Kutleša, Amitović, Babić… Ne, ne, odahnite slobodno, ne sprema se još jedan regionalni reality show, već samo nabrajamo reprezentativce Sjedinjenih Američkih Država.  U – rukometu.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

Košarka, hokej, odbojka… Sve su to masi najbliži ekipni olimpijski sportovi u kojima je Amerikancima sasvim normalno biti nedodirljiv (košarka) ili odmah do (hokej, odbojka), u kojima su im medalje pod ‘dobar dan’. Ali rukomet… E tu, ne želimo biti previše okrutni, ali dobro je ako znaju sva pravila.

– Rukomet je tamo božesačuvaj – samo će potvrditi naš sugovornik i jedini Hrvat u američkoj reprezentaciji, Jakov Kutleša.

Teško naučio hrvatski

Da ne bude zabune, u mladoj reprezentaciji do 21 godine, onoj koja ovih dana nastupa na Svjetskom prvenstvu za juniore u Španjolskoj. I, manje-više, to je to – samo nastupa, jer je u prve tri utakmice protiv Španjolske, Srbije i aktualnog europskog prvaka Slovenije zabila 48 golova, a primila 113.

No, prije nego se vratimo na rukometne teme, želimo malo bolje upoznati našeg ‘Amerikanca’. Kutleše su originalno iz Hercegovine, ima ih po Splitu, Omišu, između ostalog, ali i u Kanadi, Venezueli, Brazilu… Ukupno u 12 država na četiri kontinenta.

Foto: Instagram

– Ja sam rođen u SAD-u, ali roditelji su mi Hrvati. Otac je cijeli život u Hrvatskoj, majka je, pak, također rođena Amerikanka, no podrijetlom je Hrvatica. S devet godina doselio sam se ovdje makar često putujem u SAD gdje sam završio četiri razreda. Nastavio sam školovanje kod nas, ali bilo mi je teško naučiti hrvatski.

Rukometni put?

– Još sam uvijek u Hrvatskom dragovoljcu (onom iz Dugog Rata nap. a.), to je trenutno najbolji klub u Splitu i okolici, najuređeniji, godinama stabilan, ima odličnu omladinsku školu makar nas opstruiraju. No nije da se može to financijski izdržati, radi se usput, ali dobro mi je dolje još uvijek iako, tko zna, možda ću ići dalje, vidjet ću. Ali, evo, mogu reći nakon nekoliko dana ovdje u usporedbi s ovime u Španjolskoj da to i nije neka razlika u kvaliteti. Otvorila se prilika, iz kluba nije problema, pa ću malo osjetiti višu razinu.

Žele parirati najboljima

Kada će Amerikanci, odnosno, mogu li i imaju li želju uopće? New York će igrati na Super Globeu gdje će biti Kiel, Barcelona, Vardar…

– Oni se sada žele širiti i IHF im pomaže u tome. Doveli su su jednog odličnog agenta koji ima zadatak rasporediti njihove igrače po njemačkoj ligi, francuskoj. Evo, i IHF je razdijelio američko prvenstvo na ono Južne Amerike te Sjeverne u kojoj je SAD bolji od Kanade, Meksika i ostalih. Dobili su pozivnice za ‘pravo’ Svjetsko prvenstvo 2025. i 2027. godine, međutim, nemaju zasad potpore od države, ali za Olimpijske igre u Los Angelesu za devet godina žele imati reprezentaciju koja će parirati najboljima.

Rekao bi čovjek, kada gleda košarkaše, da bi im fizičke predispozicije trebale biti najveći prijatelj, ali pita se nešto i tehničke detalje.

– Upravo su zato doveli dosta igrača iz Europe koji, doduše, imaju američko državljanstvo. Plate im kartu, smještaj, dobiju i nešto džeparca, ali tu nema profita. To je više iz ljubavi. Mene je, primjerice, vidio jedan sudac koji je podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, radio sam s njim u SAD-u i pitao me zašto ne bih igrao, da bih dobro došao… Makar, iskreno, mislio sam da je malo bolja ekipa, bilo mi je teško u početku jer igram poziciju koju igram (pivot) i ne mogu ja sad uzeti lopti i zabiti gol. Ali dobro, sada sam došao uživati u ovom rukometu.

Foto: Instagram

Kao i ostala dva stranca s ovih prostora; Marko Babić i Amar Amitović.

– Babić je iz Beograda, igra za Partizan. Amar je, pak, mlada zvijezda iz Kaknja, trudi se, možda se probije.

Realnost je realnost

Ima i Izraelaca, Grka…

– Da, Grk je inače atletičar, našli su ga na krosu i vidjeli da ima predispozicije, ali tek je dvije godine u rukometu. Recimo, jedan je u trećoj njemačkoj ligi. Ma, to je amaterska momčad, ali trude se dečki.

Valjda će pasti neka pobjeda do kraja.

– Ha-ha, valjda, tu su Nigerijci, Australci… Nadam se, nisam pesimist, ali ne mogu reći. Realnost je realnost.

S kim je dobar iz ove hrvatske generacije (1998.)?

– Znam većinu, svi su oni prošli hrvatsku ligu, igrao sam s Jaganjcem u istoj, Papića znam iz susjedne Ribole, Srnu iz Dubrovnika…

Mogu li opet visoko?

– Dobra su ekipa, malo se jesu mučili s Kosovom, koje ne podcjenjujem, no očekivalo se malo bolje. Pratim ih, naravno, Hrvatska je moja prva domovina i uvijek bliže srcu – završio je naš Kutleša, odnosno, po američki, Kutlesha.

Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.

 

Izvor: Davor Kovačević / 24sata.hr