IZMEĐU ZABORAVA I POKUŠAJA REVIZIONIZMA: Prešućena opsada Bihaćkog okruga (FOTO)

Infordar.ba
Kao i svih prethodnih godina neprimjetno je prošla nedavna vijest o 26. godišnjici početka opsade Bihaćkog okruga. Tek nekoliko kraćih medijskih sadržaja u lokalnim medijima.

Kao i svih prethodnih godina neprimjetno je prošla nedavna vijest o 26. godišnjici početka opsade Bihaćkog okruga. Tek nekoliko kraćih medijskih sadržaja u lokalnim medijima.
Prve asocijacije koje mi bude ovakve godišnjice i prisjećanje na opsadu jesu geleri koji su me promašili za koji centimetar, detonacije granata, pogibije prijatelja, rođaka, poznanika. Vijest o smrti je bila kao vijest o vremenskoj prognozi. Kratka, hladna, banalna. Pa i vijesti o pogibiji poznatih i bliskih ljudi su se doživljavali kao nešto normalno i prirodno. U godinama kada smo možda najosjetljiviji, suočili smo se sa ljudskom destrukcijom i sadizmom na najbrutalniji način.

Ipak, i u takvom vremenu dječija životna volja je prevladavala sve, pa su se tako najgore stvari pretvarale u igru. Netom nakon pale granate trčali smo prema mjestu eksplozije kako bi sakupljali vrele gelere koje smo kasnije razmjenjivali kao sličice. Za jedan veći dobiješ par manjih. Kako je rat trajao i igre su postale ozbiljnije. Svakodnevno granatiranje i vijesti o smrti stvaralo je mržnju i bijes. Sa uzbuđenjem smo, nesvjesni mogućih posljedica, bacali ručne bombe u rijeku, ponekad bez ičijeg znanja odlazili do prve borbene linije. Imali smo 14, 15, 16, godina i bili smo spremni na sve. U tim momentima i tim godinama strah skoro da ne postoji. On dolazi kasnije i podmuklije.

OPSADA OD 1.201 DAN

Nije mi namjera da opisujem vlastita sjećanja iz ratnih godina jer mnogi su imali mnogo brutalnija i gora iskustva. Ovo je samo mali djelić onog što se dešavalo tokom opsade koja za medije i javnost u BiH i regiji postoji tek kao neka površna, svjesno zamagljena informacija.

Da je Bosna i Hercegovina normalna država svi mediji bi 12. juna posvetili barem jednu rečenicu o godišnjici opsade Bihaćkog okruga. Da postoji minimum želje za istinom bilo bi opće poznato da je u Bihaćkom okrugu (Bihać, Cazin, Bosanska Krupa, Velika Kladuša, Bužim) oko 200.000 civila bilo pod opsadom nevjerovatnih 1.201 dan, od 12.6.1992. do 6.8.1995. godine.  

Grad je bio opkoljen i napadan od Vojske SAO Krajine, jedinica i vojski Republike Srpske i Narodne odbrane Zapadne Bosne (jedinica koje su bile pod komandom Crvenih beretki iz Srbije). U toku okruženja na Bihaćku regiju palo je na desetine hiljada granata. Prema zvaničnim podacima, poginulo je ili nestalo 5.000 ljudi.

bihac

Posebnost Bihaća je i u činjenici da je na civilno stanovništvo izvršen i hemijsko-biološki napad, o čemu postoji dokazi. U Bihać je u vidu humanitarne pomoći doturena otrovana hrana. Zbog neodgovornosti institucija ni danas nisu poznate posljedice ovog trovanja. Osim navodnih prekomjernih bolesti raka u Cazinskoj krajini drugih analiza nema.

Značaj opsadi Bihaćkog okruga ne daje niko, pa tako ni institucije i javnost u samom Bihaću, barem ne na način koji bi bio dostojan ovakve godišnjice. Dugogodišnje medijsko ignorisanje postiže svoj cilj. Kada bi danas napravili anketu u zemljama regije, pa i u BiH, o opsadi Bihaćkog okruga, vjerovatno da većina ispitanika ne bi bila u stanju izgovoriti jednu smislenu rečenicu.

Trogodišnje iživljavanje i skoro svakodnevno granatiranje civila Bihaćkog okruga ostalo je u sjenci javnih diskusija o „aktuelnijim temama“: operaciji Oluja Hrvatske vojske koja je prekinula opsadu Bihaća i vojnim uspjesima 5. Korpusa ARBiH nakon toga.

KRAJINA I ZAPOSTAVLJENA I ZABORAVLJENA

Prve asocijacije na Bihać i rat, koje su nametnuli mediji i online rasprave, su osvajanje/pad krajiških općina, Peti Korpus, general Atif DudakovićOluja, šverc, protjerivanje Srba iz “SAO Krajine”. Na webu se mogu naći samo dva teksta o ovoj temi. Tekst bihaćkog novinara Mirze Sadikovića i Dragana Bursaća, kolumniste Buke i Aljazeere. Pisati i baviti se opsadom Bihaćkog okruga za regionalne i sarajevocentrične medije jednostavno nije dovoljno zanimljivo i vrijedno pažnje.

