-a za balkanske zemlje Peter van der Auweraert. I on je obišao Đački dom, te je imao priliku vidjeti trenutno stanje. Tim ljekara iz Doma zdravlja pregledao je sve one koji su imali poteškoća sa zdravljem, dok je služba za dezinfekciju i deratizaciju dezinfikovala prostoriju i stolove za ručavanje te sanitarne čvorove, saznajemo iz CK-a Bihać.

Protekle sedmice u Kostelskom buku kod Bihaća održana je i godišnja konferencija o stanju ljudskih prava u BiH sa migrantima u fokusu svih rasprava, gdje su predstavnici Ministarstva sigurnosti BiH sa predstavnicima UNHCR-a i organizacijom EMMAUS dogovorili otvaranje još jednog prihvatilišta za migrante sa djecom i to u domu Duje, Doboj-Istok.

Međutim, kako smo saznali od Melise iz ureda u Doboj-Istoku, realizacija ovog projekta još nije počela. Istovremeno, aktivistkinje Međunarodnog foruma solidarnosti (EMMAUS), vrijedne djevojke Azra Moralić (1986) i Berina Delić (1993) dočekat će i treći mjesec živeći i radeći u Velikoj Kladuši, na organizaciji humanitarne pomoći za migrante.

Razumijevanje je važno

– Svakodnevno radimo na terenu, obilazimo ih svaki dan u kampu Trnovi i gledamo treba li im šta. Više ih nema u gradskom parku, usmjereni su na novu lokaciju. Lokalno stanovništvo ih je primalo u svoje kuće, a ima ih i u napuštenim objektima aviokluba. Naša misija ovdje traje već dva mjeseca, distribuirali smo im obroke, odjeću i higijenske potrepštine, a od početka mjeseca ramazana u našoj instaliranoj terenskoj kuhinji im pripremamo redovno više od 300 iftara, kazala nam je Azra, koordinator projekta u Velikoj Kladuši.

Ona je iz Gračanice, u Velikoj Kladuši spava kod jedne gospođe i za društvo ima nerazdvojnu prijateljicu Berinu. Roditelji ih redovno zovu, jer su zabrinuti u jednakoj mjeri koliko su i ponosni na njih.

– Imamo dobru suradnju sa lokalnom zajednicom i policijskom upravom ovdje, koji su naročito zaštitnički raspoloženi prema nama djevojkama. Imamo zaista odličnu suradnju. Roditelji nas žele što prije kući, ali kada vide koliko smo dobrog posla uradili, mislim da i u njima prevlada razumijevanje, a ono je najbitnije u ovom poslu, smatra Azra.

Zahvaljujući ovakvim volonterima i organizacijama, migranti u BiH neće ostati gladni.



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...