S druge strane, pojedini mediji poput RTRS-a nisu se nikad ni pokušali pomjeriti od davno zacrtanog propagandnog izvještavanja i prići ovoj temi ljudski i činjenično.

Medijsko ignorisanje prati i ignorisanje državnih institucija. Cazinska Krajina je poslije rata, kako u ekonomskom, političkom, kulturnom, tako i u procesima suočavanja sa prošlošću, zapostavljena i zaboravljena.

Mnogobrojni NVO projekti usmjereni na suočavanje sa prošlošću rijetko su se doticali ove regije. Bezbrojni simpoziji, moduli memorije, konferencije i okrugli stolovi posvećeni ratnom sjećanju, suočavanju sa prošlošću i tranzicionom pravdom, mimoilaze ovaj dio BiH. Razlozi mogu biti  često i banalni, poput velike udaljenosti od Sarajeva.

bihac2

Postoje i ozbiljnijniji razlozi. Teško je prihvatiti činjenicu da se brendiranje i marketing može primijeniti i u sferu kulture sjećanja i da uvede vrijednosne razlike u sjećanju.

Urednik Slobodne Bosne Senad Avdić je davno spominjao kako su strani mediji od Sarajeva i Srebrenice stvorili turističke ratne destinacije, dok su druga mjesta u BiHpostala potpuno medijski zaboravljena. Kako su strani mediji pravili ratne turističke destinacije, tako su i poslije rata bh. javni i privatni mediji stvarali ekskluzivne godišnjice i sjećanja. Davanje ekskluziviteta određenim događajima, koji su uglavnom i politički iskorišteni, spriječilo je stvaranje zdravog odnosa prema prošlosti na prostoru cijele BiH i otvorilo mogućnost prekrajanju činjenica i istine.

Na lokalnom nivou situacija nije ništa bolja. Politička rukovodstva nisu uspjela (ili nisu ni imala namjeru) da odaju počast svojim sugrađanima, i da ovoj temi pristupe odgovorno u cilju stvaranja kulture sjećanja, utvrđivanju i širenju istine o opsadi mimo lokalnih okvira. Ne postoji Muzej opsade, memorijalni centar, spomenik, pa ni konkretan i otvoren dijalog o opsadi Bihaćkog okruga.

NACIONALISTIČKE MANIPULACIJE

Nespominjanje i neotvaranje kvalitetnih javnih diskusija na većim nivoima, ali ni u lokalnoj zajednici o ovoj temi, doprinosi zaboravljanju i pogrešnom sjećanju na taj period. Manifestacije kojima se obilježavaju stradanja u Bihaćkom okrugu često se koriste za političku manipulaciju i jačanje političke moći i uticaja.

Vjerovatno da ne postoji niti jedan ovakav događaj u BiH kojeg nisu obilježili i politički govori, u slučaju Unsko-sanskog kantona oni se svakako odnose na hvalospjeve oSDA, stranci „koja je spasila Bošnjake i Bosnu“.

Pamćenje rata u etnički podijeljenom društvu diktirano je iz nacionalističkih ideoloških centara moći. Snježana Kordić u publikaciji Politizirana sjećanja: borba za teritorij kolektivnog pamćenja naglašava da je „ideološkoj propagandi jako stalo da kroz škole i medije usađuje u populaciju takvu priču o prošlosti koja bi opravdala i čak učinila naizgled neminovnim ono što je u interesu vladajućih nacionalističkih elita. Cilj im je preko onoga što predočavaju kao povijest cementirati dominantnu ideologiju“.

Otvoren dijalog lišen političkih pritisaka, koji bi propitivao značaj i ulogu individualnog i kolektivnog sjećanja na opsadu i koji bi širio istinu o opsadi, je izostao. Mogućnosti obeštećenja u smislu nastojanja da se žrtvama restituira barem dio ratom uništenog dostojanstva, ponude različiti oblici psihofizičke zaštite i pomoći i simboličke aktivnosti poput javnih izvinjenja, vjerovatno su zauvijek propuštene

bihac3

Dijalog izostaje i u svim drugim sferama. Interes građana nikad nije ni bio cilj političkih struktura. Komunikacija koju oni poznaju je samo totalitarna, odozgo prema dole.

A dijalog je bitan iz bezbroj razloga. Kako kaže Goran Božićević u analizi Rad na suočavanju sa prošlošću, možda je najvažniji vid suočavanja sa prošlošću onaj koji okriva uzroke i inicijatore rata: „Otkrivanje ulaganja u rat, tajnim vezama među elitama, navodno neprijateljskih strana. Onaj koji činjenicama sužava prostor lažima i manipulacijama. Onaj koji uklanja tabu teme, dovodi ih u javni prostor i potiče raspravu o njima“.

U nedostatku institucionalnog napora da se ozbiljno pristupi ovoj temi spontano je nastala jedna bitna virtuelna platforma koja se bavi opsadom. Facebook grupa Bihać Ratne Fotografije broji preko 13.000 članova.



0

Zadnje diskusije / FORUM

Anketa

Da li se osjećate sigurno u vlastitom gradu ?

Loading ... Loading ...